Broj: Kž-Us 47/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. N. Z. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama okr. N. Z. i okr. P. L. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 1. ožujka 2018., broj 3 Kov-Us-89/17, u sjednici održanoj 7. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaćaju se žalbe okr. N. Z. i okr. P. L., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijeni su, kao neosnovani, prijedlozi okr. N. Z. i okr. P. L. za izdvajanjem iz spisa analitičkog prikaza povezanosti telefonskih kontakata (list 4503-4505 spisa) i prijedlog okr. P. L. za izdvajanjem iz spisa iskaza svjedoka I. B. od 18. srpnja 2017. (list 9414-9417 spisa).

Protiv ovog rješenja žalbu su podnijeli N. Z. i P. L..

Okr. N. Z., putem Odvjetničkog društva Č. & Partneri d.o.o. iz Z., podnijela je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje.

Okr. P. L., putem braniteljice dr. sc. L. V., odvjetnice iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Spis je na temelju čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen državnom odvjetniku.

Suprotno žalbenim navodima okr. N. Z. i okr. P. L., koji su vezani uz odbijanje izdvajanja analitičkog prikaza povezanosti telefonskih kontakata, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je prvostupanjski sud, premda vrlo sumarno, ipak izložio svoje razloge o odlučnim činjenicama na osnovu kojih je zasnovao odluku.

Međutim, osnovane su njihove žalbene tvrdnje da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog obrane za izdvajanjem analitičkog prikaza povezanosti telefonskih kontakata (list 4503-4505 spisa), uz utvrđenje kako se analitika odnosi samo na broj uspostavljenih kontakata i položaj komunikacijskih uređaja u vrijeme uspostavljanja kontakata između pojedinih osoba, pa je zaključio kako „... se ne radi o dokazu koji bi bio nezakonit ...".

U pravu su okr. N. Z. i okr. P. L. kada tvrde da je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanom prijedlogu obrane za izdvajanjem iz spisa analitičkog prikaza povezanosti telefonskih kontakata. U pravu su da je činjenično stanje pogrešno, odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi tko je i na koji način pribavio prikaz povezanosti telefonskih kontakata i da li je provjera telekomunikacijskih adresa zatražena suglasno tada važećem čl. 177. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 63/03-pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97).

U spisu predmeta se nalazi jedino analitički prikaz povezanost telefonskih kontakata, bez prikaza načina tko je i na koji način došao do tih podataka.

Kako je to bilo propisano odredbom čl. 177. st. 2. ZKP/97, redarstvene vlasti su mogle zatražiti provjeru istovjetnosti telekomunikacijskih adresa koje su u određenom razdoblju uspostavile vezu, te poduzeti druge potrebne mjere i radnje, a o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za kazneni postupak, trebaju sastaviti službenu zabilješku.

U pravu su žalitelji da je propušteno utvrditi da li je uopće zatražena i tko je zatražio provjeru istovjetnosti telekomunikacijskih adresa koje su u određenom razdoblju uspostavile vezu, tko je naložio provedbu analitičkog prikaza i da li je o činjenicama i okolnostima od značaja za kazneni postupak, sačinjena službena zabilješka.

Ovo je potrebno utvrditi kako bi se mogao izvesti, pravilan, zaključak o tome da li su djelatnici policije postupali izvan prava i mogućnosti kontrole i nadzora telefonskih komunikacija, kako to tvrdi okr. P. L., odnosno nezakonito se miješali u osobni život, kako to tvrdi okr. N. Z., ili su postupali suglasno svojim propisanim ovlastima.

