Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I Kž 585/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 585/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika O. S., zbog kaznenog djela iz članka 283. stavka 1. u vezi sa člankom 28. i člankom 31. Kaznenog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 24. rujna 2020. broj Kv II-11/2019-8, Kir-726/2020 (Kir-1217/2019), u sjednici održanoj 23. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika O. S.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 24. rujna 2020. broj Kv II-11/2019-8, Kir-726/2020 (Kir-1217/2019) pod točkom I., na temelju članka 56. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. - dalje: ZOMPO) utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika O. S. radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju od četiri godine, izrečene presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 097478 16 K od 26. listopada 2017., preinačene u odnosu na izručenika u odluci o kazni presudom Apelacijskog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 097478 18 Kž od 26. travnja 2018., zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 283. stavka 1. u vezi sa člankom 28. i člankom 31. Kaznenog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

 

Točkom II. izreke, na temelju članka 37. stavka 1. ZOMPO-a, odlučeno je da se izručenik O. S. ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog dijela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji su nastali u vezi s izručenjem, te se ne može izvesti pred izvanredni sud.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik O. S., putem branitelja N. S., odvjetnika, ne navodeći žalbenu osnovu, smatrajući da "rješenje nije doneseno u skladu sa zakonom", s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „prihvati razloge žalbe i pobijano rješenje ukine".

 

Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada ističe da je prilikom donošenja pobijanog rješenja povrijeđeno pravo izručenika na branitelja, budući da na ročištu koje je održano pred sucem istrage, u cilju utvrđenja postoji li zakonska smetnja za izručenje odnosno jesu li ostvareni zakonski uvjeti za izručenje nije bio nazočan branitelj po službenoj dužnosti, iako se radi o kaznenom djelu za koje je obrana obvezna.

 

Naime, izvršenim uvidom u spis predmeta Županijskog suda u Rijeci broj Kir-1077/2019 utvrđeno je da je ročište pred sucem istrage navedenog suda održano 11. studenog 2019., a na navedeno ročište izručenik je doveden po djelatnicima policijske postaje R., Policijske uprave p. g.. Iz sadržaja navedenog zapisnika (list 13-14 spisa predmeta) proizlazi da je navedeno ročište zakazano povodom zamolbe države moliteljice Bosne i Hercegovine radi predaje izručenika O. S. državi moliteljici i to radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od četiri godine zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 283. stavka 2. u vezi s člankom 28. i člankom 31. Kaznenog zakona Distrikta Brčko Bosna i Hercegovina, a kako bi se na tom ročištu odlučilo hoće li se protiv izručenika odrediti pritvor radi izručenja ili ne. Dakle, suprotno tvrdnjama žalitelja, na navedenom ročištu, osim što je utvrđivan identitet izručenika i što je odlučeno da mu se na temelju članka 47. stavka 1. ZOMPO-a određuje pritvor radi izručenja, nije odlučivano o tome postoje li zakonske pretpostavke za njegovo izručenje državi moliteljici ili ne. O tome je, sukladno članku 56. ZOMPO-a, odlučivalo izvanraspravno vijeće navedenog suda u sjednici koja je održana bez nazočnosti stranaka 24. rujna 2020.

 

Osim toga iz samog sadržaja navedenog zapisnika proizlazi da je prije započinjanja ročišta izručenik zaprimio pisanu pouku o pravima, istu je u cijelosti razumio, a na izričito pitanje suca istrage, kada je poučen o pravu na branitelja, istoga se odrekao te je izjavio da za potrebe tog ročišta neće angažirati branitelja (stranica 2. zapisnika).

 

Kako je izručeniku na navedenom ročištu određen pritvor radi izručenja to mu je tek nakon toga, a ne prije, sukladno odredbi članka 66. stavka 1. točke 3. ZKP/08., trebalo postaviti branitelja po službenoj dužnosti, s obzirom da isti nije prethodno sam angažirao branitelja, a što je i učinjeno od strane predsjednika Županijskog suda u Rijeci 12. studenog 2019. (list 19 spisa predmeta). To što je u obrazloženju tog rješenja pogrešno navedeno da mu se branitelj po službenoj dužnosti postavlja iz razloga što se protiv uhićenika vodi postupak zbog kaznenog djela za koje je obrana obvezna (članak 66. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), a ne, kako bi to bilo pravilno, zbog toga što mu je određen pritvor radi izručenja, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost postupanja prvostupanjskog suda, jer se u ovom konkretnom kaznenom predmetu radi o postupku izručenja, koji se provodi prema odredbama ZOMPO-a, a ne kaznenom postupku, koji se provodi prema odredbama ZKP/08., pa slijedom navedenog izručenik na ročištu kod suca istrage, a kada se odlučivalo o pritvoru radi izručenja, nije morao imati branitelja, ako se tog prava odrekao, a kako to pogrešno ističe žalitelj.

 

Isto tako, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije propustio primijeniti odredbu članka 17. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju od 28. studenog 2012.

 

Naime, navedena odredba odnosi se na situacije kada je presuda donesena u odsutnosti i njome je propisano da kada država moliteljica traži izručenje osobe u svrhu izvršenja kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje oduzimanje slobode, izrečena protiv te osobe u njezinom odsustvu, zamoljena država će dopustiti izručenje ako država moliteljica sukladno svom zakonodavstvu pruži jamstvo da će izručena osoba imati pravo na ponavljanje postupka koji će se provesti u njezinom prisustvu.

 

Iz izvršenog uvida u spis predmeta Kv II-11/19 utvrđeno je da su uz molbu za izručenje Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine broj 08-14-7-9756/19 od 9. prosinca 2019 (list 9 spisa predmeta) dostavljene i prvostupanjska i drugostupanjska presuda. Iz prvostupanjske presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 097478 16 K od 26. listopada 2017. (list 10-20 spisa predmeta), uvodni dio, proizlazi da je rasprava u tom kaznenom predmetu održana 24. listopada 2017. u prisutnosti, između ostalih osoba, O. S. i njegovog branitelja Č. O. te je potom presuda objavljena 26. listopada 2017., također u njihovoj nazočnosti, a iz drugostupanjske presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 097478 18 Kž od 26. travnja 2018 (list 21-29 spisa predmeta), uvodni dio, proizlazi da su i na sjednici drugostupanjskog kaznenog vijeća bili nazočni, između ostalih osoba, O. S. i njegov branitelj Č. O.

 

Dakle, imajući u vidu navedeno iz dostavljenih presuda nedvojbeno proizlazi da je izručenik bio nazočan u prvostupanjskom postupku koji je vođen protiv njega pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, sve do objave prvostupanjske presude, i taj kazneni postupak nije proveden u njegovoj odsutnosti te je isto tako izručenik bio nazočan i na sjednici drugostupanjskog kaznenog vijeća, koja je održana pred Apelacionim sudom Brčko Distrikta Bosna i Hercegovina, pa zbog navedenog u odnosu na njega i njegovo izručenje ne može se primijeniti članak 17. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju od 28. studenog 2012., jer se ne radi o kaznenom postupku koji je proveden u odsutnosti izručenika.

 

Slijedom iznijetog, prvostupanjski je sud stoga pravilno zaključio da su, u konkretnom slučaju, ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje izručenika O. S. Bosni i Hercegovini radi izvršavanja kazne zatvora zbog kaznenog djela opisanog u izreci pobijanog rješenja.

 

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

 

 

Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo žalbu izručenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 23. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu