Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679
Republika Hrvatska OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Boni Gamulin Frleta, u pravnoj stvari tužiteljice
V. B., O.:, O., koju zastupa I. F. T.,
odvjetnica u O., protiv tuženih 1. N. K., O.:, O., i 2. A. S., O.:, O., koje zastupa
M. J., odvjetnik u S., radi utvrđenja vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon održane i
zaključene glavne i javne rasprave 8. rujna 2020., u nazočnosti tužiteljice sa punomoćnicom,
te zamjenice punomoćnika tuženih, 22. listopada 2020.
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev:
" Utvrđuje se prema tuženicama navedenim u tužbi da je tužiteljica V. B.
ud. M. vlasnica i posjednica odnosno suvlasnica i suposjednica ½ suvlasničkog
dijela nekretnine čest.zem.397/12, dvoraše upisane površine 25m2, ZU 1195,
poduložak 1 i poduložak 2, K.O. O., pa su tuženice dužen priznati i trpjeti da se
temeljem ove presude u zemljišnim knjigama suda i u katastarskom operatu za
K.O. O., tužiteljica upiše kao vlasnica i posjednica odnosno suvlasnica i
suposjednica naprijed citirane nekretnine i to u naprijed opisanom suvlasničkom
dijelu uz istovremeni izbris tog prava vlasništva, odnosno suvlasništva, s imena i
vlasništva, odnosno suvlasništva tuženice razmjerno njihovom upisanom
suvlasničkom dijelu na nekretnini koja je predmetom tužbenog traženja, sve to u
roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. "
II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženima parnični trošak u
iznosu od 19.793,75 kuna ( devetnaest tisuća i sedamsto devedeset tri kune i
sedamdeset pet lipa ) zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle
od 22. listopada 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više traženo na ime
naknade troškova postupka zahtjev se odbija kao neosnovan.
1
Obrazloženje
Tužiteljica je u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 6. veljače 2014. navela kako
nekretnina označena kao čest. zem. 397/12, dvorište, upisane površine 25m2, ZU 1195,
poduložak 1 i poduložak 2, K.O O., u zemljišnim knjigama suda za K.O. O. je upisana
kao suvlasništvo tuženih i to tužene N. K. u podulošku 2 za 2/3 suvlasničkog dijela i
A. S. u podulošku 1 za 1/3 suvlasničkog dijela. Predmetna nekretnina u katastarskom
operatu za K.O. O. da odgovara dijelu katastarske čestice 650/1, ukupne upisane površine
4.409 m2, a na istoj je kao posjednik za cijelo upisana P. j.p. komunalne djelatnosti
s.p.o. Navedena uknjižba je pogrešna jer ista ne odgovara stvarnom stanju vlasništva, odnosno
suvlasništva, na nekretnini koja je predmetom ove tužbe, jer je vlasnica i posjednica, odnosno
suvlasnica i suposjednica za ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine da je upravo
tužiteljica zajedno s tuženima. Tužiteljica da je 1/2 suvlasničkog dijela predmete nekretnine
stekla dosjelošću, budući da je zajedno sa svojim prednicima u savjesnom, mirnom
neprekidnom posjedu, odnosno suposjedu iste već više od 50 godina, te da je nitko nikada nije
ometao u korištenju vlasničkih, odnosno suvlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.
Predmetna nekretnina u naravi predstavlja izgrađeno stepenište sa osnovnom infrastrukturom
(kanalizacijska cijev i telefonski kabel), a po cijeloj svojoj dužini se nalazi uz samu među
između obiteljske kuće tuženica sagrađene na čest.zem. 397/8, ZU 1195 K.O. O. i
obiteljske kuće tužiteljice sagrađene na čest. zgr. 580. Z. 2217 K.O. O., a prizemni dio
koje kuće zajedno s pripadajućim dvorištem je u isključivom vlasništvu i posjedu tužiteljice,
kao pravne slijednice iza sada pok. supruga B. M. pok J.. Prilikom izgradnje
obiteljske kuće tužiteljice sagrađene na čest.zgr. 580 K.O. O., prednici tužiteljice su radi
pristupa na svoju nekretninu uredili stepenište upravo preko čest.zem.397/12, a istodobno su
na istoj nekretnini izgradili i dio osnovne infrastrukture (kanalizaciju i telefonski kabel). Kako
su prednici tužiteljice svoju obiteljsku kuću izgradili prije prednika tuženica, to je prednik
tuženih dogovorom i uz dopuštenje prednika tužiteljice, na već postojeće stepenice sagrađena
na čest.zem. 397/12, ZU 1195, K.O. O., nadogradio sjeverno još nekoliko stepenica za
potrebe južnog prilaza svojoj obiteljskoj kući, premda je već imao izgrađen ulaz sa sjeverne
strane iz ulice P. B.. Tom prigodom da mu je prednik tužiteljice dopustio da se sa svojom
kanalizacijskom cijevi ukopa u njegovu već postojeću, te sprovede telefonski kabel. Za
napomenuti je da se čest. zem. 397/8, ZU 1195 K.O. O. na kojoj se nalazi obiteljska kuća
tuženica, nalazi na povišenom terenu u odnosu na čest. zgr. 580, ZU 2217 K.O. O., na
kojoj je sagrađena obiteljska kuća tužiteljice. Do današnjeg dana da predmetno stepenište
sagrađeno na čest. zem. 397/12, kultura - dvorište upisane površine 25 m2, ZU 1195, K.O.
O. nesmetano koriste i tužiteljica i tuženice, i to tužiteljica za pristup na svoju nekretninu
čest. zgr. 580, ZU 2217 K.O. O., a tuženice kao pristup na svoju čest. zem. 397/8, ZU 1195
K.O. O., s tim da su prednici tužiteljice izgradili suhozid, popločali stepenište, postavili na
njega metalnu ogradu, te istu nekretninu održavali, a tužiteljica i njena obitelj to radi i danas.
Kako tužiteljica ima pravni interes da zemljišno knjižno stanje uskladi sa stvarnim stanjem,
predložila je sudu donošenje odluke na temelju koje može uknjižiti pravo vlasništva na svoje
ime u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženica, te je zatražila
naknadu nastalih troškova ovog parničnog postupka.
U odgovoru na tužbu tuženice su navele kako u odnosu na činjenicu upisa prava
vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 397/12, Z.U. 1195 K.O. O., tvrdnje u
tužbi nisu sporne. Stanje upisa u katastar ne može biti provjereno jer iz neslužbenog
posjedovnog lista broj 1791 za K.O. O. tužiteljičina tvrdnja ne može biti provjerena budući
da u tom izvatku nije označena zemljišno knjižna oznaka čestice niti postoji preris
katastarskog plana iz kojeg bi se moglo utvrditi o kojoj čestici se radi, pa se ova tvrdnja, dok
2
se ne prilože odgovarajući dokazi, osporava kao neosnovana i neistinita. Navele su da nije
pogrešna uknjižba na predmetu prijepora niti je tužiteljica vlasnica ili suvlasnica predmetne
nekretnine. Tužiteljičin prednik M. B. da bio je svjestan činjenice da je ova nekretnina
označena kao čest. zem. 378/12 K.O. O., kao sastavni dio nekretnine označene kao čest.
zem. 397/8 Z.U.1195 K.O. O., koja je uostalom nastala cijepanjem od ove osnovne
nekretnine, u vlasništvu prednika tuženica, pa nikada u tom pogledu nije postavljao prema toj
nekretnini, predniku tuženica niti tuženicama osobno nikakve zahtjeve. Sve tvrdnje u ovom
pogledu, koje tužiteljica u tužbi iznosi, konstrukcije su bez uporišta u činjenicama, a i u
suprotnosti su s dokazima na koje se tužiteljica poziva. Na ovoj nekretnini tužiteljičin prednik
nije ništa gradio niti uređivao. Prednik tuženica, pok J. K. još je 1964. na svojoj
nekretnini izgradio stubište. To stubište protezalo se od glavne ulice, tada R. B., do
ulaza u kuću. Tužiteljičin prednik je imao crnu jamu. Kad je prednik tuženica izvršio iskope i
dogovorio spajanje kanalizacije na kanalizacijsku mrežu tzv. HEP-ovih zgrada, tada je
zamoljen od tužiteljičinog prednika da se i on spoji na tu kanalizaciju, pa mu je
dobronamjerno tuženičin prednik to dopustio, kao što mu nije branio koristiti se prolazom do
njegove kuće, iako je u to vrijeme, kao i sad, postojao prilaz tužiteljičinoj kući ulaz u kuću sa
zapadne strane i to baš kao glavni ulaz. Prema tome, tvrdnje o gradnji stubišta i o priključku
na kanalizacijsku mrežu su potpuno neistinite. Istina je sasvim drugačija. Prednik tuženika je
izgradio stubište na svom zemljištu omogućio spajanje tužiteljičinom predniku na kanalizaciju
koju je on izgradio. Nerazumljive su tvrdnje vezane za pristup iz ulice P. B. jer u vrijeme
o kojem je riječ, nije ni postojala ulica P. B. niti mogućnost pristupa s te strane. Naravno,
za ovo tužiteljica nije ni mogla imati spoznaje jer je ona doselila u nekretninu krajem travnja
1978. Nejasne su i tvrdnje vezane za nivelaciju terena i lokaciju obiteljske kuće tuženica. Od
stjecanja vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 397/8 K.O. O., a time i čest. zem.
397/12 K.O. O. kao njenog sastavnog dijela, ova nekretnina je u vlasništvu tuženica
odnosno njenog prednika. Činjenica je da prednik tuženica nije priječio povremeni prolaz
tužiteljičinom predniku do konobe, koja je kasnije pretvorena u apartmane, ali to nije valjana
osnova za stjecanje vlasništva ili suvlasništva jer niti jednu činjenicu, a kamo li kumulativne
uvjete za takav način stjecanja, tužiteljica nije dokazala niti to može dokazati obzirom na
pravno relevantne činjenice u ovoj parnici. Radi ekonomičnosti postupka, te potpunog
utvrđivanja činjeničnog stanja, tuženice se pozivaju na pravno relevantne dokaze na temelju
kojih dokazuju valjani i istinit način stjecanja vlasništva, koji isključuje osnovu koju
tužiteljica ističe u ovoj parnici: Temeljem ugovora između SO O. i J.
K. broj 04-1222/2- 1964 od 26. ožujka 1964.g. prednik tuženica je stekao pravo trajnog
korištenja (vlasništva) neizgrađene nekretnine označene kao čest.zem. 397/8 K.O. O.
površine 400 ne m2 radi izgradnje obiteljske kuće, b) Osnovom prethodno citiranog ugovora
izdan je nalog za uplatu naknade broj 04-1222/3-1964 od 28.ožujka 1964.g., kojim je
predniku tuženica naložena uplata naknade za dodijeljeno pravo korištenja (vlasništva)
nekretnine. Prednik tuženica je podnio molbu za izdavanje građevinske dozvole od 25.ožujka
1964.g., pa je nadležni Odjel za privredu, O. za komunalno stambene poslove izdao
odobrenje za gradnju broj 03-1-1971/1-64 od 16. svibnja 1964.g. S. za upravno pravne
poslove i inspekcijske poslove skupštine općine O. prednik tuženica podnio je prijedlog za
uređenje susjedskih odnosa od 28. travnja 1967.g. iz kojeg na jednoznačan način proizlazi
činjenica vezana za gradnju predmetnog stubišta jer po ovome proizlazi da je upravo prednik
tuženica izvršio građenje na spornoj nekretnini. Na osnovi prijavnog lista i kopije
katastarskog plana U. za katastar O. broj UP-1-618/68 od 26.1ipnja 1968.g. temeljem
rješenja Općinskog suda u Omišu Z-175/68-2 od 5. srpnja 1968.g. dopuštena je promjena čest.
zem. 397/4 i 397/8 K.O. O., a iz kopije katastarskog plana od 27. prosinca 1973.g. sadašnja
čest. zem. 397/12 K.O. O. sastavni dio čest. zem. 397/8 K.O. O. pa je posve jasno da je
ta nekretnina vlasništvo tuženica, a ranije njihovog prednika. Geodetskim elaboratom za
3
promjenu podataka o zgradama i za provedbu zemljišnim knjigama trgovačkog društva
G. d.o.o. broj P.0.100/2010 od 10.1ipnja 2010.g., koji je proveden u postupku pred
DGU, PU za katastar S., I. O. u predmetu
klasa 932-06/11-02/76 sukladno prijavnom listu od 10. lipnja 2010.g., provedena je promjena
na način da je kat.čest.zem. broj 672 K.O. O., koja odgovara z.k. čest. zem. 397/8 K.O.
O. formirana kao čestica površine 375 m2, te je pored toga formirana čest.zem. 397/12
površine 25 m2, koje su bile i ostale upisane u Z.U. 1195 K.O. O., a obje imaju ukupnu
površinu od 400 m2, što je upravo ona površina iz onog prvog ugovora od 26.03.1964.g., koji
je osnova stjecanja vlasništva na nekretnini tuženika. Na osnovi prijavnog lista od 10.1ipnja
2010.g., odobrenog od PU za katastar u S., I. O. dana 1.srpnja
2011.g. broj klasa 932-06/11-02/76, odobrenja za izgradnju O. O., S. za upravno
pravne, privredne inspekcijske poslove broj 561/71 od 25.08.1971.g. i potvrde Ministarstva
zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, uprave za inspekcijske poslove od 4. lipnja
2010.g. Masa 362-01/10-11/3039, rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Z-1422/11 od
19.1istopada 2012.g. evidentirano je cijepanje čest. zem. 397/8 K.O. O. uz promjenu
izgrađenosti na čest. zem. 397/8 i to kuće od 80 m2, dvora 292 m2, zgrade od 28 m2 u novo
stanje čest. zem. 397/8 i to kuće od 87 m2, dvorišta 232 m2, stubišta 12 m2 i pomoćne zgrade
od 44 m2, te novo formirane čest. zem. 397/12 površine 25 m2. Rješenjem broj 04-8195/11-
67 od 5.prosinca 1967.g. odobrena je lokacija za izgradnju garaže na čest. zem. 397/4 K.O.
O., a rješenjem UP/I-04-1271/68 od 13.05.1968.g. odobrena je izgradnja na čest. zem.
397/4 K.O. O. investitoru. Z. A.. Na ovoj nekretnini, i to baš upravo na
onom dijelu nekretnine koji u naravi predstavlja istočni dio garaže, bilo je izgrađeno stubište
kao produžetak stubišta izgrađenog na tadašnjoj čest. zem. 397/8, a sadašnjom čest.zem.
397/12, kojeg je također izgradio prednik tuženica, pa je radi toga, kako bi se moglo provesti
uklanjanje tog dijela stubišta u tom postupku sudjelovao i prednik tuženica. Tom osnovom,
istodobno s rušenjem ranijeg stubišta radi izgradnje garaže, stubište je pomaknuto istočnije
gdje se i sada nalazi, a sve ovo dokazuje da sporna nekretnina nikada nije bila u posjedu ni u
vlasništvu tužiteljice niti je to bilo moguće obzirom na prava tuženica odnosno njihovog
prednika na predmetnoj nekretnini. Prethodno iznesenim činjenicama utemeljenim na javnim
ispravama, tuženice su dokazale valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva, te valjani način
stjecanja vlasništva, a ove činjenice isključuju osnovu koju tužiteljica ističe u ovoj parnici. Još
je jedna činjenica bitna za ovaj predmet, a odnosi se na to da je prednik tuženica gradio
isključivo temeljem dozvola nadležnih tijela i sukladno tim dozvolama, te za sve posjeduje
valjanu dokumentaciju. Kod tužiteljica je posve druga situacija, pa se očekuje da će, osim
iznošenjem neosnovanih tvrdnji radi pokušaja dokazivanja stjecanja vlasništva dosjelošću,
sudu prezentirati dokaze kojima može dokazati koju od svojih tvrdnji i1i će povući tužbu.
Ulaz u tužiteljičinu kuću je sa zapadne strane, a ova sporna nekretnina je istočno od
tužiteljičine kuće, što je prikazano na fotografijama broj F1 i F2. Sporno stubište s
pripadajućim dijelom zemljišta u dvije mejice, na kojima se nalaze stabla maslina u vlasništvu
tuženica, koje se nalazi iznad garaže u vlasništvu Z. A., vidljivo je na
fotografiji broj F3 i fotografiji F4, koje su snimljene s južne strane predmeta prijepora, te na
fotografijama F5 i F6 koje su snimljene iz smjera sjevera. Na fotografiji F5 i F6 strelicom je
prikazan dio stubišta za pristup na imanje tužiteljice koje je ograđeno betonskim zidom i na
koje je postavljena klizna ograda, a time definiran posjed i vlasništvo tužiteljice, što je također
ilustrativno i što ukazuje na svijest i savjest tužiteljice. U protivnom, sigurno bi, makar onaj
dio na kojem je južna maslina bio ograđen i definiran kao vlasništvo tužiteljice. Pri tom se
postavlja i pitanje što je sa onim sjevernijim dijelom stubištem i sjevernijom maslinom, tvrdi
li tužiteljica da i to koristi. Svakako, i ovo su dokazi koji na jednoznačan način upućuju na
neosnovanost tužbe tužbenog zahtjeva. Radi izloženoga, tuženice se protive tužbi i tužbenom
4
zahtjevu te predlažu da sud izvede predložene dokaze i nakon toga donese presudu kojom će
odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, te tužiteljicu obvezati na plaćanje troškova postupka.
U postupku su izvedeni dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju iz spisa, i to:
- neslužbeni zk izvadak na dan 4. veljače 2014. za kat. čest. 397/8, kat. čest. 397/12
Poduložak 1 i Poduložak 2. ZU 1195 K.O. O. (list 4-5 spisa),
- posjedovni list P.U.za katastar S., I. O., broj 1791 na dan 3.
veljače 2014. i posjedovni list 1791 sa kopijom katastarskog plana od 21. rujna 2015.
(list 6 i 43, 44 spisa),
- izjava J. J. H. na dan 3. prosinca 2013. (list 7-8 spisa),
- ugovor o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta
općenarodne imovine S. O. od 26. ožujka 1964., broj: 04-1222/2-
1964. (list 13-14 spisa),
- nalog za uplatu naknade na ime J. K. izdane od SO O.,
O. za financije od 28. ožujka 1964. (list 15 spisa),
- molba J. K. za izdavanje građevinske dozvole od 25. ožujka 1964. (list 16
spisa),
- odobrenje za građene po molbi J. K., O. za privredu, odsjek za
komunalno, stambene poslove, S.O. O. od 16. svibnja 1964., broj: 03-
I-1971/1-64 (list 17 spisa),
- dopis J. K. za uređenjem susjedskih odnosa od 28. travnja 1967. upućeno
S. O. O., S. za upravo-pravne i inspekcijske poslove O. (list 18
spisa),
- rješenje Općinskog suda u Omišu od 26. lipnja 1968. pod brojem Z.175/68-2, (list 19
91 spisa),
- kopija katastarskog plana mjerilo 1:2880 od 26. studenog 1962. sa prijavnim listom i
27. prosinca 1973. sa geodetskim elaboratom G. d.o.o. od 10. lipnja 2010., te od
26.lipnja 1968. (list 20-26,45-47, 49-53 spisa),
- rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 19. listopada 2012. pod
brojem Z-1422/11-NJ ( list 27 spisa),
- rješenje DGU, PU O. od 29. srpnja 2011 izvod
iz posjedovnog lista br 230 od 20. siječnja 2012. (list 28-29 spisa),
- rješenje 04-8195/1-67 S.O. O., S. za upravo-pravne i inspekcijske
poslove O. od 5. prosinca 1967. (list 30 spisa),
- odobrenje za izgradnju, S.O. O., S. za upravo-pravne i inspekcijske
poslove O. U./I-04-1271/68. od 13. svibnja 1968., sa fotografijama (list 31-38
spisa),
- dodatak ugovoru od 18. lipnja 1968. (list 48 spisa),
- rješenje U. odjela za prostorno uređenje, I. O. od 29. siječnja 2014
(list 92 spisa),
U dokazne svrhe obavljen je očevid na licu mjesta na dan 1. srpnja 2016.g. u O. uz
sudjelovanje vještaka P. G. (list 58-59 spisa),nalaz i mišljenje stalnog
sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing.geod. P. G. od 29. srpnja 2016. (list
63-73 spisa), dopunskim saslušanjem stalnog sudskog vještaka za geodeziju P.
G. (list 78 i 101 spisa) uz očitovanje od 4.5.2017. (list 80 spisa), 19.7.2017. (list
82-83 spisa), Saslušane su tužiteljice i tužene A. S. (list 93-96 spisa), te
svjedoci N. J., M. P., B. B. (list 107- 111 spisa), G.
T., D. T., A. P. i L. R. (list 118-123 spisa).
Punomoćnici parničnih stranaka su popisali parnični trošak.
5
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Pregledom zk izvadak na dan 4. veljače 2014. za kat. čest. 397/8, te kat. čest. 397/12,
Poduložak 1 i Poduložak 2. ZU 1195, K.O. O. razvidno je kat. čest 397/8 , je upisana kao
kuća, F. S. V. 13 87 m2, dvorište 232 m2, pomoćna zgrada 44 m2, stepenište 12
m2, a kat. čest. 397/12 kao dvorište 25 m2, na ime u P. 1 A. S. za 1/3 dijela, a
u P. 2 N. K. za 2/3 dijela.
Uvidom u posjedovni list P. za katastar S., I. O., broj
1791 na dan 3. veljače 2014. razvidno je da je kat. čest. 650/1 naziva M. načina uporabe
dvorište u površini od 4409 m2 upisana P. jp. komunalne djelatnosti s.p.o., O., i a iz posjedovni list 1791 sa kopijom katastarskog plana od 21. rujna 2015.
razvidno je da je za kat. čest. 650/9 naziva M. načina uporabe dvorište u površini od 240
m2 upisana P. jp. komunalne djelatnosti s.p.o., O.
Čitanjem ugovora o davanju na trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta
općenarodne imovine S. O. od 26. ožujka 1964., broj: 04-1222/2-1964.
razvidno je da SO daje, a J. K. prima na trajno korištenje neizgrađeno
zemljište općenarodne imovine u O. i to baš čest. zem. 397/8 u k. o. O., u površini od
400 m2, J. K. se istim ugovorom obvezao na ovom zemljištu izgraditi obiteljsku kuću
u roku od dvije godine, te izvršiti uplatu cijene zemljišta.
Iz dodataka ugovoru od 18. lipnja 1968. razvidno je da se istim utvrđuje da se
urbanističkom regulacijom od čest. zem. 397/4 i to na zapadnom dijelu odcjepljeno 32 m2, na
kojom je izgrađen prilaz stojnoj kući K. J. i priključeno čest. zem. 397/8 k.o. O..,
te se isto daje navedenom na trajno korištenje.
Uvidom u molba J. K. za izdavanje građevinske dozvole od 25. ožujka 1964.,
te odobrenje za građene po molbi J. K., O. za privredu, O. za komunalno,
stambene poslove, SO O. od 16. svibnja 1964., broj: 03-I-1971/1-64
razvidno je da je J. K. po izdanoj lokacijskoj dozvoli za gradnju obiteljske kuće 12.
veljače 1964. na čest. zem. 397/8 k. o. O. podnio molbu za izdavanje odobrenja za gradnju,
a koje mu je i izdano 16. svibnja 1964.
Pregledom dopisa J. K. za uređenjem susjedskih odnosa od 28. travnja 1967.
upućeno SO O., S. za upravo-pravne i inspekcijske poslove O.
razvidno je da se isti obraća S.O. navodeći da je na čest. zem. 379/8 k. o. O.
izgradio obiteljsku kuću, da je 1965. s službenicima O. i predstavnikom E.
suglasio se da nema zapreka da može urediti put do kuće s južne strane između trafostanice i
susjedne stambene zgrade, te da je prije pisanog rješenja, odobrenja, temeljem načelnog
sporazuma počeo uređivati s južne strane prilaz i to sazidao je ulaz i stepenište u užem krugu
kuće. Kada su radovi u završnoj fazi da prigovara predstavnik E. pa je to
razlogom ovog dopisa.
Pregledom vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. P. G., a
koji je imao zadatak identificirati spornu čest zem, te se očitovati s obzirom na priloženu
dokumentaciju u spisu o povijesti čest. zem 397/12 k.o. O., razvidno je da je na očevidu
dana 1. srpnja 2016. izvršio identifikaciju predmetne kao čest. zem. 397/12 K.O. O.
površine 25 m2, te da je utvrdio da predmetna čest. zem. predstavlja, a u odnosu na
6
katastarsko stanje dio katastarske čestice 650/9 K.O. O.. U dopunskom vještvu
odgovarajući na primjedbe kazao je da se šahte prikazane na skici mjesta ne nalaze na
predmetnoj nekretnini. Čest. zem. 397/12 da je nastala iz čestice 397/8 cijepanjem prema
elaboratu tvrtke G. d.o.o. iz lipnja 2010., a koja prestavlja stepenište koje je prije bilo
dio čest. zem. 397/8, a elaboratom se izdvaja u zasebnu čest.zem.397/12. Vještak je naveo da
se radi o zemljištu koje je podijeljeno na tri razine, na čijoj istočnoj strani se nalazi stepenište
koje služi za pješačku komunikaciju. Na sjevernoj i južnoj razini se nalazi po jedno stablo
masline, a središnja razina služi za pristup stambenom objektu na zapadu. U dopuni vještva
pojasnio je da da čest. zem 397/12 nastaje iz čest. zem. 397/8, a da je čest zem 397/8 nastala
nakon čest 397/4, te naposljetku imamo 397/12 koja nastaje iz 397/8. Dodatno je vještak
naveo da čestica tuženika i tužiteljice imaju pristup na asfaltnu cestu koja se nalazi sjevernije.
Tužiteljica je u svom iskazu navela da se udala 1978. i njena saznanja za predmetnu
nekretninu datiraju od tada, a od ranije po pričanju pok. supruga i njegove obitelji. Situacija
na tom zemljištu je identična od vremena kad se udala pa do danas, postoje ista vrata i ograde.
Ova sporna čestica od 25 m2 je na 3 razine. Na sjevernoj i južnoj strani su stepenice na
kojima je posađena jedna maslina, a jednim dijelom s istočne strane tog stepeništa se služe i
stanari susjedne zgrade, npr. H. J.. Središnji plato tih stepeništa služi kao prilaz
dvorištu u kući u kojoj živi. Ne odgovara istini da ima prilaz kući iz ulice P. B.. Ona i
pok. suprug su vlasnici samo prizemnog dijela kuće s pripadajućim dvorištem. Prilaz kući je
isključiv s istočne i zapadne strane, ali opet putem stepenica. Inače kuća u kojoj živi je
etažirana i ona da živi u prizemlju, a kuća se sastoji se od prvog, drugog kata, te visokog
potkrovlja, koji su u vlasništvu trećih osoba. Ti vlasnici imaju prilaz iz ulice P. B. kao i
tužene ad 1) i 2). U. P. B. je položena sjeverno u odnosu na kuću u kojoj živi. Od
kada zna za sebe još kao dijete na tom području postojale su jedino dvije ulice i to ulica P.
B. i F. S. V. ostalo su bili puteljci obrasli raslinjem koji su služili kao prečica
za pristup. Kada se udala zatekla je iste međe i istu situaciju kao i danas. Njeni prednici,
suprug i njegovi roditelji su se koristili prečicom i kraćim putem za pristup do svoje
nekretnine na koju su sagradili kuću. Upravo se radi o predmetnoj nekretnini. To je najkraći
put iz F. S. V.. Iz te ulice su nosili materijal, provele se kanalizacijska cijev i
telefonski kabeli koji su praktički bili zajednički sa tuženicama. Naime, njeni prednici da su
odobrili da se oni priključe na te priključke. U odnosu na tužene njeni preci da su kuću
napravili kuću 4 ili 5 godina ranije. Oni su kuću napravili 60-ih godina prošlog stoljeća i to
prizemlje i kat, a na nekretnina tuženika je bila samo radionica. Prednici i tužene su se
dogovorili da će zajednički koristiti predmetni prolaz. Navedenim prolazom se prokopao
beton kako bi se napravio telefonski priključak za jednu i drugu kuću to je bilo 80-ih godina.
Njen suprug i ona da su se dogovorili s tuženicima da solidarno i zajednički uredu pristupe
kućama. Dogovor je bio da tužene plate radnika, a da oni da daju svoj materijal za
popločavanje predmetne nekretnine i njeno uređenje, što je i učinjeno. Također su posađene i
te dvije masline. To je bilo 1980-ih godina prošlog stoljeća. Tužiteljica je posebno naglasila
kako su oni cijelo vrijeme bili u zajedničkom suposjedu predmetne nekretnine i da nikada nije
bilo nikakvih problema. Kako njena obitelj tako i obitelj tuženih i tužene su neometano cijelo
vrijeme prolazili i koristili predmetnu nekretninu svaki za svoje potrebe. Nikakvih problema
nije bilo sve dok nije umro njen suprug. On je umro 2012. i problemi su počeli poslije njegove
smrti. Počelo se stavljati fizičke prepreke na predmetnu nekretninu, ona da bi ostavila neke
stvari na istoj koje bi preko noći nestajale, čupalo se raslinje, lavande koje su zajednički
uređivali, trovale su se masline, njoj da se govorilo "prođi, nećeš još dugo" to da su joj tužene
govorili, prvenstveno tužena pod 1). U njoj da se pojavila sumnja, te je otišla kod kolege u
zemljišnik i utvrdila da su tužene upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine u površini od
25 m2. Nikakve osnove za takav upis nije bilo već nekakav građevinski elaborat ing.
7
K.. Građevinska parcela je bila ovim elaboratom, te da je ostala zatečena tim upisom,
da joj nije poznato tko je ranije bio upisan kao suvlasnik ili vlasnik predmetne nekretnine.
Nitko nikada da je nije onemogućavao u korištenju predmetne nekretnine niti mi isto
osporavao. Ona da je nastavila koristiti predmetnu nekretninu na isti način na koji su to radili
njeni prednici godinama još od 60-ih godina prošlog stoljeća. Zajedničkim dogovorom sa
tuženicima je uređena predmetna nekretnina, napravljene su poboljšice i nikakvih problema
nije bilo u korištenju iste sve do vremena dok nije to opisala. Nikada nije provjeravala u
zemljišne knjige tko je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine jer za to nije bilo potrebe.
Posebno upitana jesu li tužene nakon 2013. pokrenule kakav upravni postupak za pripajanje
svoje nekretnine postojeće katastarske nekretnine 672, tužiteljica odgovara da jesu, ne zna
kada točno, a niti je itko kao susjeda međašnika obavijestio o tom upravnom postupku tako da
je je jedino preostala tužba. Posebno upitana tužiteljice je navela da ne postoji kolni pristup
prizemlju kuće u kojoj ona živi prema ulicama F. S. V. i P. B.. Točno je da
kao što postoji stepenicama s istočne strane njen kuće da postoji i takav pristup isto
stepenicama sa zapadne strane samo je nešto duži. Jedan i drugi pristup su isključivo za
prizemlje kuće, te nadalje dodaje da su suvlasnici kuće u kojoj živi, vlasnik prvog kata je
Z. U., a drugog kata i visokog potkrovlja O. B.. Okućnica u prizemlju je
podijeljena na način da je pripala stanu u prizemlju. Stanovi na I. i II. katu, te visoko
potkrovlje imaju direktan prilaz iz ulice P. B., dok njen stan u prizemlju nema direktan
pristup iz navedene ulice kao ni F. S. V., već isključivo navedenim stepeništem,
odnosno I. kat se služi stepeništem samo sa zapadne strane dok navedeni kat nema pristup
ulici F. B.. Ugovor o diobi kuće je napravljen za života njenog supruga. Predmetna
nekretnina nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju iza smrti njenog pok. supruga, a koji je
stekao vlasništvo stana u kojem ona danas živi nasljeđivanjem iza svog pok. oca. Tim
rješenjem o nasljeđivanju nije obuhvaćena predmetna nekretnina.
Tužena A. S. u svom iskazu je navela da je njen otac kupio 1964. zemljište za
gradnju kuće, te da je kuću sagradio 1965. U svakom slučaju, da tu cijeli život živi. Ranije je
postojalo zemljište koje je u cijeloj dužini bilo od U. F. S. V. prema njihovoj
kući. To stepenište je vodilo do ulaza u njihovu kuću. 1967. pok. Z. A. je od
H.-a dobio odobrenje da sagradi garažu na jednom dijelu stubišta i on ju je dobio od strane
H.-a, stan koji je bio u sklopu trafostanice koji je bio položen jugozapadno. Njen otac se na
to žalio i njemu je 1968. ponuđen dodatak ugovora i dano mu je na korištenje upravo
predmetno stepenište odnosno predmetna nekretnina, te koliko je njoj poznato i tad je bilo
stepenište kao što je i danas. Njima da je to bio jedini prilaz kući za razliku od obitelji B.
koji prilaze svojoj kući stepeništem sa zapadne strane, koje je i gradsko i vodi do ulice P.
B. od F. S. V.. Činjenice da su to predmetno zemljište svi koristili.
Međutim oduvijek se znalo tko je dobio na korištenje predmetno stepenište i tužiteljica i njena
obitelj su koristili uz suglasnost njenog oca. Međutim, tužiteljica i njena obitelj su vrlo rijetko
koristili predmetno zemljište, te da se sjeća kao mala da su na tom stepeništu znali izvaditi
bačve iz konobe. Tužena posebno naglašava za pristup kući da su imali drugo stepenište sa
zapadne strane. Što se tiče masline ona da je iste zasadila svojom rukom. Što se tiče
popločavanja vršio ih je radnik koje je angažirala njena majka, a ne zna tko je snosio troškove
građevinskog materijala i izvođenje radova. Tužena je dopustila mogućnost da su tužiteljice i
pok. M. od 1999. ovim stepeništem prolazili svakodnevno. Nitko mu to nije branio kao ni
njegovoj obitelji da koriste predmetno stepenište od strane njene obitelji, a nisu ih niti pitali
mogu li tu prolaziti. Točno je da su problemi oko korištenje zemljišta počeli kada je pok.
M. umro. Nije točan poznat razlog zbog čega su se do tada njihovi dobri odnosi poremetili
nakon njegove smrti. Misli da je pok. M. znao da predmetno zemljište nije njihovo, te da
tužiteljica nije imala spoznaje o tome. Tužiteljica je nakon smrti svog supruga počela na
8
predmetnom dijelu nekretnine saditi lavandu, okopavati maslinu, a ona da ju je upozoravala
da to ne čini jer predmetno zemljište nije njeno. Ona je nastavila prolaziti predmetnim
stepeništem, a to čini i danas. Nikada nije zabranila tužiteljici da prolazi navedenim
stepeništem. U konačnici to da joj niti ne smeta. Posebno upitana je li ocu tužene A. S.
ikada uručeno rješenje kojim se dodijeljeno zemljište od 32 m2 koji danas ima 25 m2
dodjeljuje na korištenje i je li ikada otac platio naknadu za to zemljište, tužena odgovara
vjerojatno je, te radi čega J. K. nije upisan u katastru kao posjednik predmetnog
zemljišta, tužena odgovara da ne zna, ali da će to napraviti, da joj nije poznato radi čega je
njen otac potpisao izvadak iz ABC registra prilikom osnivanja nove katastarske izmjere
O. O., a da navedenoj ispravi se ne spominje navedena nekretnina. Tužena se također
nije mogla izjasniti na koji način je tužiteljica pomagala u izgradnji stepeništa ali da dopušta
mogućnost da je dio kamenja donijela (koja su na podu prikazana u vještvu), ne može se
precizno i sa sigurnošću izjasniti, ali misli da se to stepenište djelomično popravljalo 1993.
godine. Svi ljudi koji su živjeli u kući gdje je tužiteljica i ona su znali da je u vlasništvu
njenog oca. Stoga pretpostavlja da je suprug tužiteljice to znao. Nitko nikada nije polagao na
istu nikakva prava. Kada su se postavljale kanalizacijske cijevi da je baš njen otac iskopao i
postavio kanalizacije cijevi na koje su se uz očevo odobrenje spojili i obitelj B..
Tužiteljičin je svekar od njenog oca tražio odobrenje za priključak na kanalizacijsku cijev.
Prije je sagrađena kuća od obitelji B. od njihove. Kuća u kojoj živi ima kolni pristup iz
P. B. mada je anagrafske oznaka F. S.. V., dakle, pristup njenoj kući kako
preko predmetnog stepeništa tako sjeverozapadno. U čitavoj dužini od ulice F. S.. V. pa
do kuće, stepenište je u cijelosti sagradio njen otac. To pište u dokumentima i postoje
fotografije. Na skici lica mjesta tužena pokazuje da se garaža nalazi na čest.zem. 663., a
trafostanici je na čest. 665 skice lica spora. Stepenice su bile istočno od čest. 663, odnosno su
također tu samo šta su bile na čest. zem. 663.
Svjedok N. J. je u svom iskazu naveo kako susjedstvu predmetne
nekretnine živi od kad je bio dijete, te mu je poznata situacija u susjedstvu još od djetinjstva.
Sjeća se dok je bio dijete negdje 1963/64 godine da je obitelj B. započela s gradnjom svoje
kuće, te su isti započeli s gradnjom svoje kuće zasigurno prije obitelji K., a čega se
dobro sjeća. Naime, kao dijete se igrao oko radnika na kući obitelji B. te mu je bilo
interesantno biti oko gradilišta ove kuće, sjeća se da bi trebao preskočiti jedan zid, a kako bi
došao na parcelu gdje su B. gradili kuću. U to vrijeme B. su imali pristup kući jedino s
zapada, odnosno s ceste S. V.. Par godina poslije K. su započeli s gradnjom
kuće, te su isti imali pristup do svoje parcele, a preko skala koje su vodile
od navedene ulice do njihove parcele. Nakon čega je A. Z., pok., izgradio
garažu, a kojom su porušene i stepenice od ulice F. S.. V. u jednom dijelu, nakon čega su
K. imali pristup parceli na način da su prolazili između navedene garaže od
A., zgrade na parceli 662/1, te sagradili dvije stepenice preko kojih su dolazili na
postojeće, a ne porušeno stepenište koje je postojalo i prije gradnje garaže A. i
vodilo do parcele K.. Koliko je njemu poznato iz priča, O. je kao kompenzaciju
K., a iz razloga što je porušeno stepenište koje je vodilo od ulice do njihove parcele
istima dalo u vlasništvo dio parcele 650/9, a koji se pokazuje na skici mjesta spora sudskog
vještaka P. G.. Nakon čega svjedok pokazuje na skici kao zemljište koje je općina
dala u vlasništvo K. čest. zem. 397/12. Nakon navedenog vremena sve obitelji u
susjedstvu, pa tako i obitelj tužiteljice B. su koristile predmetno stepenište, su prolazile i
navedenim dijelom koji je općina dala K., a B. su probili i navedeni zid koji, da je
kao dijete preskakao i otvorili prolaz prema svojoj kući s ovog stepeništa. Navedeno
stepenište je, odnosno prilaz kućama služio isključivo kao prolaz, dok se sav građevinski
materijal dovozio s gornje ceste P. B.. Za napomenuti je da kuće nisu bile u gabaritima
9
kao što su danas, kad su se počele raditi, tako kuća tužiteljice, tako ni tuženih, a što je bitno u
odnosu na ulaze u kuću, pa se tako sada kuća tuženih proteže sve do gornje ceste P. B.,
pa isti mogu doći i u svoju kuću, a ista takva mogućnost postoji i za tužiteljicu
iako je ista u prizemlju, ali faktički može doći s ceste do kuće. Tužiteljica do svoje kuće ima
tri prilaza, predmetnim stepeništem, a s koje postoji prolaz , odnosno ulica
koja vodi do …, pa ista može doći i ovim putem do svoje kuće. Posebno upitan
svjedok je pojasnio da predmet spora izgleda kao što izgleda danas, dijelom su uredili B.,
tako što su popločali dio između stepeništa, odnosno podest na predmetu spora, dok mu nije
poznato da je tužena K. zasadila masline na predmetu spora, a i druge masline, pa ima
već i 20-ak godina. Na predmetu spora nema drugih zasađenih kultura, odnosno postoji
posađeno cvijeće, a tko ga je posadio da ne zna, ali da je vidio i tužiteljicu i tužene kako beru,
režu i uređuju masline posađene na predmetu spora. Poznato mu je da postoji spor u vezi
navedenog između tužiteljice i tuženih, na način da je tužena prošle godine izrezala skroz
masline, te angažirala jednu osobu da to učini, a što je naljutilo tužiteljicu. Pok. A. je
gradio garažu nakon izgradnje kuće B. i K., a kad je to točno bilo, ne zna. Posebno
upitan kada je vremenski probijen zid kojim je bila ograđena parcela B. i nakon probijanja
kojeg zida su isti imali ulaz u svoju kuću s ovog stepeništa, a s istočne strane, svjedok navodi
da je to bilo kad su isti od konobe napravili apartman, da su tada i probili zid, kako bi imali
ulaz u apartman s stepeništa, a što bi moglo biti i malo ranije, a kada je to vremenski bilo,
točno da ne može odrediti. Svekar tužiteljice nije bio živ u vrijeme otvaranja ovog zida i
prolaza s stepeništa. Smatra da je prolaz otvoren nešto malo prije nego što je umro djever od
tužiteljice M. B., ali da nije siguran kad je to točno bilo te da mu nije poznato da bi
svekar tužiteljice preko spornog zemljišta položio kakve instalacijske cijevi ili pak
kanalizacijske.
Svjedok M. P. je naveo da je u susjedstvu K. i B. živio od svoje 6. do
20. godine, same izgradnje kuća B., K. ili pak stepeništa koje vodi do kuće K. se
ne sjeća, sjeća se postojećeg stanja stepeništa koje je vodilo do kuće K., gdje je često
odlazio, igrao se jer je išao u školu s jednom od sestara obitelji K., sjeća se da je postojao
zid prema kući B., te da bi im često pala lopta preko tog zida, koji bi tada trebalo preskočiti
da se ode po loptu. Sjeća se da je u razini s dijelom stepeništa bila ledina na kojoj se nalazilo
sušilo od dvije zgrade, te da su u jednom trenutku na ovom zidu koji vodi do kuće B.
stavljena vrata, odnosno isti je probijen, kada je to točno bilo da se ne može sjetiti. Nitko
nikome nije branio koristiti ovo stepenište, svi su ga koristili, ali isto je bilo za obiteljsku kuću
K.. Posebno upitan da se ne sjeća da je bilo promjena na zemljištu, koje bi pratile
otvaranje zida i postavljanje vrata za parcelu tužiteljice. Iz susjedstava da se odselio 1982. ,
sjeća se kad bi naknadno dolazio da je vidio na navedenom dijelu masline koje prije nisu bile.
Nije se mogao točno odrediti kad je ovaj zid probijen i napravljen ulaz, prema kući B., ne
može se odrediti je li bi to bilo prije nego je odselio iz susjedstva ili nakon. Nije mu poznato
da bi se na spornom dijelu nalazile nekakve cijevi. Zadnji put da je na terenu bio negdje 1992.
te ne bi mogao odgovoriti je li tada sporan dio bio i popločan, a da da zna da su tada postojala
vrata u zidu koji vodi do kuće B..
