Poslovni broj: 66 Pž-1870/2018-5

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 66 Pž-1870/2018-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Omazića, predsjednika vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja D. B. iz Z., OIB …, 2. L. P. iz P., OIB …, 3. F. R. iz V., OIB …, 4. Z. S. iz Z., OIB …, 5. I. Š. iz Z. D., OIB … i 6. Z. Š. iz Z., OIB …, koje zastupa punomoćnica Z. G., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika J. P. d.o.o. sada u stečaju OIB …, Z., 2. M. Lj. iz Z., OIB … i 3. I. G. d.o.o., OIB …, Z., koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi obveznog sklapanja ugovora o prodaji dionica, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-525/2014 od 29. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika J. P. d.o.o. u stečaju Z. i M. L. iz Z. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-525/2014 od 29. srpnja 2016., ispravljena rješenjem suda od 31. kolovoza 2016., u točki VIII. izreke te u točkama I., II., III., IV, V. i VI. izreke presude u dijelu u kojem je naloženo tuženicima J. P. d.o.o. sada u stečaju Z. i M. LJ. iz Z., da u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe sklope ugovore o kupoprodaji dionica s tužiteljima, jer će u protivnom takve ugovore zamijeniti ova presuda, i to ugovore slijedećeg sadržaja:

UGOVOR O KUPOPRODAJI DIONICA sklopljen između D. B. iz Z., OIB …, (dalje u tekstu: D. B./prodavatelj) kao prodavatelja

i

J. P. d.o.o. u stečaju Z., OIB …, i M. LJ. iz Z., OIB …, (dalje u tekstu zajedno označeni kao: kupci)

kao kupaca

zajedno označeni kao ugovorne strane

Članak I.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je prodavatelj vlasnik 148 redovnih dionica oznake ELPR-R-A, trgovačkog društva E. d.d. sa sjedištem u Z., OIB ….

Članak II.

Prodavatelj prodaje, a kupci kupuju dionice iz članka I. ovog Ugovora.

Kupoprodajna cijena iznosi 300,00 kn (slovima: tristo kuna i nula lipa) za jednu redovnu dionicu.

Kupci se obvezuju solidarno isplatiti kupoprodajnu cijenu prodavatelju D. B. u ukupnom iznosu od 44.400,00 Kn (slovima: četrdesetčetiritisućečetiristo kuna i nula lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2014. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 28. veljače 2014. do 31. srpnja 2015., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to u roku od 8 dana od sklapanja ovog ugovora.

Kupci su suglasni da prodavatelj može temeljem ovog Ugovora radi isplate kupoprodajne cijene, nakon proteka roka iz stavka 3. ovog članka, neposredno provesti ovrhu na imovini kupaca.

Članak III.

Prodavatelj jamči da su sve dionice koje su predmet ovog ugovora u potpunosti otplaćene, neopterećene i kao takve upisane u registru koji se vodi kod Središnje depozitarne agencije d.d.

Temeljem ovog ugovora, a nakon isplate kupovnine u cijelosti s propadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u čl. II ovog Ugovora, o čemu će prodavatelj izdati posebnu potvrdu, kupci stječu pravo upisa u registru Središnjeg depozitarnog društva d.d. za navedene dionice, te sva prava i obveze dioničara.

Članak IV.

Ugovorne strane prihvaćaju prava i obveze iz ovog ugovora, te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju.

Prodavatelj: Kupci:

D. B., J. P. d.o.o.u stečaju

M. LJ.

UGOVOR O KUPOPRODAJI DIONICA sklopljen između

L. P. iz P., OIB …, (dalje u tekstu: L. P./prodavatelj) kao prodavatelja

i J. P. d.o.o. u stečaju, Z., OIB …, i M. LJ. iz Z., OIB …, (dalje u tekstu zajedno označeni kao: kupci)

kao kupaca

zajedno označeni kao ugovorne strane

Članak I.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je prodavatelj vlasnik 2897 redovnih dionica oznake ELPR-R-A, trgovačkog društva E. d.d. sa sjedištem u Z., OIB ….

Članak II.

Prodavatelj prodaje, a kupci kupuju dionice iz članka I. ovog Ugovora.

Kupoprodajna cijena iznosi 300,00 kn (slovima: tristo kuna i nula lipa) za jednu redovnu dionicu.

Kupci se obvezuju solidarno isplatiti kupoprodajnu cijenu prodavatelju L. P. u ukupnom iznosu od 869.100,00 Kn (slovima: osamstošezdesetdevettisućasto kuna i nula lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2014. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 28. veljače 2014. do 31. srpnja 2015., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to u roku od 8 dana od sklapanja ovog ugovora.

