1

Poslovni broj: 6 UsI-740/2020-7

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 UsI-740/2020-7

 

 

 

  U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja V. M., vlasnika obrta za infomatiku i dizajn M.,  P., kojega zastupa opunomoćenik I. B., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojeg zastupa K. T., službena osoba, radi poreznoga nadzora, 22. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/20-01/12, URBROJ: 513-04-20-3 od 24. travnja 2020. i poreznoga rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Požega KLASA: UP/I-471-02/19-01/28, URBROJ: 513-07-11/19-11 od 15. studenoga 2019.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-02/20-01/12, URBROJ: 513-04-20-3 od 24. travnja 2020. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv poreznoga rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda P. KLASA: UP/I-471-02/19-01/28, URBROJ: 513-07-11/19-11 od 15. studenoga 2019., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 170.688,63 kn s pripadajućom kamatom i manje obračunati PDV za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 166.706,25 kn s pripadajućom kamatom te mu je naložena uplata navedenih iznosa s pripadajućom kamatom, kao i provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje poreznih osnovica, nakon izvršenih uplata.

Tužitelj u tužbi navodi kako porezno tijelo paušalno i bez obrazloženja utvrđuje da tužitelj ne posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju o primljenoj usluzi, odnosno dokaz da je primio uslugu najma jumbo plakata prema specificiranim ulaznim računima trgovačkog društva N. d.o.o. Ističe kako porezno tijelo činjenicu o nepostojanju poslovnih događaja s trgovačkim društvom N. d.o.o. zaključuje iz činjenice da društvo N. d.o.o., ovdje u ulozi posrednika između pružatelja usluge i njezinog korisnika, nije platilo svom dobavljaču, društvu R. D. d.o.o., iako je u poslovnim knjigama evidentiralo račune toga društva. Ukazuje kako porezno tijelo nije cijenilo činjenice i dokumente dostavljene od strane tužitelja je li predmetna isporuka obavljena ili nije, a da tužitelj nije imao razloga sumnjati kako isporuka nije obavljena. Napominje kako je u poslovnom odnosu s društvom N. d.o.o. tužitelj postupao u dobroj vjeri u ustaljenom, trajnom trgovačkom odnosu s pažnjom dobrog gospodarstvenika te da je na zahtjev poreznog tijela dostavio, uz svoja očitovanja u upravnom postupku, iscrpnu dokumentaciju i e-mail korespondenciju u kojima je detaljno obrazložio svaki pojedini poslovni događaj (svaki pojedinačni najam jumbo plakata), a koji poslovni događaji se temelje na ugovoru o poslovnoj suradnji od 4. siječnja 2016. Iznosi da je, glede podataka koje je porezno tijelo tražilo od tužitelja u smislu informacija o osobama koje su postavljale plakate i o lokacijama na kojima su plakati postavljeni, pokušao doći do odgovora kontaktirajući direktora društva N. d.o.o., koji mu je odbio dati takvu informaciju, jer bi na taj način tužitelj mogao izbjeći njega kao posrednika u obavljanju usluga. Navodi kako nije imao razloga sumnjati da mu društvo N. d.o.o. nije obavilo usluge, jer mu je u nadziranom razdoblju rastao broj prijavljenih na edukacije koje su bile predmet marketinške kampanje, a da je tužitelj tek po provođenju poreznog nadzora posumnjao u činjenicu legalnosti poslovanja dobavljača N. d.o.o. te je protiv odgovorne osobe toga društva podnio i kaznenu prijavu zbog kaznenog dijela prijevare u gospodarskom poslovanju. Ističe kako je životno nelogično da je tužitelj koristio fiktivne usluge marketinga, umjesto da za istu vrijednost pribavi stvarne marketinške usluge radi povećanja dobiti, dok je lažnim prikazivanjem činjenica od strane društva N. d.o.o. tužitelj doveden u zabludu te je žrtva kaznenog dijela prijevare u gospodarskom poslovanju. Ukazuje kako bi dostavljanje fotografija svakog pojedinog jumbo plakata bio izrazito visok i krut standard dokazanosti određene činjenice, koji standard je neopravdano zahtijevati od tužitelja, koji u vrijeme organiziranja edukacija nema vremena obilaziti jumbo plakate ili kontaktirati dobavljača radi dostave dokaza o izvršenoj usluzi. Napominje kako je tužitelj prevaren od strane društva N. d.o.o. pa da stoga porezno tijelo nije valjano primijenilo sudsku praksu Europskog suda pravde, prema kojoj je porezno tijelo dužno u dovoljnoj mjeri utvrditi objektivne elemente iz kojih je moguće zaključiti da je porezni obveznik znao ili morao znati da je transakcija na kojoj se temelji pravo na odbitak dio utaje koju je počinio dobavljač ili neki drugi trgovac u lancu isporuke, dok tužitelj nije imao razloga sumnjati u izvršenje ugovorene i plaćene marketinške usluge. Vezano za nepriznate izdatke dobavljača A. d.o.o., ističe kako je tijekom nadziranog razdoblja došlo do zapošljavanja djelatnika te je tužitelj morao investirati u bojler koji bi zasebno grijao drugu etažu kuće, na kojoj je bilo potrebno izvršiti i manje zahvate u kupaonici i radnom prostoru (mikrovalna pećnica, stolac za ljuljanje radi razgibavanja radnika) pa su stoga ti izdaci povezani s djelatnošću tužitelja. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-01/12, URBROJ: 513-04-20-3 od 24. travnja 2020. te porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda P. KLASA: UP/I-471-02/19-01/28, URBROJ: 513-07-11/19-11 od 15. studenoga 2019., uz naknadu troška upravnoga spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Dana 15. listopada 2020. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja I. B., odvjetnik u P., dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.).