Saslušani svjedok B. B. je naveo da živi u susjedstvu predmetne nekretnine
te da mu je poznato da je stepenište od ul. F. S.. V. do kuće K. građeno u vrijeme
gradnje kuće K., te je građeno kao put do navedene kuće i za potrebe iste, prvotno se
radilo o zemljanom stepeništu koje se naknadno uređivalo. Kad je izgrađena garaža od
A., tada je dijelom porušeno stepenište i ostavljen prolaz. Sjeća se zida parcele
B. koji je bio suhozid, a kasnije betoniran, te kojeg su preskakali kao djeca. Sjeća se da su
se igrali na temeljima kuće B., a tada da je imao oko 9 godina, ali da se ne sjeća koja je
10
kuća prije građena, B. ili K. niti vremenski kad su iste građene. Zid koji vodi s
navedenog stepeništa do kuće B. da je probijen malo prije nego što se tužiteljica počela
baviti apartmanima, prethodno se tu nalazila konoba, te nije bilo prolaza s ovog stepeništa do
iste kuće. U odnosu na predmet spora svjedok je kazao da su podest između stepeništa, a do
ulaza na parcelu B. popločali B., masline na spornom zemljištu su zasadili K., te
mu je poznato da su K. brali i uređivali ove masline, da bi potom nastao spor te počeli
jedni i drugi brati i uređivati ove masline, te mu je poznato da su se sporili oko toga. Ulaz u
kuću B. je bio s zapadne strane, te se koristio ulaz s zapadne strane u navedenu kuću, dok
ovaj zid nije probijen i napravljen ulaz s istočne strane. Posebno upitan je naveo da kuća
K. ima pristup sa sjeverne strane, a najvjerojatnije od kada je izgrađena terasa odnosno
kuhinja, isti pristup nije postojao kad je kuća započeta s gradnjom. Nakon što je porušeno
stepenište od ceste K. su napravljene dvije stepenice te im je dopušteno da koriste
prilaz i preostali dio stepeništa do svoje kuće od strane O.. Kad je stepenište porušeno
napravljene su tri stepenice, pa prolaz između zgrade i garaže A.,
pa ponovno dvije stepenice i nastavak na prethodno postojeće, a neporušeno stepenište, te je
navedeni prolaz općina dala K. na korištenje. Ne zna tko je izgradio nakon rušenja tri
stepenice s ulice do prolaza između zgrade i garaže, a potom 2 stepenice koje su se nastavile
na već postojeće stepenište. Prolazom u donjem dijelu su se koristili stanovnici zgrade i
K., a u gornjem dijelu osim K. u zadnje vrijeme se koristila i tužiteljica, ali tek
pošto su otvorena vrata u zidu. Na spornom dijelu zasađene su dvije masline. Osim navedenih
maslina, K. imaju neke masline ispod svog zida, ali što nije predmet spora. U odnosu na
cijevi da mu je poznato da postoji kanalizacija od K. preko stepeništa, te da su B.
priključeni na istu, gdje su točno priključeni da ne zna. Te mu nije poznato koliko godina
B. koriste predmetnu čest zem kao prolaz do svoje kuće, te isto zasigurno nisu koristili
prije nego što su otvorili vrata u zidu. Njegov kuća da je udaljena od predmeta spora zračne
linije 20-25 metara. Svjedok također nije siguran kad je napravljen južni zid obitelji K..
Iste obitelji su bile u dobrim odnosima, a isti odnosi su se poremetili nakon smrti supruga
tužiteljice, a njegov sukob s tužiteljicom se vodi oko dvorišta njegove kuće i nadstešnice za
drva koju je on napravio, a tužiteljici isto smeta.
Svjedokinja G. T. je izjavila kako je ona rođena u O., te da joj je
poznata situacija oko stepeništa koje vode do kuće njene sestre u O. .. Naime, njena sestra se udala 1978., te je tada već kuća njezina supruga i njegove
obitelji bila izgrađena 1978 i to je bila prva izgrađena na tom dijelu
O., te da je bila samo još jedna nešto dalje odnosno preko puta, a što nije bila kuća od
K.. Odnosno kuća obitelji muža njene sestre je bila jedina kuća na navedenom području
1978. Do iste kuće vodilo je stepenište izgrađeno u zemlji, neuređeno ali nije bilo strmo, te je
istim stepeništem njenoj sestri i obitelji njenog supruga bio najkraći put do kuće, a ujedno i
najzgodniji odnosno najmanje strm. Bio je prolaz do kuće njene sestre i s druge strane s
jednog makadama, a što je danas, ali radilo se o nepristupačnom, jako strmom
prolazu pa isti tuda nisu prolazili. Svjedokinja je istaknula da je njena sestra i obitelj supruga,
te njen suprug, materijal za uređenje kuće i sve što je bilo potrebno unosili u kuću i na parcelu
upravo predmetnim stepeništem. Sjeća se nakon što su K. počeli graditi kuću nešto
iznad kuće njene sestre, a što ne zna kada je bilo, da su se isti dogovorili o zajedničkom
korištenju ovog stepeništa, te se dogovorili zajednički urediti isto, pa je njena sestra donijela
kamenje s jedne stare kuće u L. R. za uređenje navedenog stepeništa. Njena sestra
da je radila u komunalnom poduzeću pa je na podestu stepeništa posadila dvije masline, a da
je viđala i sestru i gđu K. kako uređuju prostor oko navedenih maslina da bude lijep
prilaz kući. Posebno upitana svjedokinja je kazala da joj je dobro poznato navedeno područje
gdje se nalazi kuća njene sestre, jer ne samo da je rođena u O., njena je obitelj imala
11
zemlju poviše navedene parcele na koju je išla redovito od svog djetinjstva, brati smokve,
grožđe, jabuke, pa da joj je ovo područje vrlo dobro poznato jer je tuda prolazila.
Svjedokinja D. T. u svezi s predmetom spora da joj je poznato kao zaposlenici
komunalnog poduzeća G. O., P., a u kojem je bila zaposlena i tužiteljica, te
radila zajedno sa njom u kancelariji, da ju je ista 1993., a što zna jer je te godine počela raditi,
da ju je ista upitala da joj napravi projekt uređenja dva uska prostora do ulaza u prizemlje
njezine kuće, te da joj je ona savjetovala da posadi na svakom prostoru po jednu maslinu, te
uz rub lavandu, te joj je također poznato da je iste godine u zimskom periodu V. kupila
dvije masline, te oko 20 sadnica lavande, te da je angažirala sada pokojnog radnika P.,
I. M. da joj navedeno posadi na ulazu u prizemlje obiteljske kuće, odnosno ispred
ulaza. Poznato joj je da je I. M. isto posadio, te da je svake godine, dugi niz godina,
pa i nakon što je V. otišla iz firme istog angažirala za održavanje maslina, lavande i
travnjaka na navedenoj parceli. Prema tome ista je otišla iz firme 2000., a on je nastavio
održavati navedeno i nakon 2000., a sve to da joj je poznato jer je ista ugovarala posao s
I. preko nje, dok je radila pitala bi ju kada je isti slobodan, pa bi ona kao posrednik
nazvala, i ona bi ga privatno angažirala, a preko nje da je ugovarala posao kada više nije
radila. Posebno upitana svjedokinja je navela da je tužiteljica u njihovoj zajedničkoj firmi bila
zaposlena prije nje, te da je kada je ona došla bila starija kolegica rada u komunalni kao
voditeljica općeg odjela, a koliko dugo je radila da ne zna. Prije nje u navedenoj firmi nije bio
nitko s znanjem o hortikulturi, a ni u G. te je u konačnici navela da je više puta dolazila u
kuću tužiteljice, te kada bi istu posjećivali da su uvijek dolazili predmetnim stepeništem jer je
najzgodniji prilaz u prizemlje V. kuće, dok sama kuća ima prilaza s više strana.
Svjedok A. P. je naveo kako se on u O. doselio 1972. dok je u neposredno
susjedstvo tužiteljice i tuženih došao 1985. i to na 20m zračne linije od kuće tužiteljice.
Poznato mu je da je negdje 1980. HP radila rekonstrukciju telefonskih linija, na
način da su ukopavale kabele te navedene prigode je porušeno stepenište koje je vodilo do
kuće B. i K., a što mu je poznato jer je M. B., suprug tužiteljice bio njegov
radni kolega u policiji. Zbog navedenog porušenog stepeništa on da je istom pomagao u
obnovi istog na način da su donosili kamenje iz L. R. te postavljali navedeno
kamenje na predmetno stepenište i isto uređivali. Je li netko financirao ove radove on da ne
zna. Na istim radovima je pomagao i brat supruga tužiteljice O.. Svjedok je kazao da mu
je poznato i da je I. M. posadio dvije masline, jednu na ulazu u kapiju u dvorište
tužiteljice s navedenih stepeništa i to jednu sa zapadne i jednu s istočne strane kapije. Ne zna
čija je kuća bila ranije sagrađena, jedino po pričanju, nema neposrednih saznanja, a priča se
da je to kuća tužiteljice. Njemu da je poznato da tužiteljica najčešće put do svoje kuće koristi
predmetne stepenice, jer parkira ispred njegove zgrade, pa joj je to najbliži put do kuće. Ista
ima prilaz do svoje kuće i sa sjeverne strane, dok tužene osim predmetnim stepeništem ima
prilaz do svoje kuće s istočne strane. Prilaz kući tužiteljice sa sjeverne
strane je isti put koji vodi u prizemlje kuće tužiteljice. Posebno
upitan je kazao da je kuća tužiteljice, kuća na tri etaže, tužiteljica sa sinom i nevjestom koristi
prizemlje, njena jetrva na prvom katu a djever na drugom katu. Tužiteljica ima prilaz spornim
stepeništem te navedeni prilaz s istočne strane kuće do prizemlja, dok vlasnici prvog i drugog
kata imaju zasebne ulice, te da je od prizemlja tužiteljice do najgornje etaže
velika visina i radi se o kosom terenu. Nadalje upitan svjedok je kazao da je I. M.
posadio dvije masline, da zna jer je osobno bio prisutan, te je osim ove dvije zasadio u
dvorištu tužiteljice još 6-7 maslina.