Kupci su suglasni da prodavatelj može temeljem ovog Ugovora radi isplate kupoprodajne cijene, nakon proteka roka iz stavka 3. ovog članka, neposredno provesti ovrhu na imovini kupaca.

Članak III.

Prodavatelj jamči da su sve dionice koje su predmet ovog ugovora u potpunosti otplaćene, neopterećene i kao takve upisane u registru koji se vodi kod Središnje depozitarne agencije d.d.

Temeljem ovog ugovora, a nakon isplate kupovnine u cijelosti s propadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u čl. II ovog Ugovora, o čemu će prodavatelj izdati posebnu potvrdu, kupci stječu pravo upisa u registru Središnjeg depozitarnog društva d.d. za navedene dionice, te sva prava i obveze dioničara.

Članak IV.

Ugovorne strane prihvaćaju prava i obveze iz ovog ugovora, te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju.

Prodavatelj: Kupci:

L. P., J. P. d.o.o. u stečaju

M. LJ.

UGOVOR O KUPOPRODAJI DIONICA sklopljen između

F. R. iz V., OIB …, (dalje u tekstu: F. R. /prodavatelj) kao prodavatelja

i

J. P. d.o.o. u stečaju Z., OIB …, i M. LJ. iz Z., OIB …,

zajedno označeni kao ugovorne strane

Članak I.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je prodavatelj vlasnik 299 redovnih dionica oznake ELPR-R-A, trgovačkog društva E. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …

Članak II.

Prodavatelj prodaje, a kupci kupuju dionice iz članka I. ovog Ugovora.

Kupoprodajna cijena iznosi 300,00 kn (slovima: tristo kuna i nula lipa) za jednu redovnu dionicu.

Kupci se obvezuju solidarno isplatiti kupoprodajnu cijenu prodavatelju F. R. u ukupnom iznosu od 89.700,00 Kn (slovima: osamdesetdevettisućasedamsto kuna i nula lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2014. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 28. veljače 2014. do 31. srpnja 2015., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to u roku od 8 dana od sklapanja ovog ugovora.

Kupci su suglasni da prodavatelj može temeljem ovog Ugovora radi isplate kupoprodajne cijene, nakon proteka roka iz stavka 3. ovog članka, neposredno provesti ovrhu na imovini kupaca.

Članak III.

Prodavatelj jamči da su sve dionice koje su predmet ovog ugovora u potpunosti otplaćene, neopterećene i kao takve upisane u registru koji se vodi kod Središnje depozitarne agencije d.d.

Temeljem ovog ugovora, a nakon isplate kupovnine u cijelosti s propadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u čl. II ovog Ugovora, o čemu će prodavatelj izdati posebnu potvrdu, kupci stječu pravo upisa u registru Središnjeg depozitarnog društva d.d. za navedene dionice, te sva prava i obveze dioničara.

Članak IV. Ugovorne strane prihvaćaju prava i obveze iz ovog ugovora, te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju.

Prodavatelj: Kupci:

F. R., J. P. d.o.o .u stečaju

M. LJ.

UGOVOR O KUPOPRODAJI DIONICA sklopljen između

Z. S. iz Z., OIB …, (dalje u tekstu: Z. S. /prodavatelj)

kao prodavatelja i

J. P. d.o.o. u stečaju Z., OIB …, i M. LJ. iz Z., OIB …, (dalje u tekstu zajedno označeni kao: kupci)

kao kupaca

zajedno označeni kao ugovorne strane

Članak I.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je prodavatelj vlasnik 50 redovnih dionica oznake ELPR-R-A, trgovačkog društva E. d.d. sa sjedištem u Z., OIB ...

Članak II.

Prodavatelj prodaje, a kupci kupuju dionice iz članka I. ovog Ugovora.

Kupoprodajna cijena iznosi 300,00 kn (slovima: tristo kuna i nula lipa) za jednu redovnu dionicu.

Kupci se obvezuju solidarno isplatiti kupoprodajnu cijenu prodavatelju Z. S. u ukupnom iznosu od 15.000,00 Kn (slovima: petnaest tisuća kuna i nula lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2014. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 28. veljače 2014. do 31. srpnja 2015., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to u roku od 8 dana od sklapanja ovog ugovora.

Kupci su suglasni da prodavatelj može temeljem ovog Ugovora radi isplate kupoprodajne cijene, nakon proteka roka iz stavka 3. ovog članka, neposredno provesti ovrhu na imovini kupaca.

Članak III.

Prodavatelj jamči da su sve dionice koje su predmet ovog ugovora u potpunosti otplaćene, neopterećene i kao takve upisane u registru koji se vodi kod Središnje depozitarne agencije d.d.

Temeljem ovog ugovora, a nakon isplate kupovnine u cijelosti s propadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u čl. II ovog Ugovora, o čemu će prodavatelj izdati posebnu potvrdu, kupci stječu pravo upisa u registru Središnjeg depozitarnog društva d.d. za navedene dionice, te sva prava i obveze dioničara.

