- 1 -              Revr 821/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 821/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz H., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u S., protiv tuženika H. L. D. d.o.o. M., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici M. B. i G. L., odvjetnici u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-437/2018-2 od 3. svibnja 2018., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž R-437/2018-4 od 21. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-474/14-28 od 16. ožujka 2018., u sjednici održanoj 22. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-437/2018-2 od 3. svibnja 2018., ispravljenom rješenjem istoga suda poslovni broj Gž R-437/2018-4 od 21. svibnja 2018., potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-474/14-28 od 16. ožujka 2018. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu od 27. svibnja 2014., kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 53.962,51 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenima izrekom presude.

 

Ujedno je rješenjem istoga suda ukinuta presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je određen sudski raskid ugovora o radu, kao i u preostalom dijelu zahtjeva za isplatu te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

 

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 27. svibnja 2014. te zahtjev za isplatu naknade neisplaćene razlike plaće (za svibanj i lipanj 2014.) odnosno neisplaćene plaće (za srpanj i kolovoz 2014.).

 

Tuženik u reviziji sadržajno ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u smislu da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a što da drugostupanjski sud nije sankcionirao pobijanom presudom, jer da je sud propustio uzeti u obzir bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, budući da obje nižestupanjske presude sadrže razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučnim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih pred sudom i samih tih isprava odnosno iskaza. Revizijski navodi, a kojima prigovora pravilnosti ocjene izvedenih dokaza te ujedno vrši i njihova procjena, sadrže prigovore činjenične naravi i kao takvi su nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, a u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Odredbom čl. 356. ZPP propisano je da pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Navodima u reviziji tuženik nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije pravilno primijenio odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj u razdoblju od 17. svibnja 2014. do 27. svibnja 2014. bio privremeno nesposoban za rad, ali poslodavcu za to nije dostavio liječničku potvrdu pa je poslodavac 27. svibnja 2014. donio pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu;

 

- da je tužitelj 28. svibnja 2014. dostavio tuženiku liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u razdoblju od 24. svibnja 2014. do 24. lipnja 2014.;

 

- da je tužitelj liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u razdoblju od 17. svibnja 2014. do 23. svibnja 2014. dostavio tek u tijeku ovog postupka;

 

- da je prema sadržaju liječničke dokumentacije tužitelj u razdoblju od 17. svibnja 2014. do 27. svibnja 2014. bio privremeno nesposoban za rad.

 

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev zaključujući da tuženik nije dokazao ispunjenje pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 108. st. 1. ZR jer konkretno nije dokazao neopravdano izostajanje tužitelja s posla upravo u razdoblju koji mu je stavljen na teret u Odluci o otkazu ugovora o radu, a što bi predstavljalo osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, koja bi bila opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Imajući u vidu prethodno navedena činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kojima je ovaj sud vezan, pravilo je shvaćanje nižestupanjskih sudova da nisu ispunjene pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju propisane odredbom čl. 108. st. 1. ZR.

 

Naime, da bi poslodavac mogao izvanredno otkazati ugovor o radu morao je u ovom postupku dokazati postojanje opravdanog razloga za otkazivanje u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR. Kako to tuženik nije uspio, a na njemu je bio teret dokazivanja, već je naprotiv utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 17. svibnja 2014. do 27. svibnja 2014. bio privremeno nesposoban za rad, pravilni su zaključci nižestupanjskih sudova da otkaz tužitelju nedopušten. Naime, odredbom čl. 109. st. 1. ZR propisano je da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

 

Što se pak tiče navoda da bi tužitelj zloupotrijebio privremenu spriječenost za rad zbog bolesti kako bi izvršio pritisak na tuženika da pristane na isplatu iznosa koji je od njega tražio tužitelj i ostali navodi koje u tom smislu tuženik ističe u reviziji, valja reći da takva eventualna zlouporaba nije stavljena tužitelju na teret Odlukom o otkazu ugovora o radu niti je u njoj obrazložena, pa ne može biti valjani razlog otkazivanja niti su ti navodi odlučni za ishod spora među strankama.

 

Zbog navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 22. listopada 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.