12
Svjedok L. R. je naveo da on od rođenja stanuje u susjedstvu predmetne
nekretnine u zgradi. Sama zgrada ima sušilo na nekretnini do koje se
dolazi također jednim dijelom predmetnog stepeništa, pa da mu je poznata situacija oko istog,
jer je tuda svakodnevno prolazio kada bi majci nosio sušiti robu i sl. Potpuno je siguran da
tužiteljica i njena obitelj odavno koriste kao ulaz u svoju kuću predmetno stepenište, naime
njegov sin je rođen 1986. kao i sin od tužiteljice, te je njen sin uvijek dolazio navedenim
stepenište igrat se s njegovim sinom, te mu je poznato, pošto se tuda igrao da se ranije radilo o
zemljanom stepeništu, a da su tužiteljičin supruga i njegov brat O. isto popločali kamenim
pločama i uredili. Nadalje je naveo kako obitelj K. nije oduvijek imala kapiju s
navedenog stepeništa već da se radilo o ogradnom zidu. Naime, tu je pok. B. imao radionu,
radio je kao marangun a tek kasnije je otvorena kapija u navedenom ogradnom zidu K.
koji vodi prema stepeništu.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva da je tužiteljica
vlasnica i posjednica odnosno suvlasnica i supojednica ½ suvlasničkog dijela nekretnine
označene kao čest. zem. 397/12, dvorište upisane površine 25m2, Z.U.1195. podulošak 1 i
poduložak 2, K.O. O.., a koju da je stekla dosjelošću, uz nalog za upis prava vlasništva na
ime tužiteljice za ½ predmetne čest. zem., te uz istovremeno brisanje tog prava s imena
tuženih, što su tužene dužane trpjeti.
U postupku nije bilo sporno da su tužene upisane u zemljišnim knjigama kao
suvlasnice predmetne čestice zemlje, nije sporno da prednici tužiteljice i tužiteljica koriste
stepenište na predmetnoj čestici zemlje, da su sudjelovali u uređenju istog.
U postupku je sporno je li tužiteljica stekla vlasništvo predmetne nekretnine čest. zem.
397/12, z.u.1195. k.o. O. dosjelošću, je li 60-ih godina 20. stoljeća, po prednicima započela
s korištenjem, posjedovanjem predmetne čest zem kao pristupnog puta do kuće građene 60-tih
godina na čest. zem. 580, z. u. 2217, k.o. O., te dosjelošću postala vlasnicom istog, ili su
pak prednici tužiteljice i tužiteljica koristili ovo stepenište i prostor na predmetnoj čest. zem.
znajući da nije njihovo ili su isto mogli znati.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.
Treba ponajprije istaći da tužiteljica činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog
zahtjeva određuju pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu
kvalifikaciju, sukladno odredbi članka 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku
("NN" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
84/08., 57/11., 25/13 i 89/14. – dalje ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužiteljica
opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju
tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski
osnov stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za
primjenu instituta dosjelosti.
Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj
kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo
vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom valja istaći da su za
stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00.,
13
73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.
S obzirom na tvrdnje tužiteljice da je po prednicima, stupila u posjed predmetne
nekretnine, najkasnije 1960., a kao se ne navodi mjesec, to je vrijeme potrebno za dosjelosti
tužiteljice protjecalo u jednom ili dva pravna režima, ali za dosjedanje po oba računa se isto
vrijeme. Naime, po pravnim pravilima OGZ-a i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim
odnosima (Sl. list SFRJ broj 6/80., dalje ZOVO, koji je preuzet Zakonom o preuzimanju
Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima NN broj 53/91., kao zakon
R. H.). Članak 28. stavak 4. ZOVO govori o vremenu stjecanja prava vlasništva
od 20 godina, a to je vrijeme potrebno za savjesnog posjednika nepokretne stvari po tom
propisu. Kako od vremena kada su tužitelji počeli stjecati dosjelošću pravo vlasništva
nekretnina (od 1960.) do stupanja na snagu ZOVO nije isteklo vrijeme potrebno za stjecanje
prava vlasništva nekretnina (to je vrijeme od 20 godina prema načelnom mišljenju Opće
sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60. od 4. travnja 1960.) nastavio je teći rok i u
režimu ZOVO (od 1. rujna 1980.) koji za dosjelost prava vlasništva savjesnog posjednika traži
također 20 godina posjeda, a koje vrijeme uz ispunjenje ostalih pretpostavki bi isteklo 1980 (
neutvrđeni mjesec).
Međutim, osim samostalnog posjedovanja traži se i određena kvaliteta posjeda. Prema
pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a, na kojeg se upućuje s obzirom na početak
dosjedanja, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevao se zakonit, pošten i istinit
posjed, time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije
bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja, već je bio potreban samo pošteni posjed. Dakle,
sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno Načelnom mišljenju P.
opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60., od 4. travnja 1960., kojim je najdulji rok za
dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojega su se ocjenjivale pretpostavke za
stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničko
pravnim odnosima ("NN" broj 53/09., 9/92. i 77/92. – dalje: ZOVO), nužna
pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna
ili iz opravdanih razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten
posjednik je onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Po pravnom pravilu iz
paragrafa 328. bivšeg OGZ-a, presumira se da je posjed pošten. Prema odredbi članka 28
stavak 2. i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno
vrijeme, pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
Kada se uzmu u obzir svi naprijed navedeni dokazi i utvrđene činjenice dođe se do
zaključka da je tužiteljica, odnosno njezini prednici u nesmetanom suposjedu predmetne
nekretnine zajedno s prednicima tuženih i tuženima. Tužiteljica tvrdi da je to od 1960 godine
prošlog stoljeća, a kad je građena kuća, pa do danas preko 50 godina. Suglasnim iskazivanjem
svjedoka N. J., M. P., B. B., a kojim svjedocima je ovaj sud
poklonio vjeru, jer su iskazivali okolnosno, uvjerljivo i iskazi im se međusobno podudaraju
proizlazi da je s predmetne čest. zem prema tužiteljičinoj nekretnini postojao zid koji je
naknadno probijen, a kada se prizemlje kuće iz konobe prenamijenilo u apartman, pa da od
tada tužiteljica i prednici iste koriste predmetnu čet. zem. na način da prolaze stepeništem
sade lavandu, masline, isto se nisu odredili kada bi točno to vremenski bilo. Ostali svjedoci
svi suglasno iskazuju o suposjedu prednika tužiteljice i same tužiteljice na predmetnoj
nekretnini, da su popločali istu, sadili masline, održavali, a navedeno ne spori niti tužena.
Sama tužena navodi da dopušta mogućnost da je tužiteljica donijela dio kamena za popravak
stepeništa, da su tužiteljica i njen pok. suprug od 1999. predmetnim stepeništem prolazili
14
svakodnevno, te da im nitko nije branio prolaziti stepeništem. Na ovaj način suglasnim
iskazivanjem svjedoka utvrđen je suposjed prednika tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Iz
iskaza svjedoka razvidno je da se radilo i o neometanom posjedu istih, koji su vršili na očigled
tuženih i njihovih prednika. U odnosu na trajanje posjeda tužiteljice po prednicima analizom
svih dokaza zasigurno se radi o suposjedu duljem od 20 godina.
Gore navedeno kad se uzme u obzir u odnosu na mnogobrojne dokaze u spisu koji
govore o vlasnišvu tuženih na predmetnoj čestici zemlje, načinu stjecanja iste, razvidno je da
su tužiteljica i njeni prednici znali ili su mogli znati da predmetna nekretnina nije njihova.