Članak IV. Ugovorne strane prihvaćaju prava i obveze iz ovog ugovora, te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju.

Prodavatelj: Kupci:

Z. S., J. P. d.o.o u stečaju

M. LJ.

UGOVOR O KUPOPRODAJI DIONICA sklopljen između

I. Š. iz Z. D., OIB …, (dalje u tekstu: I. Š. /prodavatelj) kao prodavatelja

i

J. P. d.o.o. u stečaju u Z., OIB …, i M. LJ. iz Z., OIB …,

(dalje u tekstu zajedno označeni kao: kupci) kao kupaca

zajedno označeni kao ugovorne strane

Članak I.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je prodavatelj vlasnik 7.217 redovnih dionica oznake ELPR-R-A, trgovačkog društva E. d.d. sa sjedištem u Z., OIB ...

Članak II.

Prodavatelj prodaje, a kupci kupuju dionice iz članka I. ovog Ugovora.

Kupoprodajna cijena iznosi 300,00 kn (slovima: tristo kuna i nula lipa) za jednu redovnu dionicu.

Kupci se obvezuju solidarno isplatiti kupoprodajnu cijenu prodavatelju Ivanu Šari u ukupnom iznosu od 2.165.100,00 Kn (slovima: dvamilijunastošezdesetpettisućasto kuna i nula lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2014. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 28. veljače 2014. do 31. srpnja 2015., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to u roku od 8 dana od sklapanja ovog ugovora.

Kupci su suglasni da prodavatelj može temeljem ovog Ugovora radi isplate kupoprodajne cijene, nakon proteka roka iz stavka 3. ovog članka, neposredno provesti ovrhu na imovini kupaca.

Članak III.

Prodavatelj jamči da su sve dionice koje su predmet ovog ugovora u potpunosti otplaćene, neopterećene i kao takve upisane u registru koji se vodi kod Središnje depozitarne agencije d.d.

Temeljem ovog ugovora, a nakon isplate kupovnine u cijelosti s propadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u čl. II ovog Ugovora, o čemu će prodavatelj izdati posebnu potvrdu, kupci stječu pravo upisa u registru Središnjeg depozitarnog društva d.d. za navedene dionice, te sva prava i obveze dioničara.

Članak IV.

Ugovorne strane prihvaćaju prava i obveze iz ovog ugovora, te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju.

Prodavatelj: Kupci:

I. Š., J. P. d.o.o. u stečaju

M. LJ.

UGOVOR O KUPOPRODAJI DIONICA sklopljen između

Z. Š. iz Z., OIB …, (dalje u tekstu: Z. Š. /prodavatelj) kao prodavatelja

i

J. P d.o.o. u stečaju, Z., OIB …, i M. LJ. iz Z., OIB …, (dalje u tekstu zajedno označeni kao: kupci)

kao kupaca

zajedno označeni kao ugovorne strane

Članak I.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je prodavatelj vlasnik 292 redovnih dionica oznake ELPR-R-A, trgovačkog društva E. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: ...

Članak II.

Prodavatelj prodaje, a kupci kupuju dionice iz članka I. ovog Ugovora.

Kupoprodajna cijena iznosi 300,00 kn (slovima: tristo kuna i nula lipa) za jednu redovnu dionicu.

Kupci se obvezuju solidarno isplatiti kupoprodajnu cijenu prodavatelju Zlatku Šatvaru u ukupnom iznosu od 87.600,00 Kn (slovima: osamdesetsedamtisućašesto kuna i nula lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.veljače 2014. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 28. veljače 2014. do 31. srpnja 2015., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to u roku od 8 dana od sklapanja ovog ugovora.

Kupci su suglasni da prodavatelj može temeljem ovog Ugovora radi isplate kupoprodajne cijene, nakon proteka roka iz stavka 3. ovog članka, neposredno provesti ovrhu na imovini kupaca.

 

 

 

Članak III.

Prodavatelj jamči da su sve dionice koje su predmet ovog ugovora u potpunosti otplaćene, neopterećene i kao takve upisane u registru koji se vodi kod Središnje depozitarne agencije d.d.

Temeljem ovog ugovora, a nakon isplate kupovnine u cijelosti s propadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u čl. II ovog Ugovora, o čemu će prodavatelj izdati posebnu potvrdu, kupci stječu pravo upisa u registru Središnjeg depozitarnog društva d.d. za navedene dionice, te sva prava i obveze dioničara.

Članak IV. Ugovorne strane prihvaćaju prava i obveze iz ovog ugovora, te ga u znak prihvata vlastoručno potpisuju.