Prvostupanjski sud je, pravilno, istaknuo kako se analitika odnosi samo na broj uspostavljenih kontakata i položaj komunikacijskih uređaja, a ne i na sadržaj komunikacija, a radilo se o materijalu za poduzimanje daljnjih potrebnih radnji radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja. Međutim, kako se u spisu nalazi samo tzv. Analitički prikaz, bez ikakvog popratnog dopisa, sud je propustio ispitati kako zakonitost načina pribavljanja povezanosti telefonskih kontakata, tako i postojanje, eventualne, povrede kakvog drugog konvencijskog prava. Ispitivanja poštenosti postupka u cjelini, uključuje ispitivanje poštivanja prava obrane, ocjenu kvalitete dokaza i da li je upotreba dokaza, koji se u ovom slučaju, očito, ne odnose na sadržaj telefonskih komunikacija, u suprotnosti s zahtjevima poštenja iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

S obzirom na izloženo, u pravu su žalitelji da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Vezano uz odbijanje prijedloga da se izdvoji iskaz svjedoka I. B. od 18. srpnja 2017. (list 9414-9417 spisa), u pravu je okr. P. L. kada u žalbi, generalno, tvrdi kako je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, već je sud postupao „ … arbitrarno … “.

Slučajevi kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku propisani su u čl. 300. ZKP/08. U ovoj odredbi, sa taksativno navedenim razlozima, nije propisan slučaj kada su svjedoci ispitani bez nazočnosti okrivljenika ili njegovog branitelja (izraz okrivljenik je naveden u smislu čl. 202. st. 3. ZKP/08). Međutim, nakon primitka rješenja o provođenju istrage, na temelju čl. 234. ZKP/08, okrivljenik ima pravo predložiti državnom odvjetniku provođenje dokaznih radnji, ispitivanja svjedoka. U slučaju da okrivljenik predloži ispitivanje svjedoka i da je državni odvjetnik prihvatio prijedlog, državni odvjetnik bi trebao obavijestiti obranu o mjestu i vremenu provođenju dokazne radnje prije njezinog provođenja. Ukoliko državni odvjetnik ne bi prihvatio prijedlog, morao bi dostaviti prijedlog obrane sucu istrage. Ako državni odvjetnik ne bi postupio po odredbi čl. 234. ZKP/08, zapisnici o ispitivanju svjedoka bili bi zakonit dokaz i mogli bi se pročitati, ali se na njima, isključivo ili u odlučujućoj mjeri, ne bi mogla temeljiti osuđujuća presuda (čl. 431. st. 2. ZKP/08).

Prvostupanjski sud je zaključio kako je USKOK 18. srpnja 2017., zakonito, proveo dokaznu radnju ispitivanja svjedoka I. B., jer se nije radilo o prihvaćanju prijedloga obrane, bez da je sud izložio razloge na kojima zasniva takav svoj zaključak. Naime, obrana okr. P. L. je 16. studenog 2016., dakle ranije nego je USKOK proveo dokaznu radnju ispitivanja ovog svjedoka, predložila vratiti optužnicu USKOK-u radi dopune istrage (list 8776-8799 spisa) i ispitati u svojstvu svjedoka I. B. (list 8799 spisa). Prvostupanjski sud je zaključio kako se dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka ne može cijeniti „ … kao dokazni prijedlog upućen USKOK-u …“, premda iz sadržaja prijedloga proizlazi logičan zaključak da je dokazni prijedlog bio upućen upravo tijelu koje provodi istragu, dakle USKOK-u. Uostalom, optužno vijeće je 13. veljače 2017. vratilo optužnicu USKOK-u radi boljeg razjašnjenja stvari (list 8897 spisa).

USKOK je, evidentno, ispitao svjedoka I. B., bez da je prethodno obavijestio obranu o mjestu i vremenu ispitivanja.

Pod pretpostavkom da se radilo samo o tom jednom propustu USKOK-a, nema dvojbe da bi zapisnik o ispitivanju svjedoka bio zakonit, pa bi bilo potrebno samo ocijeniti dokaznu snagu takvog dokaza, suglasno čl. 431. st. 2. ZKP/08.

Međutim, obrana ne tvrdi da je zapisnik nezakonit, isključivo, zbog tog jednog propusta USKOK-a. Kako je prvostupanjski sud propustio izložiti razloge o odlučnim činjenicama vezanim za kompletno postupanje USKOK-a i kontinuitet u njegovom odbijanju dokaznog prijedloga obrane za ispitivanjem svjedoka I. B., žalitelj je, barem za sada, u pravu kada tvrdi da je u obrazloženju prvostupanjskog suda „ … razvidna arbitrarnost …“.

