Broj: Kr 1/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika P. K., zbog krivičnog djela iz čl. 206. st. 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, odlučujući po službenoj dužnosti o rješenju Županijskog suda u Bjelovaru od 12. travnja 2018. broj Kv I-49/2017-14, u sjednici održanoj 7. lipnja 2018.,
r i j e š i o j e
Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Bjelovaru od 12. travnja 2018. broj Kv-I-49/2017-14 na način da se, na temelju članka 10. stavka 1. Ugovora između Republike Srbije i Republike Hrvatske o izručenju od 29. lipnja 2010., odbija zamolnica Ministarstva pravde Republike Srbije, broj 713-01-03389/2016-08 od 17. ožujka 2017. za izručenje osuđenika P. K., radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Nišu broj 1Spk-5/2015 od 6. veljače 2015., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 206. st. 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 12. travnja 2018. broj Kv I-49/2017-14, na temelju članka 35. stavka 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04 – dalje u tekstu: ZOMPO), odbijena je zamolnica Ministarstva pravde Republike Srbije za izručenje osuđenika P. K., državljanina R...S..., radi predaje Osnovnom sudu u Nišu i izvršenja kazne zatvora u trajanju dvije godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Nišu od 6. veljače 2015. broj 1Spk-5/2015, zbog krivičnog djela razbojništva iz članka 206. stavka 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije.
Kako je nadležni sud utvrdio da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je, u smislu članka 55. stavka 1. ZOMPO-a, izrazilo mišljenje da je prvostupanjski sud odluku o odbijanju zamolnice pogrešno temeljio na članku 35. stavku 2. ZOMPO-a, jer se ta odredba nije mogla primijeniti, s obzirom da se zamolba za izručenjem, u konkretnom slučaju, mora temeljiti na odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010.
Ispitujući rješenje Županijskog suda u Bjelovaru po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 55. stavkom 1. ZOMPO-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako je ispravno nadležni sud odbio zamolnicu Republike Srbije za izručenjem osuđenika P. K., pri čemu je svoju odluku, pogrešno, temeljio na članku 35. stavku 2. ZOMPO-a.
Naime, u skladu s člankom 10. stavkom 1. Ugovora između Republike Srbije i Republike Hrvatske o izručenju, koji je po pravnoj snazi iznad ZOMPO-a, izručenje se, između ostalog, neće dozvoliti ako se osoba traži zbog djela zbog kojeg je u zamoljenoj državi već pravomoćno osuđena ili oslobođena.
Kako to iz spisa predmeta proizlazi, postupajući po zamolnici Osnovnog suda u Nišu, Županijski sud u Bjelovaru je presudom od 14. prosinca 2017. broj Kv I-80/2017-2, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. veljače 2018. broj I Kž-89/2018-4, utvrdio da je pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Nišu, od 6. veljače 2015. broj 1Spk-5/2015 P. K. proglašen krivim zbog krivičnog djela razbojništva iz članka 206. stavka 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije i osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Budući radnje opisane u izreci te presude sadrže sva obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), to je mu je na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11., uz primjenu članka 71. stavka 1. ZOMPO-a, Županijski sud u Bjelovaru izrekao kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.
S obzirom da je pravomoćnom presudom domaćeg suda preuzeto izvršenje presude nadležnog suda Republike Srbije, odnosno s obzirom da je P. K. pravomoćno osuđen u Republici Hrvatskoj, kao zamoljenoj državi, zbog istog djela zbog kojeg je zatraženo njegovo izručenje, a presuda je već dostavljena i sucu izvršenja, u potpunosti su ispunjene propisane pretpostavke za odbijanje izručenja iz citiranog Ugovora.
Stoga je rješenje Županijskog suda u Bjelovaru valjalo preinačiti na način da se zamolnica Republike Srbije odbija, pozivom na članak 10. stavak 1. Ugovora između Republike Srbije i Republike Hrvatske o izručenju, kako je to i navedeno u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. lipnja 2018.