Prodavatelj: Kupci:

Z. Š., J. P. d.o.o. u stečaju

M. LJ.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-525/2014 od 29. srpnja 2016., u točki IX. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 75.025,75 kn.

 

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-525/2014 od 29. srpnja 2016., u točki IX. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja na naknadu troška parničnog postupka u iznosu u iznosu od 3.125,00 kn i sudi:

 

Nalaže se tuženicima pored dosuđenog troška u iznosu od iznosu od 139.480,50 kn, naknaditi solidarno tužiteljima još trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn (tritisućestodvadesetpet kuna), u roku od 8 dana.

 

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.640,50 kn, odbija se kao neosnovan.

 

V. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 63.831,25 kn, odbija se kao neosnovan.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-525/2014 od 29. srpnja 2016., u dijelu točke IX. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za trošak parničnog postupka u iznosu od 33.661,75 kn.

 

Obrazloženje

 

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-525/2014 od 29. srpnja 2016. u točkama I., II., III., IV., V. i VI. naloženo je tuženicima da u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe sklope ugovore o kupoprodaji dionica s tužiteljima, jer će u protivnom takve ugovore zamijeniti ova presuda. U točki VII. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijevaju donošenje presude kojom će se naložiti tuženicima da ugovore iz stavka I., II., III., IV., V. i VI. izreke sklope u obliku javnobilježničke isprave podobne za ovrhu. U točki VIII. izreke naloženo je tuženicima da solidarno nadoknade tužiteljima parnične troškove u iznosu od 139.480,50 kn, u roku 8 (osam) dana, a u točki IX. izreke odbijen je kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 111.812,50 kn.

 

Iz obrazloženja proizlazi da su tužitelji 28. veljače 2014. podnijeli tužbu protiv tuženika radi obveznog sklapanja ugovora o prodaji dionica s obzirom na to da su su imatelji dionica oznake ELPR-R-A društva E. d.d. Zagreb, OIB …, i to prvotužitelj 148 dionica, drugotužitelj 2897 dionica, trećetužitelj 299 dionica, četvrtotužitelj 50 dionica, petotužitelj 7217 dionica i šestotužitelj 292 dionice. Navode da je pravomoćnim, izvršnim i konačnim rješenjem HANFA-e Klasa: UP/I-451- 04/09-10/10, Urbroj: 326-321-10-42 od 25. ožujka 2010. utvrđeno da je za tuženike nastupila obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Elektropromet d.d. s danom 19. svibnja

2008. Također, navode da je HANFA zaključkom Klasa: UP/I-451-04/10-10/12, Urbroj: 326- 111/10-11 od 24. lipnja 2010. odbacila zahtjev tuženika za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje navedenog dioničkog društva te se ima smatrati da isti zahtjev nije ni podnesen.

 

U odgovoru na tužbu prvotuženik i drugotuženik tvrde da tužitelji nisu ovlašteni temeljem čl. 49. ZPDD zahtijevati od tuženika obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Navode da u izvještaju SKDD-a trećetuženik nije naveden kao dioničar ciljnog društva, dok na prvotuženika glasi značajno manji broj dionica od onog navedenog u rješenju HANFA-e od 25. ožujka 2010., jer tuženici više ne drže 25% dionica ciljnog društva te nisu dužni objaviti ponudu za preuzimanje. Osim toga, navode da na trećetužitelja glasi 3214 založenih neprenosivih dionica koje ne mogu biti predmetom ugovora o kupoprodaji dionica. Ističu i prigovor zastare s obrazloženjem da je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje prema rješenju HANFA-e nastupila 19. svibnja 2008., dok je tužba podnesena 3. ožujka 2014.

 

Nadalje prvotuženik i drugotuženik navode da je odredbom čl. 49. ZPDD (koji je izmijenjen čl. 3.3 Zakona o izmjenama i dopunama ZPDD iz 2013. godine) propisano da dioničari ciljnog društva imaju pravo zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje, čak i u slučajevima kad ponuditelj ne podnese zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude ili mu zahtjev bude odbijen ili odbačen. Smatraju kako se ova odredba ne može primijeniti neovisno o odredbi čl. 3. st. 1. t. 6 ZPDD, a prema kojoj ponuditelj može objaviti ponudu za preuzimanje tek nakon što u cijelosti osigura novčanu naknadu i druge vrste naknada koje su propisane odredbama tog Zakona. Pozivaju se i na odredbu čl. 40. st. 3. ZPDD prema kojoj su ponuditelji, nakon nastanka obveze objavljivanja ponude, ovlašteni otuđiti dionice trećim osobama u slučaju da ne namjeravaju provesti postupak preuzimanja ciljnog društva. Nadalje se pozivaju na odredbu čl. 49. ZPDD iz 2007. godine koja je bila na snazi u vrijeme nastanka obveze za objavljivanje ponude, a ukoliko sud smatra da se na konkretan slučaj ne primjenjuje Zakon iz 2013. godine, te s tim u vezi na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revt-22/05 od 21. siječnja 2009.) prema kojoj dioničari imaju pravo podnijeti tužbu radi obveznog sklapanja ugovora samo ako HANFA odobri ponudu za preuzimanje, a obveznik isticanja ponude istu ne objavi ili je objavi protivno zakonu. Tvrde da je odredbama ZPDD predviđena solidarnost na strani osoba koje zajednički djeluju u stjecanju dionica ciljnog društva, međutim da ZPDD ne predviđa nastanak zajedničkog vlasništva ponuditelja na dionicama ciljnog društva, a riječ je o djeljivoj obvezi. Zaključno navode da je nad ciljnim društvom rješenjem FINA-e od 9. travnja 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe te se u odnosu na navedenu okolnost pozivaju na čl. 1. Zakona o izmjeni i dopuni ZPDD iz 2012. i čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama ZPDD iz 2013. kojim je dopunjen čl. 14. ZPDD.