Na navedenoj raspravi sud je, sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.) odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavu poslovne dokumentacije dobavljača društva NATA d.o.o., vezano za poslovanje s tužiteljem, koju je porezno tijelo zatražilo tijekom poreznoga nadzora te dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja kao nositelja obrta i za saslušanje svjedoka Josipa Jurišića, zaposlenika tužitelja na okolnost da je tužitelj postupao u dobroj vjeri u poslovnom odnosu s društvom N. d.o.o., zato što je tijekom rješavanja ove upravne stvari nedvojbeno utvrđeno kako predmetni poslovni događaji – usluge najma jumbo plakata nisu realizirani, sve kako je to nastavno opisano u ovoj presudi.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Člankom 33. stavkom 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16.) propisano je da se kao poslovni izdaci ne mogu odbiti ni drugi izdaci koji nisu u izravnoj svezi s obavljanjem samostalne djelatnosti.

Odredbom članka 35. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 10/17., 128/17. i 106/18.) propisano je da se kao poslovni izdaci mogu priznati samo oni izdaci o kojima postoje uredne isprave i koji su izravno vezani uz ostvarivanje primitaka. Između izdataka i primitaka mora postojati međuzavisnost, što znači da se učinjeni izdatak treba odraziti na ostvarivanje (povećanje) tekućih ili budućih primitaka. Pri utvrđivanju povezanosti primitaka s izdacima polazi se od normativa (utroška materijala i energije i sl.) vodeći pri tome računa o načinu rada i posebnosti djelatnosti (stavak 2.). Ako porezni obveznik može samostalne djelatnosti iz članka 29. Zakona i djelatnosti koje se oporezuju kao samostalne djelatnosti prema člancima 30. - 35. Zakona obavljati i obavlja ih u stambenom prostoru, u poslovne izdatke može uračunati samo izdatke koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti (stavak 6.).

Iz odredbe članka 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 73/13., 148/13., 143/14. i 115/16.) proizlazi kako pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti (stavak 1.). Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona (stavak 2.).

Prema odredbi članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

Sukladno odredbi članka 131. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 79/13., 85/13. – ispravak, 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17. i 128/17.) porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.

U skladu s odredbom članka 62. stavka 1. Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16.) porezni obveznici dužni su izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

Člankom 65. Općega poreznog zakona propisano je kako se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

Odredbom članka 66. Općega poreznog zakona propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).

