Poslovni broj Gž-717/2019-2             

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, po sucu Branki Guljaš, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari u tužiteljice Slatinske banke d.d. iz S., zastupane po punomoćniku D.P., dipl. iur, protiv tužene Z.M. iz V., zastupane po punomoćniku I.L., odvjetniku iz V., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, protiv presude Općinskog suda u V., Stalne službe u S., poslovni broj: P – 151/17-44 od 22. ožujka 2019., 22. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba se uvažava, te preinačuje presuda Općinskog suda u V., Stalne službe u S., od 22. ožujka 2019., poslovni broj: P – 151/17-44, tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "I. Nalaže se tuženoj Z.M. iz V., OIB: ..., da tužiteljici Slatinskoj banci d.d. iz S., OIB: ..., plati 58.939,23 kn, od čega 54.799,27 kn glavnice, 3.644,94 kn ugovorne kamate, 405,52 kn zatezne kamate i 89,50 kn naknade, sa zakonskom zateznom kamatom na glavnicu i naknadu ukupno 54.888,77 kn, počinjući od dana 01. listopada 2014. godine do isplate, u roku 15 dana.“

 

Preinačuje se odluka o parničnom trošku tako da se nalaže tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Nalaže se tuženoj Z.M. iz V., OIB: ..., da tužiteljici Slatinskoj banci d.d. iz S., OIB: ..., plati 58.939,23 kn, od čega 54.799,27 kn glavnice, 3.644,94 kn ugovorne kamate, 405,52 kn zatezne kamate i 89,50 kn naknade, sa zakonskom zateznom kamatom na glavnicu i naknadu ukupno 54.888,77 kn, počinjući od dana 01. listopada 2014. godine do isplate, u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu 9.303,04 kn, u roku 15 dana, a odbija se preostatak tužiteljičinog zahtjeva za troškom u iznosu 85,96 kn."

 

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 u daljnjem tekstu ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) valjano utvrdio činjenično stanje.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 58.939,23 kn, na ime neisplaćenog duga po kreditu, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškovima postupka. Tužbeni zahtjev se temelji na činjeničnoj tvrdnji da je tužiteljica zaključila ugovor o dugoročnom namjenskom kreditu br. 6141032239, 12. siječnja 2006., s M.M. iz V. na iznos od 92.307,21 kn. Ugovor je sklopljen uz valutnu klauzulu vezanu za tečaj EUR-a, s rokom otplate na deset godina, a koji je ugovor zbog neuredne otplate i nakon izvršenog reprogramiranja ostao neotplaćen u iznosu od 58.939,23 kn. Kako je M.M. preminuo 16. ožujka 2013., a predmetni ugovor zbog neuredne otplate raskinut od strane tužiteljice 22. rujna 2014., to tužiteljica potražuje od tužene Z.M., kao jedine nasljednice isplatu navedenog iznosa, budući je tužba u odnosu na drugo tuženika - jamca I.Č. rješenjem suda prvog stupnja od 3. studenog 2017. br. P-151/17-11 odbačena.

 

U tijeku postupka nije bilo sporno da je tužena utvrđena kao jedina nasljednica iza pokojnog supruga, međutim isticala je da ne može odgovarati za ostaviteljeve dugove s obzirom da iza ostavitelja faktički nije ništa naslijedila s obzirom na njegovu prezaduženost. Ovo naročito s obzirom na okolnost da je ostavinsku imovinu činila - kuća s dvorištem, upisana u zk.ul.br. 628. k.o. V.N.S., kč. br. 127371, na kojoj je upisano fiducijarno vlasništvo Slavonske Banke d.d. (sada Hypo banka d.d.).

 

Stoga se tužena pozvala na odredbu čl. 139. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, u daljnjem tekstu ZN), a kojom je propisano da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

 

U provedenom je dokaznom postupku uvidom u ostavinsko rješenje javnog bilježnika A.V. od 3. rujna 2013., broj O-311/2013, utvrđeno da je kao ostavinska imovina  iza pokojnog M.M. kao izvanknjižno vlasništvo navedena predmetna nekretnina s upisanim fiducijarnim vlasništvom na ime Slavonske Banke d.d. O., Podružnica Đ. (prijenos vlasništva izvršen na temelju ugovora o kreditu od 29. listopada 2002.), kao i neisplaćena mirovina za mjesec ožujak 2003. Provedenim je pak vještačenjima utvrđeno i da vrijednost navedene nekretnine iznosi 398.000,00 kn, odnosno da je vrijednost te nekretnine veća od zbroja duga prema fiducijarnom vjerovniku koji iznosi 299.528, 35 kn, i duga prema tužitelju u iznosu od 57.061,89 kn ili ukupno 356.590,24 kn.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev, smatrajući da je s obzirom na utvrđenu vrijednost naslijeđene nekretnine i visine duga prema fiducijarnom vjerovniku i tužitelju, prigovor tužene u pogledu vrijednost naslijeđene imovine neosnovan.