 

I. g. d.o.o., trećetuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer nije dioničar E. d.d., kako to proizlazi iz popisa dioničara priloženog uz tužbu. Nadalje ističe prigovor zastare jer je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje prema rješenju HANFA-e nastupila 19. svibnja 2008., dok je tužba podnesena 3. ožujka 2014. Ukazuje i na to da je nad društvom E. d.d. otvoren postupak predstečajne nagodbe.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave u spisu prigovore tuženika sud je ocijenio neosnovanim i prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja u točkama I., II., III., IV., V. i VI. na temelju odredbe čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj: 109/07, 36/09, 108/12, 90/13, 99/13 i 148/13; dalje: ZPDD). Tužbeni zahtjev u točki VII. izreke sud je ocijenio neosnovanim i isti odbio. O troškovima postupka (točke VIII. i IX. izreke presude), odlučio je pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 i 57/11, 148/11 i 25/ 13 i 89/14; dalje: ZPP).

 

Tuženici su podnijeli žalbu u odnosu na točke I., II., III., IV., V., VI. i VIII. izreke iz svih žalbenih razloga. U bitnome navode da je sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U žalbi kao i tijekom postupka ističu da je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, da ne postoji rješenje HANFE iz čl. 24. st. 2. ZPDD-a kojim se odobrava zahtjev ponuditelja za objavu ponude za preuzimanje, da tuženici u vrijeme podnošenja tužbe nisu više držali 25% dionica društva E. d.d., da je dio dionica koji glasi na I. Š. neprenosiv. Tvrde da ponuditelji za obvezu objavljivanja ponude ne odgovaraju cijelom svojom imovinom već samo dijelom imovine u visine bankovne garancije ili izdvojenih novčanih sredstava na posebnom transakcijskom računu na temelju odredbe čl. 18. i 19. ZPDD-a i da nisu solidarni dužnici, te da nije utvrđena visina tužbenog zahtjeva (cijena dionica). Osporavaju i odluku o trošku sadržanu u točki VIII. izreke. Predlažu da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu uz nadoknadu troška, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na žalbu tuženika tužitelji osporavaju žalbene navode i traže trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 63.831,25 kn.

 

Tužitelji žalbom pobijaju presudu u točki IX. izreke (odluka o trošku) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava. Smatraju da je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, počinjena zbog toga što je sud odlučio o zahtjevu za trošak koji tužitelji nisu tražili. Tvrde da su tražili 217.631,25 kn, sud je sudio 139.480.50 kn, a odbio je zahtjev za iznos od 111.812,50 kn umjesto za iznos od 78.150,75 kn. Stoga iznos od 33.661,75 kn o kojem je sud odlučio predstavlja zahtjev koji tužitelji nisu tražili. Nadalje navode da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada im nije sudio trošak: sastava podneska od 15. siječnja 2015., sastav podneska od 24. veljače 2015., sastav podneska od 7. listopada 2015., sastav podneska od 30. lipnja 2016., te trošak pribavljanja potvrde o prosječnoj cijeni dionica.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

Žalba tužitelja je djelomična osnovana.

 

Ispitavši presudu na temelju odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita, osim u dijelu točke IX. izreke gdje je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, a ujedno je u dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, jer je sud odlučio o trošku koji tužitelji nisu tražili.