Prema odredbi članka 69. Općega poreznog zakona porezni obveznik dužan je tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

U skladu s odredbom članka 88. Općega poreznog zakona u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured P. dana 25. listopada 2019. sastavio zapisnik KLASA: UP/I-471-02/19-01/28, URBROJ: 513-07-11/19-10, o obavljenom poreznom nadzoru kod tužitelja, a da je predmet nadzora bio porez na dohodak i PDV za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018.

Tijekom poreznog nadzora iz poslovne dokumentacije tužitelja porezno tijelo je utvrdilo kako isti u nadziranom razdoblju nije ispravno obračunao PDV te da je netočno prikazivao ostvareni dohodak, a da je tužitelj u nadziranom razdoblju najznačajnije prihode ostvario obavljanjem usluga informiranja javnosti (održavanje seminara) te da je zapošljavao 5 djelatnika u 2017. godini i 6 djelatnika u 2018. godini.

Porezno tijelo je nadzorom utvrdilo kako je tužitelj u izdatke putem žiro-računa evidentirao plaćene račune dobavljača društva N. d.o.o. te je pri knjiženju poslovnih promjena u svojim poslovnim knjigama, u opisu knjiženja, više puta koristio brojeve ulaznih računa pa iz istih nije bilo moguće utvrditi koji je račun i kada plaćen, odnosno po kojem je računu i kada priznat izdatak po osnovi najma jumbo plakata.

Tužitelj je u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja poreznom tijelu dostavio ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između društva N. d.o.o. i tužitelja od 4. siječnja 2016., kojim je ugovoreno da se za oglašavanje svake kampanje pojedinačno dogovara sadržaj i izgled oglasa, mjesto oglašavanja i cijena usluge oglašavanja.

Kako tužitelj poreznom tijelu nije dostavio dokumentaciju, odnosno dokaze da je uslugu najma jumbo plakata zaračunatu od društva N. d.o.o. i primio, tužitelj je dopisom Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda P. KLASA: 471-02/19-01/19, URBROJ: 513-07-11/19-02 od 23. travnja 2019. i dopisom istog tijela KLASA: UP/I-471-02/19-01/28, URBROJ: 513-07-11/19-04 od 17. lipnja 2019. pozvan dostaviti u roku od 8 dana svu raspoloživu dokumentaciju, tj. dokaze o primljenoj isporuci usluge najma jumbo plakata po svakom ulaznom računu dobavljača društva N. d.o.o. za predmetno razdoblje, na što se tužitelj podnescima od 8. svibnja i 1. srpnja 2019. očitovao, navodeći kako je samostalno izradio idejno grafičko rješenje za izradu plakata kojega su društvo N. d.o.o. ili njegovi partneri trebali preurediti za tisak te da su dogovori oko plakata obavljeni usmeno i putem e-maila koji su dostavljeni uz dopis, da informacije o tome tko je obavljao usluge oblikovanja, grafičke pripreme za jumbo plakate, njihovo tiskanje i

postavljanje nema, jer je to bio sastavni dio usluge društva N. d.o.o. te da mu je na upit o navedenom upućen društvu N. d.o.o. odgovoreno kako te informacije ne može dobiti jer bi tada mogao društvo N. d.o.o. preskočiti i izravno dogovoriti poslove oglašavanja po nekoj drugoj cijeni, da mu nije dostupna dokumentacija o lokacijama na kojima su plakati postavljeni, odnosno da nema podatke o lokaciji, vlasniku parcela i dr., da vjeruje kako navedenu dokumentaciju posjeduje društvo N. d.o.o. ili njegovi partneri, uz obrazloženje da bi provjera plakata na udaljenim lokacijama iziskivala dodatne troškove te da su cijene usluga dogovorene po svakom računu, a sukladno članku 4. ugovora o poslovnoj suradnji gdje je načelno dogovoreno da će ponuditelj naručitelju odobriti popuste zavisne od perioda godine, destinacije na kojoj se objavljuje kao i o količini naručenih usluga, što je dobilo pisanu formu promemorije koja je dostavljena uz većinu kampanja.

