1

Poslovni broj: 3 Povrv-1573/2019-10

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 Povrv-1573/2019-10

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Ireni Čabrijan, u pravnoj stvari tužitelja H. r., J. u., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u M. & p. d.o.o., o. d., Z., protiv tuženika M. Š. iz S., OIB:..., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. rujna 2020. u prisutnosti z.z. punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 22. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Održava se na pravnoj snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z., posl. broj Ovrv-64430/2018 od 14.12.2018. u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 480,00 kn sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 80 kn od 23.01.2018. do isplate;

-na iznos od 80 kn od 21.02.2018. do isplate;

-na iznos od 80 kn od 22.03.2018. do isplate;

-na iznos od 80 kn od 21.04.2018. do isplate;

-na iznos od 80 kn od 22.05.2018. do isplate;

-na iznos od 80 kn od 22.06.2018. do isplate;

po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

II.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z., posl. broj Ovrv-64430/2018 od 14.12.2018. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju u roku od 8 dana platiti trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidivi trošak ovrhe u iznosu od 506,25 kn. 

 

III.              Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 800,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika javnom bilježniku podnio ovršni prijedlog radi naplate duga po osnovi neplaćenih pristojbi u iznosu od ukupno 480,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate, potražujući pritom i naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate  i predvidive troškove postupka u iznosu od 506,25 kn.

 

Na temelju toga prijedloga, javni bilježnik je 14.12.2018. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod brojem Ovrv-64430/18, kojim je određena predložena ovrha radi naplate navedenog iznosa, uvećanog za pripadajuće zatezne kamate i troškove ovršnog postupka sa kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidive troškove postupka.

                           

Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik pravodobno podnio prigovor u kojem se protivi plaćanju predmetnog potraživanja s obzirom da on nikada nije boravio na adresi iz ovršnog prijedloga, a pritom ističe i prigovor zastare.

 

Sud je tijekom postupka pročitao vjerodostojnu ispravu – izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 3 spisa), podatke o obvezniku plaćanja pristojbe (list 18), pregled stanja računa (list 19-25) i presliku zahtjeva za odjavu prijamnika (list 26). 

 

              Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

              Iz vjerodostojne isprave proizlazi kako se predmetno dugovanje odnosi na mjesečne  pretplate tuženika kao obveznika u iznosima od po 80,00 kn za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2018.

 

              Kako prema čl. 232. st.  1., točka 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) zastarijevaju za jednu godinu potraživanja radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, a ovršni prijedlog podnesen je javnom bilježniku 14.12.2018., vidljivo je kako zastara za predmetno potraživanje tužitelja nije nastupila, stoga ovaj prigovor tuženika nije osnovan.

 

              Iz podataka o obvezniku plaćanja pristojbe proizlazi kako je tuženik M. Š. kod tužitelja bio evidentiran kao aktivni obveznik plaćanja pristojbe pod šifrom obveznika br. ... od dana prijave ... do odjave ... Iz zahtjeva za odjavu prijamnika na listu 26 spisa razvidno je kako je tuženik tužitelju ... podnio zahtjev za odjavu prijamnika, time da je u zahtjevu naznačena upravo adresa ... i šifra obveznika pristojbe ... Dakle, predmetno potraživanje obuhvaća upravo razdoblje kroz koje je tuženik bio evidentiran kao obveznik plaćanja pristojbe.

 

Prema čl. 34. i 35. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (N.N. br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17 i 73/17) vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni su HRT-u plaćati pristojbu čija visina iznosi najviše 1,5% prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, na temelju statističkih podataka za prethodnu godinu. Prema čl. 36. st. 1. navedenog zakona osoba iz čl. 34. st. 1. ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi, a način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje H. r. t. svojom odlukom. Prema tome, zahtjev tužitelja za isplatom je osnovan prema naprijed navedenim zakonskim odredbama jer je tuženik u razdoblju nastanka predmetne obveze bio evidentiran kao obveznik plaćanja pristojbe, pri čemu nije ni od kakvog utjecaja okolnost što je on s adrese iz ovršnog prijedloga u međuvremenu odselio.

 

I Odlukom o načinu odjave prijamnika od 24.01.2012. u čl. 3. propisana je obveza plaćanja mjesečne pristojbe obveznika sve dok prijamnik ne odjavi na način utvrđen ovom odlukom, uz dužnost obveznika plaćanja prijave H. r. t.-u svake promjene sjedišta, odnosno prebivališta ili boravišta u roku od 15 dana od dana promjene sjedišta, odnosno, prebivališta ili boravišta.

 

Slijedom naprijed navedenog, sud je utvrdio kako se predmetno potraživanje tužitelja odnosi upravo na tuženika M. Š. koji utuženi iznos tužitelju nesporno nije podmirio, a kako sama visina mjesečne pristojbe nije niti bila sporna, valjalo je platni nalog iz pobijanog rješenja o ovrsi održati na pravnoj snazi, kako za iznos glavnice od 480,00 kn, tako i za zatezne kamate na glavnicu, tekuće od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude, budući da prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

 

Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, za napomenuti je kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 164. st. 4. Zakona o parničnom postupku sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U konkretnom slučaju donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika postupak nije završen, već je on završen tek donošenjem presude, zbog čega tužitelj nema pravo na zateznu kamatu na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, već mu na taj trošak u priznatom dijelu pripada zatezna kamata tek od dana donošenja presude.

 

Nadalje, imajući u vidu da je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave rješenjem ovoga suda rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, cjelokupni postupak ima se smatrati jedinstvenim parničnim postupkom koji je započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, pa se o troškovima cijelog postupka odlučuje jedinstvenom odlukom (bez razlučivanja troškova ovršnog postupka od troškova parničnog postupka). Zbog navedenog, sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II. izreke), te je o troškovima cijelog postupka odlučio ovom odlukom.

 

Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Sud je tužitelju priznao troškove zastupanja po odvjetniku, odmjerene prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je tako priznat trošak u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak po tbr. 7/8 tarife u visini od 50 bodova ili 500,00 kn prema vrijednosti jednog boda od 10,00 kn po tbr. 50. tarife, koji iznos je valjalo uvećati za 25% pripadajućeg PDV-a, trošak sudske pristojbe na presudu od 100,00 kn, te trošak ovršnog postupka na ime javnobilježničke nagrade od 60,00 kn sa 25% tadašnjeg PDV-a, što ukupno čini parnični trošak tužitelja u iznosu od 800,00 kn, koliko mu se ovom presudom i dosuđuje, a tuženiku stavlja na teret plaćanja.

 

Ostale troškove ovršnog postupka sud tužitelju nije priznao, a to stoga što je trošak sastava ovršnog prijedloga (tužbe radi izdavanja platnog naloga) uračunat u trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, trošak javnobilježničke dostave uključen je unutar priznatog troška javnobilježničke nagrade na temelju čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova za rad javnih bilježnika, dok ostali troškovi ovrhe, osim troška javnobilježničke nagrade s PDV-om, nisu ni nastali, odnosno tužitelj ih ničim nije dokazao. 

 

U Sesvetama 22. listopada 2020.

S U D A C

Irena Čabrijan, v. r.

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste, o kojoj odlučuje županijski sud, a podnosi se putem ovog suda, pisano u 3 primjerka.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

              Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

 

 

Dostaviti:

1. pun. tužitelja
2. tuženiku