1 Poslovni broj: 6 UsIpor-125/20-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Mirne Parađina, u upravnom sporu tužitelja A. M. iz B. n. M., F. T. .., zastupan po opunomoćenicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., D. M. ., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, F. ., radi poreza na promet nekretnina, nakon javne rasprave zaključene 14. listopada 2020. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja B. V., odvjetnika u Z. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 22. listopada 2020.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/19-01/198, Urbroj: 513-04-20-2 od 23. siječnja 2020.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/19-01/198, Urbroj: 513-04-20-2 od 23. siječnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostava B. n. M., Klasa: UP/I-410-20/2018-001/00721, Urbroj: 513-007-13-02-2018-0002 od 20. studenog 2018., kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 889.350,00 kuna i na tu osnovicu porez na promet nekretnina u iznosu od 35.574,00 kuna.
Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara kako iz obrazloženja pobijanog rješenja nije moguće izvući zaključak temeljem čega je tuženo tijelo odlučilo odbiti žalbu tužitelja, odnosno zbog čega tuženo tijelo smatra da je prvostupanjsko rješenje zakonito. Ističe kako je u svojoj žalbi jasno naveo koji iznos bi trebao poslužiti kao osnovica za plaćanje poreza na promet nekretnina u visini od 4%, odnosno da to nije vrijednost paušalno procijenjena od strane prvostupanjskog tijela već stvarni iznos kupoprodajne cijene koju je platio, a to je iznos od 667.012,50 kuna. Poziva se na odredbu članka 9. stavka 6. Zakona o porezu na promet nekretnina koja, između ostalog, navodi kako se ukupnim iznosom naknade smatra sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecanje nekretnine da ili plati. Tvrdi kako obzirom na činjenicu da je i nekretninu stekao od jedinice lokalne samouprave i to putem javnog natječaja te je za istu platio iznos od 667.012,50 kuna, očito je da upravo taj iznos predstavlja poreznu osnovicu na koju je potrebno izračunati porez na promet nekretnina u visini od 4% pa je tužitelj dužan platiti iznos od 26.680,50 kuna, a ne kako je to određeno pobijanim rješenjem u iznosu o 35.574,00 kuna. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
U sporu je održana rasprava 14. listopada 2020. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je predmet oporezivanja u konkretnom slučaju stjecanje nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 8. studenog 2018. između tužitelja kao stjecatelja i G. B. n. M., kao prodavatelja, predmet kojeg je nekretnina označena kao k.č.br 609/10 k.o. B., površine 2.541,00 m2, koja u naravi predstavlja zemljište unutar granica građevinskog područja.
Osnovica poreza na promet nekretnina utvrđena je u skladu sa odredbom članka 9. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16., dalje u tekstu Zakona) iz isprave o stjecanju u iznosu od 889.350,00 kuna.
Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.
Stavkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.
Stavkom 3. istog članka propisano je da se ukupnim iznosom naknade smatra sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo.
Stavkom 4. istog članka propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.
Stavkom 5. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.
Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, ovaj Sud je stajališta kako istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je pravilno postupilo tuženo tijelo kada je odbilo žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 20. studenog 2018.
Prema ocjeni ovog Suda, obzirom kako su Ugovorom o kupoprodaji u članku 2. stranke suglasno utvrdile kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine u iznosu od 889.350,00 kuna, pravilno je porezno tijelo u tom iznosu utvrdilo poreznu osnovicu, odnosno tržišnu vrijednost nekretnine u skladu sa citiranom odredbom članka 9. Zakona.
Dakle, stranke su suglasno utvrdile kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine u iznosu od 889.350,00 kuna, koji iznos predstavlja tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, a popust koji je prodavatelj dao tužitelju na ime plaćanja kupoprodajne cijene odjednom i u gotovini od 20 % popusta, nije od utjecaja za smanjenje porezne osnovice. Navedeni popust se odnosi na način plaćanja, a ne na formiranje kupoprodajne cijene koja je, kako je već navedeno, formirana i utvrđena suglasnošću stranaka u članku 2. predmetnog Ugovora o kupoprodaji.
S obzirom na navedeno, Sud nije mogao osnovanim prihvatiti prigovore iz tužbe, jer isti nemaju uporište u odredbama Zakona.
Slijedom navedenoga, trebalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.
Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 22. listopada 2020.
S U T K I N J A
Nela Mešin, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
Za točnost otpravka ovlašteni službenik
Mirna Parađina