Tužitelj je također dostavio izliste e-mail poruka upućenih društvu N. d.o.o., odnosno izliste e-mail poruka zaprimljenih od društva N. d.o.o., koje se odnose isključivo na dostavu podataka o seminarima (tema, mjesto i vrijeme održavanja) i gradovima u kojima društvo N. d.o.o. treba obaviti uslugu najma jumbo plakata (e-poruke tužitelja) i na dostavu računa za najam plakata od strane dobavljača društva N. d.o.o. (e-poruke društva N. d.o.o.), međutim tužitelj nije dostavio dokumentaciju, odnosno dokaze o primljenoj isporuci usluge najma jumbo plakata dobavljača društva N. d.o.o., tj. dokaze da je usluga oglašavanja putem jumbo plakata stvarno i obavljena te time i primljena.

Porezno tijelo je nadalje utvrdilo kako je vezanim nadzorom kod društva N. d.o.o. utvrđeno da isto posjeduje ulazne račune za najam jumbo plakata dobavljača društva R. D. d.o.o. te izlazne račune za najam jumbo plakata izdane tužitelju, a da datum i lokacija postavljanja jumbo plakata na računima koje je društvo R. D. d.o.o. fakturiralo društvu N. d.o.o. odgovara datumu i lokaciji postavljanja jumbo plakata koje je društvo N. d.o.o. fakturiralo tužitelju.

Slijedom navedenoga, društvo R. D. d.o.o. fakturiralo je najam jumbo plakata kupcu društvu N. d.o.o., a društvo N. d.o.o. isti najam plakata fakturiralo je, odnosno prefakturiralo je tužitelju.

U svrhu priznavanja pretporeza po osnovi ulaznih računa dobavljača društva R. D.o.o., društvo N. d.o.o. je pozvano da dostavi popratnu dokumentaciju koja dokazuje stvarnu isporuku/primitak dobara i usluga po ulaznim računima koje posjeduje, te sve poslovne ugovore i svu poslovnu dokumentaciju vezanu za komunikaciju s odgovornim osobama društva R. D. d.o.o., međutim društvo N. d.o.o. nije postupilo po pozivu i nije dostavilo dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da su usluge dobavljača društva R. D. d.o.o. obavljene, odnosno od strane društva N. d.o.o. primljene, radi čega je društvu N. d.o.o. osporeno korištenje pretporeza po istim računima.

Prema tome, nadzorom je utvrđeno kako društvo N. d.o.o. nije obavljalo plaćanja po računima društvu R. D. d.o.o., nad kojim je otvoren i zatvoren stečajni postupak i obavljeno je brisanje iz sudskoga registra 30. svibnja 2017., iako je u svojim poslovnim knjigama evidentiralo plaćanje računa dobavljača društva R. D. d.o.o.

U postupku poreznoga nadzora, a uvidom u ulazne račune tužitelja i izlazne račune društva N. d.o.o., porezno tijelo je utvrdilo kako je društvo N. d.o.o. u razdoblju od 1. ožujka do 31. prosinca 2017. tužitelju fakturira uslugu najma jumbo plakata koju od svog dobavljača društva R. D. d.o.o. nije primilo, niti je moglo primiti, jer je isto brisano iz sudskoga registra prije izdavanja računa za uslugu najma jumbo plakata.

Nadzorom poreza na dohodak i poreza na dodanu vrijednost za 2018. godinu u svrhu dostave dokumentacije - dokaza da je uslugu najma jumbo plakata doista i primio, tužitelj je dostavio izliste e-mail poruka upućenih društvu N. d.o.o., odnosno izliste e-mail poruka zaprimljenih od društva N. d.o.o., iz kojih proizlazi kako tužitelj e-mailom obavlja narudžbu za oglašavanje putem jumbo plakata i traži dostavu računa, međutim tužitelj nije dostavio dokaz iz kojega bi se nedvojbeno moglo utvrditi da je naručene usluge najma jumbo plakata stvarno primio, što je uz posjedovanje računa koji sadrži sve elemente propisane odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost, uvjet za korištenje pretporeza pri obračunu obveze PDV-a.

Slijedom navedenoga, porezno tijelo je utvrdilo da je društvo N. d.o.o. fakturiralo tužitelju usluge najma jumbo plakata koja nisu obavljene, dok tužitelj posjeduje ulazne račune kojima je zaračunat poslovni događaj – usluge koje nisu nastale, a tužitelj je po istim računima, bez dokaza da je usluge stvarno i primio te obavio plaćanje usluga društvu N. d.o.o., u svrhu oporezivanja porezom na dohodak, priznao izdatke odnosno umanjio osnovicu poreza na dohodak i koristio pretporez po predmetnim računima pri obračunu obveze PDV-a.