Naime, prednik tuženih je još 1964. dobio Ugovorom o davanju na trajno korištenje
građevinskog neizgrađenog zemljišta čest. zem. 397/8 za izgradnju obiteljske kuće, iz
odobrenja za građenje utvrđeno je da mu je 16. svibnja 1964. izdano odobrenja za gradnju, na
navedenoj čest zem. O činjenici gradnje stepeništa od strane prednika tuženih, a koje u
jednom dijelu zahvaća i predmetnu čest. zem. govori dopis prednika tuženih SO O. za uređenje susjedskih odnosa od 28. travnja 1967. iz kojeg proizlazi da je upravo
prednik tuženika izgradio stepenište koje djelom zahvaća i predmetnu čest. zem. i to nakon
što je 1965. s službenicima O. i predstavnikom E. suglasio se da nema
zapreka da može urediti put do kuće s južne strane između trafostanice i susjedne stambene
zgrade, te da je prije pisanog rješenja, odobrenja, temeljem načelnog sporazuma počeo
uređivati s južne strane prilaz i to da je sazidao ulaz i stepenište u užem krugu kuće, iz dopisa
proizlazi da su u trenutku pisanja istog radovi na stepeništu bili u završnoj fazi. Iz dodataka
ugovoru od 18. lipnja 1968. razvidno je da se istim utvrđuje da se urbanističkom regulacijom
od čest. zem. 397/4 i to na zapadnom dijelu odcjepljeno 32 m2, na kojom je izgrađen prilaz
stojnoj kući K. J. i priključeno čest. zem. 397/8 k.o. O.., te se isto daje
navedenom na trajno korištenje. Na osnovi prijavnog lista i kopije katastarskog plana U.
za katastar O. broj UP-1-618/68 od 26.1ipnja 1968. temeljem rješenja Općinskog suda u
Omišu Z-175/68-2 od 5. srpnja 1968. dopuštena je promjena čest. zem. 397/4 i 397/8 K.O.
O., a iz kopije katastarskog plana od 27. prosinca 1973. sadašnja čest. zem. 397/12 K.O.
O. sastavni dio čest. zem. 397/8 K.O. O.. Uvidom u Rješenjem broj 04-8195/11-67 od
5. prosinca 1967. kojim odobrena je lokacija za izgradnju garaže na čest. zem. 397/4 K.O.
O., te rješenjem UP/I-04-1271/68 od 7. 5. 1968. odobrena je izgradnja na čest. zem. 397/4
K.O. O. investitoru. Z. A.. Koje odobrenje se odnosi i na dio nekretnine
koji u naravi predstavlja produžetak stubišta izgrađenog na tadašnjoj čest. zem. 397/8, a
sadašnjom čest. zem. 397/12, pa je razvidno da su rješenja dostavljana i predniku tuženih kao
strankama u postupku međašnicima. Iz vještva stalnog sudskog vještaka, kojem vještvu je
ovaj sud prihvatio kao stručnog i argumentiranog, a koji je primjedbe otklonio na
argumentiran i prihvatljiv način, proizlazi da je predmetna čest. zem. 397/12 nastala iz čestice
397/8 cijepanjem prema elaboratu tvrtke G. d.o.o. iz lipnja 2010., a koja predstavlja
stepenište koje je prije bilo dio čest. zem. 397/8, a elaboratom se izdvaja u zasebnu
čest.zem.397/12. Uvidom u zemljišne knjige razvidno je da su tužene upisane u iste kao
suvlasnice predmetne čest zem, pa iz svega navedenog proizlazi kako su tužene
nedvosmisleno dokazale da su vlasnicima predmetne čest. zem.
Slijedom navedenog ovaj sud smatra utvrđenim da tužiteljica, pa tako i njezini
prednici nisu bili pošteni posjednici, naime čest. zem. 580, z.u. 2217, k. o. O. na kojoj su
prednici tužiteljice izgradili kuću imala je prvotno ulaz sa zapadne strane, dok je prema
predmetnoj nekretnini postojao međašni zid, koji je naknadno probijen po riječima svjedoka u
neutvrđeno vrijeme kad se prizemlje počelo koristiti kao apartmani. Sama tužiteljica navodi
da postoji pristup s zapadne strane, ali da je nešto duži, te ističe da je vlasnica stana u
prizemlju, da je kuća etažirana za života njezina supruga, pa se vlasnici drugih etaža koriste
15
prolazima s zapada, a ona samo predmetnim stepeništem. Za navesti je da
činjenica etažiranja kuće, drugih prilaza namijenjenih njihovim dogovorom drugim etažama je
irelevantna za predmet spora. Tužiteljici i njenim prednicima je moglo biti poznato da
predmetna čest. zem. nije ni nastala cijepanjem čest. zem. koju oni imaju u vlasnosti, već da je
prema istoj postojao izgrađen zid. Saslušani svjedoci koji su ujedno živjeli i u susjedstvu
predmetne čest. zem. detaljno svjedoče o gradnji garaže Z. A., izmještanju
stepeništa, te kompezaciji za isto predniku tuženih i to upravo davanjem u vasništvo
predmetne čest. zem., a o čemu govori svjedok N. J., dok isto potvrđuje i svjedok
B. B. koji govori da nakon što je porušen dio stepeništa nakon gradnje garaže
A. da je da je navedeni prolaz O. dala K. na korištenje, ovaj sud
smatra da prednici tuženih, mogli navedeno znati kao što su o istome imali saznanja i ostali
susjedi, pogotovo kad se uzme u obzir da se radilo o 60-tim godinama prošlog stoljeća, kad su
je ljudi puno više družili u susjedstvu. Kad se navedenome doda da je prednik tuženih kao
međašnik po dokumentaciji bio stranka u ovom postupku, a ne i prednik tužiteljica, koji je
mogao znati za vođenje istog kao i ostali susjedi, ovaj sud smatra da se isti nije niti smatrao
međašnikom, pa ni vlasnikom čest. zem. koju tužiteljica traži u suvlasništvo. Prednici
tužiteljice su znali da je njihova parcela od predmetne bila ograđena zidom, da predmetna
čest. zem. nije dijelom njihove, da su izgradili predmetno stepenište tada bi bili stranka u
postupku Z. A. kao međašnici isto kao i prednici tuženih. Za napomenuti je da
prednici tužiteljice iako su koristili stepenište preko predmetne čest. zem., sudjelovali u
uređivanju istog, nikad nisu postavili bilo kakav zahtjev u smislu potraživanja suvlasništva. Iz
svega navedenog proizlazi da su isti znali i mogli znati da predmetna čest. zem. nije njihova,
te da njihov suposjed iako dulji od 20 godina ne posjeduje određenu kvaliteta, u konkretnom
slučaju isti nije pošten, a kao pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga je
tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. , 155. i
164. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92.,
58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 – dalje ZPP-a),
te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14,
107/15, dalje: Tarifa).
Tuženi su u cijelosti uspjeli u parnici, pa im je tužiteljica duža na naknaditi troškove
izazvane vođenjem postupka. Tuženima je priznat trošak odgovora na tužbu od 100 bodova,
sukladno Tbr. 8.1 Tarife, za zastupanje na ročištu od 22. 7. 2015., 29. 9. 2015., 1. 7. 2016., 18.
10. 2016., 6. 4. 2017., 8. 2. 2018., 17. 4. 2018., 25. 5. 2018., 8. 2. 2018., 17. 4. 2018., 6. 9.
2018., 4. 12. 2019., 8. 9. 2020. za svako ročište po 100 bodova, sukladno Tbr. 9.1 Tarife, za
zastupanje na ročištu od 25. 5. 2018. 25 bodova sukladno Tbr. 9.5. Tarife, a što je ukupno
1425 bodova, a koje je trebalo uvećati za 10% sukladno Tbr. 36 Tarife za zastupanje više
osoba, što daje 1.567,5 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn sukladno Tbr. 50. Tarife
daje iznos od 15.675,00 kuna, koji iznos uvećan za pdv od 25 %, odnosno za 3.918,75 kuna,
iznosi 19.593,75 kuna, koji iznos je valjalo uvećati za iznos sudske pristojbe odgovora na
tužbu od 200,00 kuna, a što daje ukupno obistinjeni iznos tuženima od 19.793,75 kuna. Za
više traženo na ime troškova postupka i to zastupanje na ročištu od 16. 3. 2020. a koje nije
održano, te 25. 5. 2018. u daljnjem iznosu od 75 bodova a koje ročište je odgođeno, te trošak
vještačenja od 1.400,00 kuna, a koji predujam nije niti položen iako naložen od strane
tuženih, zahtjev je odbijen kao neosnovan.
Zakonska zatezna kamata teče od dospijeća duga time da obveza tužitelja prema tuženima u pogledu isplate troškova postupka dospijeva tek kada tužitelj sazna za visinu
16
troška kojeg treba platiti zbog čega ni obveza plaćanja zakonske zatezne kamate na troškove
ovog postupka za tužitelja ne može nastati prije donošenja prvostupanjske odluke, dakle prije
presuđenja.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
S., 22. listopada 2020.
Sutkinja
Boni Gamulin Frleta v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od
dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog
suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije
bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika pod 1. i 2.
- u spis
17
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.