 

Prethodno je potrebno ukazati da je ovaj postupak započeo u odnosu na tuženike: 1. J. P. d.o.o. OIB …, Z., 2. M. Lj. iz Z., OIB … i 3. I. G. d.o.o. OIB …, Z. Tijekom postupka 18. srpnja 2016., otvoren je stečajni postupak nad prvotuženikom J. P. d.o.o. i sud je rješenjem od 29. srpnja 2016. utvrdio prekid postupka, koji postupak je nastavljen rješenjem suda od 28. rujna 2016. (str. 353. spisa). I. G. d.o.o., trećetuženik je tijekom postupka brisan iz registra pa je sud i u odnosu na njega prekinuo postupak rješenjem od 21. prosinca 2017. (str. 378. spisa). Prijedlog za nastavak postupka u odnosu na trećetuženika odbijen je rješenjem suda od 18. siječnja 2019., (str. 386. spisa), a rješenje je postalo pravomoćno 7. veljače 2019. Stoga je pobijanu odluku potrebno ispitati u odnosu na prvotuženika J. P. d.o.o. sada u stečaju, Z. i drugotuženika M. Lj. iz Z.

 

O žalbenim navodima tuženika u odnosu na točke I., II., III., IV., V. i VI. presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-525/2014 od 29. srpnja 2016., ispravljene rješenjem suda od 31. kolovoza 2016.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica s tuženicima.

Između stranaka nije spora činjenica da je HANFA 25. ožujka 2010. donijela rješenje Klasa: UP/I-451-04/09-10/10, Urbroj: 326-321-10-42, a 24. lipnja 2010. zaključak Klasa: UP/I-451-04/10-10/12, Urbroj: 326-111/10-11.

 

Sporno je jesu li tuženici stekli 25% dionica ciljnog društva E. d.d. i je li nastupila zastara u odnosu na zahtjev tužitelja za sklapanje ugovora o prodaji dionica.

 

U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke u naprijed citiranim točkama izreke nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom dijelu. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka.

 

U odnosu na pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom dijelu sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07 i 36/09) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja HANFA-e i u vrijeme nastanka obveze, pa su u vezi s tim neosnovani žalbeni navodi.

 

Žalbeni navod kako je nastupila zastara potraživanja tužitelja je također neosnovan. Naime, obveza za tuženike nastala je 19. svibnja 2008., za preuzimanje društva Elektropromet d.d. Zagreb, što je utvrđeno rješenjem HANFA-e Klasa: UP/I-451-04/09-10/10, Urbroj: 326- 321-10-42 od 25. ožujka 2010. Uvidom u prijemni pečat Trgovačkog suda u Zagrebu, proizlazi da je da su tužitelji podnijeli tužbu 28. veljače 2014. unutar roka od pet godina, računajući od dana donošenja rješenja kojim je utvrđena obveza za objavom ponude za preuzimanjem društva E. d.d. Z.

 

Na temelju odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

Po mišljenju ovog suda, a što je pravilno zaključio prvostupanjski sud za tuženike je rješenjem HANFE od 25. ožujka 2010. utvrđena obveza za preuzimanje društva Elektropromet d.d. Zagreb, pa od tog datuma, odnosno od 25. ožujka 2010., teče petogodišnji rok u kojem su tužitelji mogli sudu podnijeti tužbu kojom zahtijevaju od tuženih obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje društva E. d.d. Zagreb (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2671/09 od 16. siječnja 2013.). I odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3/ 2014 od 23. svibnja 2014. govori o tome da pravo tužitelja iz čl. 49. ZPDD-a/2007 ovisi o postojanju rješenja HANFA-e kojim se nalaže ili odobrava ponuda za preuzimanje određenog društva.

 

HANFA je konačnom odlukom donesenom u okviru svoje isključive nadležnosti utvrdila obvezu tuženika na objavu ponude za preuzimanje društva E. d.d. Zagreb. Sud je u ovom postupku vezan konačnom odlukom HANFA koja je jedina nadležna za donošenje takve odluke.

 

Žalitelji pogrešno smatraju da im zaključkom HANFA-e nije odobren zahtjev za objavljivanje ponude za preuzimanje i da ne postoji zakonska pretpostavka za postojanje prava tužitelja da zahtijevaju od tuženih sklapanje ugovora o prodaji dionica. Naime, zahtjev tuženika za objavljivanje ponude je odbačen i tužitelji imaju pravo temeljem čl. 49. ZPDD tražiti da tuženika da s njima sklope ugovore o prodaji dionica. Tuženici su morali podnijeti zahtjev u skladu sa Zakonom, a odbacivanjem zahtjeva ne znači da su tuženici oslobođeni obveze od podnošenja zahtijeva za objavljivanje ponude za preuzimanje društva, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

Žalbeni navod tuženika da tuženici nisu imatelji 25% dionica ciljnog društva usmjeren je isključivo na to da je odluka HANFA-e pogrešna te da tuženi nisu u obvezi prema tužitelju zaključiti ugovor o kupoprodaji dionica. Činjenica da su tuženici pokrenuli upravni spor protiv odluka HANFA-e, nije od utjecaja na donošenje sudske odluke po zahtjevu tužitelja koji se temelji na konačnoj odluci u upravnom postupku.