Također, poreznim nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj u Knjizi ulaznih računa na rednom broju 342/17 i Knjizi primitaka i izdataka na rednom broju 1696 temeljem ulaznoga računa broj: 342 dobavljača društva A. d.o.o. knjižio pretporez u iznosu od 2.028,31 kn. Navedeni račun odnosi se na primljenu isporuku bojlera Vallant plus VUM 256/5  i dimovoda Vallant 60/100 ukupne vrijednosti 10.141,56 kn te je isti plaćen 1. prosinca 2017. i po njemu je pretporez u iznosu od 2.028,31 kn korišten u obračunskom razdoblju od 1. do 31. prosinca 2017. Budući da je tužitelj na temelju računa broj: 342 koristio pretporez od 2.028,31 kn po osnovi primljenih dobara koja nisu vezana uz njegove oporezive transakcije, navedeni pretporez nije imao pravo odbiti (članak 57. i 58. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost).

Nadalje, poreznim nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj u Knjizi ulaznih računa i Knjizi primitaka i izdataka, temeljem ulaznih računa broj: 10,12,16,65,177,263 i 269, knjižio  pretporez u ukupnom iznosu od 4.177,95 kn. Navedeni računi odnose se na primljenu isporuku dobara koja nisu vezana uz oporezive transakcije tužitelja (kupljeni ormar za kupatilo, miješalica za kadu, liv set za kupatilo, mikrovalna, elektronički radovi u kupatilu i stolci za ljuljanje) i javnobilježničku uslugu koja nije vezana uz oporezive transakcije tužitelja. Na navedenim računima iskazana je ukupna osnovica za obračun PDV-a u iznosu od 16.711,76 kn i obveza PDV-a u iznosu od 4.177,95 kn. Budući da je tužitelj na temelju računa broj: 10,12,16,65,177,263 i 269 koristio pretporez u ukupnom iznosu od 4.177,95 kn po osnovi primljenih dobara i usluga koje nisu vezane uz njegove oporezive transakcije, navedeni pretporez nije imao pravo odbiti (članak 57. i 58. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost).

Na temelju iznesenog činjeničnog stanja prvostupanjsko porezno tijelo je donijelo označeno porezno rješenje od 15. studenoga 2019., na koje se tužitelj žalio, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 24. travnja 2020., kojim je žalbu odbio.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-01/12, URBROJ: 513-04-20-3 od 24. travnja 2020. te porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Požega KLASA: UP/I-471-02/19-01/28, URBROJ: 513-07-11/19-11 od 15. studenoga 2019. zakonita.

Naime, tužitelj u tužbi tvrdi kako su poslovni događaji s trgovačkim društvom N. d.o.o. (usluge posredovanja pri traženju subjekta koji iznajmljuje prostor za jumbo plakate na kojima tužitelj reklamira svoje usluge) doista i realizirani, što proizlazi iz dugotrajnosti i ustaljenosti poslovnog odnosa s društvom N. d.o.o., kako i iz relevantne dokumentacije i e-mail prepiske s tim društvom, no da mu je društvo N. d.o.o. uskratilo informacije gdje su jumbo plakati postavljeni i tko ih je postavio, slijedom čega smatra da je bio žrtva kaznenog dijela prijevare u gospodarskom poslovanju, dok je neopravdano od tužitelja tražiti fotografije

svakog pojedinog jumbo plakata, a da sukladno praksi Europskog suda pravde tužitelj, da bi mu se mogla utvrditi predmetna porezna obveza, mora znati da je trgovačko društvo N. d.o.o. u lancu utaje, što tužitelj nije znao.

Suprotno takvim navodima tužitelja, vezanim poreznim nadzorom kod društva N. d.o.o., utvrđeno je kako društvo N. d.o.o. poreznom tijelu nije dostavilo dokumentaciju da su usluge njegovog dobavljača društva R. D. d.o.o. obavljene, a pri tome je trgovačko društvo R. D. d.o.o. nakon istovremeno otvorenog i zatvorenog stečajnog postupka brisano iz sudskog registra 30. svibnja 2017., dok društvo N. d.o.o. nije platilo evidentirane račune društvu R. D. d.o.o., iako ih je u svojim poslovnim knjigama evidentiralo kao plaćene.