 

Ovo stoga što je s pravom tužena u tijeku postupka isticala da nije vlasnica predmetne nekretnine, odnosno da istu nije niti naslijedila, budući je ta nekretnina još na temelju ugovora o kreditu od 29. listopada 2002. u vlasništvu treće osobe - Slavonske Banke d.d. O., odnosno njenog pravnog slijednika. Okolnost pak da je u rješenju o nasljeđivanju pogrešno navedeno da se radi o izvanknjižnom vlasništvu ostavitelja, nije od utjecaja na navedenu okolnost. Ne može se prihvatiti niti stav prvostupanjskog suda da je tužena navedenu nekretninu naslijedila, jer  se kako navodi, radi samo o fiducijarnom vlasništvu, odnosno uvjetnom vlasništvu treće osobe koje se upisuje radi osiguranja, a koje će nakon podmirenja duga fiducijar vratiti fiducijantu. Naime, tužena je rješenjem o nasljeđivanju u pogledu predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 174. ZN-a mogla naslijediti samo pravo pokojnog ostavitelja na povrat vlasništva predmetne nekretnine u slučaju otplate kredita fiducijaru, no ne i vlasništvo predmetne nekretnine, jer isto u trenutku smrti nije niti činilo ostavinsku imovinu ostavitelja.

 

Kako dakle tužitelj u tijeku prvostupanjskog postupka nije dokazao da je tužena odgovorna za dugove ostavitelja, jer nije dokazao da je tužena naslijedila bilo kakvu imovinu kojom bi odgovarala za dugove ostavitelja, to se istaknuti žalbeni navodi tužene ukazuju u cijelosti kao osnovani, pa je odlučeno kao u izreci pobijane presude.

 

              S obzirom da je prvostupanjska odluka preinačena, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, a s obzirom na uspjeh tužene u parnici temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

              Stoga je tuženoj priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn, a koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu od 24. studenog 2014. u iznosu od 1.250,00 kn s uključenim PDV-om, sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), troška pristupanja na ročište koje je održano 17. prosinca 2014 iznosu od 1.250,00 kn s uključenim PDV-om sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, troška sastava podneska od 5. prosinca 2017 u iznosu od 312,50 kn sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, budući se ne radi o podnesku za koji je predviđena naknada troška sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, troška pristupanja na ročište koje je održano 12. prosinca 2017 u iznosu od 1.250,00 kn s uključenim PDV-om sukladno Tbr. 9. t. 1., troška sastava podneska od 20. prosinca 2017. u iznosu od 312,50 kn s PDV-om sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, jer se ne radi o podnesku za koji je predviđena naknada troška sukladno Tbr. 8. t. 1 Tarife, troška pristupanja na ročište koje je održano 1. ožujka 2018 u iznosu od 1.250,00 kn s uključenim PDV-om sukladno Tbr. 9. t. 1., troška sastava podneska od 14. ožujka 2018. u iznosu od 312,50 kn sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, troška pristupanja na ročište koje je održano 19. travnja 2018. iznosu od 625,00 kn s uključenim PDV-om sukladno Tbr. 9. t. 2. Tarife, troška sastava podneska od 9. studenog  2018. u iznosu od 312,50 kn sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, troška sastava podneska od 19. siječnja  2019. u iznosu od 312,50 kn sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife , kao i troška sastava predmetne žalbe u iznosu od 1.562, 50 kn s uključenim PDV-om, sukladno Tbr. 10. u svezi s Tbr. 7. Tarife, dok je u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadom troškova odbijen kao neosnovan. Tuženici nisu dosuđeni troškovi sudske pristojbe, budući da iste prema stanju spisa nije imala, jer pristojbe nije niti platila.

             

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci osnovom čl. 373. st. 3. ZPP-a.

 

 

Osijek, 22. listopada 2020.

 

                                            Sudac

                               Branka Guljaš, v.r.