 

S obzirom na to da je HANFA odbacila zahtjev tuženika za odobrenje objavljivanja ponude i preuzimanja društva E. d.d., te se sukladno navedenom zaključku HANFA-e smatra kako ponuda nije niti podnesena, pravilno je sud zaključio kako postoji pravo svakog dioničara društva da zahtijeva obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje, a tužitelji su dokazali da su na dan podnošenja tužbe odnosno neposredno prije bili dioničari društva.

 

Neosnovano se žalitelji pozivaju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-22/2005 od 21. siječnja 2009., u kojoj je primijenjen raniji Zakon o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj: 84/02, 87/02 i 120/02) koji je bio na snazi do donošenja novog zakona iz 2007. godine, a u navedenoj odluci nije bilo odgovarajućeg rješenja HANFE temeljem kojega bi dioničari mogli tražili sklapanje ugovora, dok u ovom predmetu postoji konačno rješenje HANFE po kojemu tuženi nisu postupili.

 

Nadalje, odredbom čl. 40. st. 2. ZPDD-a/2007 koja se u konkretnom slučaju primjenjuje, propisano je da od trenutka nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje do objave ponude, odnosno od objave ponude do isteka roka trajanja ponude ponuditelj i osobe koje s njime zajednički djeluju ne smiju otpuštati niti se obvezivati da će otpustiti dionice koje su predmet ponude za preuzimanje. S tim u vezi neosnovano se žalitelji pozivaju na novelu ZPDD-a iz 2013. godine, jer nije odlučno za rješenje ovog prijepora što su tuženici radili sa svojim dionicima poslije, s obzirom na to da je sud u ovom postupku vezan konačnom odlukom HANFE. Stoga je sud pravilno utvrdio da se tuženici svoje obveze koja je određena pravomoćnim i izvršnim rješenjem HANFA-e ne mogu osloboditi otpuštanjem dionica i pravilno je utvrdio da su tuženici u trenutku podnošenje tužbe držali više od 25% dionica E. d.d.

 

Neosnovan je i žalbeni navod da je dio dionica koji glase na I. Š. neprenosiv, s obzirom na to da je I. Š. ispunio sve uvjete za izdavanje brisovnog očitovanja i brisanja založnog prava na 3214 založene dionice, o čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dao valjane razloge.

 

Žalbeni navod u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva odnosno cijenu dionica su također neosnovani.

 

Prema čl. 16. st. 2. i 3. ZPDD-a cijena u ponudi za preuzimanje ne može biti niža od najviše cijene po kojoj su ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice s pravom glasa u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze. Ako je prosječna cijena dionica ostvarena na burzama i uređenim javnim tržištima viša od cijene iz stavka 2. ovoga članka, ponuditelj je obvezan ponuditi višu cijenu, s tim da se prosječna cijena izračunava za svaku burzu ili uređeno javno tržište kao ponderirani prosjek svih cijena ostvarenih na burzi ili uređenom javnom tržištu u zadnja tri mjeseca prije nastanka obveze na objavljivanje ponude za preuzimanje.

 

Cijenu dionica sud je utvrdio temeljem podataka Zagrebačke burze o prosječnoj ponderiranoj cijeni dionica i temeljem ugovora o kupoprodaji dionica u razdoblju od godinu dana koje prethodilo nastanku obveze.

 

Sud utvrđuje da je predlagatelj obračunao cijenu prema podacima iz dostavljenih ugovora o kupoprodaji dionica, sukladno čl. 16. st. 2. ZPDD, gdje je cijena utvrđena u iznosu od 300,00 kn, koja cijena je viša od prosječne cijene predmetnih dionica ostvarena na burzama, a sve prema podacima ZSE (ponderirani prosjek svih cijena ostvarenih na burzi u periodu od zadnja tri mjeseca prije nastanka obveze).

 

Žalbeni navod tuženika o tome da ZPDD-a ne predviđa zajedničko vlasništvo, je također neosnovan i pravilno prvostupanjski sud ukazuje na odredbu čl. 491. Zakona o tržištu kapitala („Narodne novine“ broj: 88/08, 146/08, 74/09, 54/13 i 159/13) kojom je jasno određeno da račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira može glasiti na jednu osobu ili na više osoba koje mogu biti imatelji, odnosno suovlaštenici na nematerijaliziranim vrijednosnim papirima (zajednički račun).