Sud smatra kako je porezno tijelo tijekom nadzora valjano utvrdilo, uvidom u ulazne račune tužitelja i izlazne račune društva N. d.o.o., da je društvo N. d.o.o. u razdoblju od 1. ožujka do 31. prosinca 2017. tužitelju fakturiralo uslugu najma jumbo plakata, koju od svoga dobavljača društva R. D. d.o.o. nije primilo niti ju je moglo primiti, iz razloga što je društvo R. D. d.o.o. brisano iz sudskog registra prije izdavanja računa za uslugu najma jumbo plakata.

Isto tako, nadzorom poreza na dohodak i PDV-a za 2018. godinu u svrhu dostave dokumentacije (dokaza) da je uslugu najma jumbo plakata doista i primio, tužitelj je dostavio izliste e-mail poruka upućenih društvu N. d.o.o., odnosno izliste e-mail poruka zaprimljenih od društva N. d.o.o., iz kojih proizlazi kako tužitelj e-mailom obavlja narudžbu za oglašavanje putem jumbo plakata i traži dostavu računa, no tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi kako je naručene usluge najma jumbo plakata doista i primio, što je uz posjedovanje računa koji sadrži sve elemente propisane odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost, uvjet za korištenje pretporeza pri obračunu obveze PDV-a.

Stoga sud smatra kako je porezno tijelo tijekom nadzora valjano zaključilo da je društvo N. d.o.o. fakturiralo uslugu najma jumbo plakata koja nije obavljena, dok tužitelj posjeduje ulazne račune kojima je zaračunat poslovni događaj (usluga) koji nije nastao, a tužitelj po tim računima, bez dokaza da je uslugu stvarno i primio, odnosno obavio plaćanje usluge društvu N. d.o.o., nije imao zakonsku osnovu, u smislu gore citiranih odredbi članka 33. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak, članka 35. stavka 2. Pravilnika o porezu na dohodak, članka 57. i 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te članka 131. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, po predmetnim računima priznati izdatke odnosno umanjiti osnovicu poreza na dohodak te koristiti pretporez po tim računima pri obračunu obveze PDV-a.

Nisu odlučni navodi tužitelja o postupanju poreznog tijela protivno relevantnoj praksi Europskog suda pravde, jer je porezno tijelo u upravnom postupku pravilno utvrdilo, uzimajući u obzir gore citirane odredbe Općeg poreznog zakona te mjerodavnih propisa kojim su regulirani porez na dohodak i PDV, da su porezni obveznici odgovorni za svu poslovnu dokumentaciju (članak 62. stavak 1., članak 65. i članak 66. stavak 1., 2. i 3. Općeg poreznog zakona) i snose teret dokazivanja za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez (članak 69. i članak 88. Općeg poreznog zakona), dok se pravo na odbitak pretporeza (članak 57. i 58. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članak 131. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost), kada nema poveznice između ulaznog računa i stvarnog događaja, ne može ostvariti samo iz razloga što je PDV iskazan na ulaznom računu.

Nadalje, sud smatra kako je porezno tijelo valjano utvrdilo da navedene isporuke bojlera, dimovoda, ormara za kupatilo, miješalice za kadu, seta za kupatilo, mikrovalne, električnih radova u kupatilu i stolaca za ljuljanje, nisu vezane uz oporezive transakcije tužitelja pa stoga tužitelj u tim slučajevima sukladno odredbi članka 57. i 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost nije imao pravo odbiti pretporez, jer se očito radi o investicijama privatne naravi (članak 35. stavak 6. Pravilnika o porezu na dohodak), uzimajući u obzir kako je tužitelj najznačajnije prihode ostvario obavljanjem usluga informiranja javnosti (održavanje seminara) te da je tijekom 2017. godine zapošljavao 5 djelatnika, a tijekom 2018. godine 6 djelatnika.

S obzirom na navedeno, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 22. listopada 2020.

                                                                                                                      

    Sutkinja

                                                                                                                                        Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).