U pobijanom rješenju uopće nema razloga vezanih uz činjenicu da je USKOK, nasuprot utvrđenju prvostupanjskog suda, ipak razmatrao i to kao „ … kao dokazni prijedlog upućen USKOK-u …“, dokazni prijedlog obrane da se ispita svjedok I. B.. U pobijanom rješenju uopće nema ni razloga vezanih uz činjenicu da se USKOK, izravno, očitovao na takav dokazni prijedlog obrane i konkretan dokaz ocijenio „ … nepotrebnim …“. Prvostupanjski sud nije dao niti razloge vezane uz činjenicu da je USKOK, nasuprot svojoj ocjeni o „ … nepotrebnom ….“ dokazu, naposljetku, ispitao svjedoka I. B. (list 9414 spisa) premda nije, prethodno, obavijestio obranu o mjestu i vremenu provođenju ove dokazne radnje. USKOK je, nadalje, propustio obavijestiti obranu da se ne prihvaća i njen drugi prijedlog za ispitivanje ovog svjedoka koji se odnosio na okolnosti na koje taj svjedok nije bio ispitan.

U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud propustio cijeniti kompletnu dinamiku postupanja USKOK-a u svezi ispitivanja svjedoka bez nazočnosti obrane. Zato je, između ostaloga, ostalo potpuno nejasno da li sud smatra da je USKOK ispitao svjedoka na temelju prijedloga obrane, pa postupak nije bio suglasan odredbi čl. 234. ZKP/08, ili je ispitivanje rezultat samostalne inicijative USKOK-a, kada obrana nije trebala biti obaviještena. Naime, ukoliko se nije radilo o prijedlogu obrane, ostalo je nejasno po čijem bi drugom prijedlogu USKOK ispitao svjedoka, kada je ranije ustvrdio da je taj dokaz nepotreban i to svoje utvrđenje, detaljno, obrazložio (list 8914 spisa).

Naravno da se ocjena dokazne snage dokazne radnje ispitivanja svjedoka I. B., o čemu je već bilo riječi, ne može poistovjetiti sa pitanjem je li zapisnik o ispitivanju ovog svjedoka nezakonit dokaz. Prvostupanjski sud je, uostalom, pravilno zaključio kako propust USKOK-a da pisano obavijesti obranu da ne prihvaća njihov dokazni prijedlog, ne čini zapisnik o ispitivanju svjedoka nezakonitim dokazom.

Međutim, kako se nije radilo o jednom propustu USKOK-a, a prvostupanjski sud je propustio konstatirati, analizirati i vrednovati većinu tih propusta i staviti ih u kontekst relevantnih postupovnih odredbi, žalitelj s pravom tvrdi da je, za sada, ostalo potpuno nejasno zašto prvostupanjski sud smatra kako ukupnost propusta USKOK-a nije od utjecaja na zakonitu uporabu zapisnika o ispitivanju svjedoka u dokaznom postupku.

U ponovljenom postupku otklonit će se nedostaci na koje je ukazano ovom odlukom, kako u odnosu na analitički prikaz povezanosti telefonskih kontakata, tako i u odnosu na iskaz svjedoka I. B., te će se donijeti novo na zakonu utemeljeno rješenje. Potrebno je utvrditi tko je zatražio provjeru istovjetnosti telekomunikacijskih adresa koje su u određenom razdoblju uspostavile vezu, tko je naložio provedbu analitičkog prikaza povezanosti telefonskih kontakata, kako se taj prikaz našao u spisu i da li je policija o činjenicama i okolnostima sačinile kakva službenu zabilješku. U svezi ispitivanja svjedoka I. B., potrebno je izložiti razloge o svim odlučnim činjenicama, kako bi se mogao izvesti pravilan zaključak o ukupnosti propusta USKOK-a prilikom ispitivanja tog svjedoka, naravno sve sa ciljem pravilne ocjene da li se radi o zakonitom dokazu i da li je njegova uporaba u dokaznom postupku dopuštena i zašto.

S obzorom na izloženo, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. lipnja 2018.