 

Dakle, na tuženicima je bio teret dokazivanja činjenice da su podnijeli zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude u roku od 30 dana računajući od dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva E. d.d. sukladno čl. 24. st. 1. ZPDD, a koju činjenicu nisu dokazali (čl. 219. ZPP-a), te s obzirom na to da je rješenjem HANFA-e od 25. ožujka 2010. utvrđena obveza tuženika za objavu ponude za preuzimanje društva E. d.d. pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 49. ZPDD-a odlučio kao u točkama I., II., III., IV., V. i VI. izreke ove presude, a što prihvaća i ovaj sud.

 

U odnosu na žalbene navode tuženika vezano za točku VIII. izreke presude odnosno na dosuđeni trošak parničnog postupka tužiteljima, ukazuje se kako tuženici osim uopćenog navoda da presudu pobijaju i u ovom dijelu nisu obrazložili zašto pobijaju trošak, slijedom čega je odluka o trošku ispitana po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrđeno kako je sud pravilno temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 188/14 ) te odredbe Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), dosudio trošak parničnog postupka tužiteljima koji su uspjeli u ovom sporu u iznosu od 139.480,00 kn.

 

O žalbenim navodima tužitelja točka IX. izreke (odbijeni dio troška parničnog postupka).

 

Prvostupanjski sud nije tužiteljima priznao troškove sastava podneska: od 15. siječnja 2015., 24. veljače 2015., 7. listopada 2015. i 30. lipnja 2016., te je također ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova pribavljanja potvrde o cijeni preuzimanja, a tužitelji smatraju da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada im nije dosudio taj trošak.

 

Pri odlučivanju o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a, sud mora uzeti u obzir samo one troškove koji su bili nužni za vođenje parnice. Pravilno je sud ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za trošak sastava podneska od 15. siječnja 2015. koji je predan na pripremnom ročištu održanom 26. siječnja 2016., s obzirom na to da su tužitelji sve navode i dokazne prijedloge iz tog podneska mogli usmeno istaknuti i predložiti na ročištu za zastupanje na kojem im je priznato pravo na naknadu troškova u 100% iznosu. Isto tako sud pravilno tužiteljima nije priznao trošak sastava podnesaka od 7. listopada 2015. i 30. lipnja 2016. budući su tužitelji u tim podnescima u bitnom ponovili ranije istaknute navode i pravna shvaćanja. Sud je također pravilno ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova pribavljanja potvrde o cijeni dionica, jer je sud podatke o cijeni dionice pribavio službenim putem po prijedlogu tužitelja pa stoga ovi troškovi ne predstavljaju izdatak koji je bio potreban za vođenje spora.

 

Međutim, po mišljenju ovog suda tužiteljima pripada pravo na trošak sastava podneska od 24. veljače 2015., (predanom na poštu 25. veljače 2015.) jer se radi o obrazloženom podnesku u kojem su tužitelji iscrpno odgovorili na navode tuženika, stoga im pripada pravo na trošak po Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t .1. Tarife u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za trošak PDV 25% u iznosu 625,00 kn, sveukupno 3.125,00 kn. S obzirom na to da je tužiteljima već dosuđen trošak u iznosu od 139.480.50 kn, trebalo im je još dosuditi razliku troška u iznosu od 3.125,00 kn.

 

Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je djelomično potvrditi presudu u pobijanom dijelu i djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

 

Tužiteljima ne pripada pravo na trošak sastava žalbe s obzirom da su uspjeli samo u neznatnom dijelu u odnosu na sporedni zahtjev, a isto tako zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice i donošenje odluke drugostupanjskog suda, a na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a (točke IV. i V. izreke).

 

O rješenju ovog suda u odnosu na dio troška postupka (točka IX. izreke)

 

Žalitelji su u pravi kada tvrde da je sud prekoračio tužbeni zahtjev odlučivši o zahtjevu za trošak u iznosu od 33.661,75 kn koji tužitelji nisu tražili.

 

Naime iz isprava u spisu proizlazi da su tužitelji tražili iznos 217.631,25 kn, sud im je dosudio iznos od 139.480.50 kn, a odbio njihov zahtjev za iznos od 111.812,50 kn, umjesto za iznos od 78.150,75 kn. Stoga iznos od 33.661,75 kn o kojem je sud odlučio predstavlja zahtjev koji tužitelji nisu tražili, na što žalitelji pravilno upiru.

 

Prekoračenje tužbenog zahtjeva postoji ako sud odluči o nečem drugom, a ne o onom što su tužitelji tražili. Slijedom navedenog, valjalo je ocijeniti osnovanim žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, jer je prekoračio tužbeni zahtjev odlučujući o zahtjevu koji tužitelji nisu tražili.

 

Stoga je dio točke IX. izreke presude za iznos u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 33.661,75 kn, na temelju odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a valjalo ukinuti, te u odnosu na taj dio zahtjeva više nije potrebno raspravljati.

 

Zagreb, 21. listopad 2020.

 

Predsjednik vijeća

Ivica Omazić