- 1 -              Rev 879/2016-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 879/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Samoboru, Građansko-upravni odjel, radi izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-726/15-2 od 27. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-148/2013-53 od 30. siječnja 2015., u sjednici održanoj 22. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Tuženik Republika Hrvatska, dužan je izdati tužiteljici  M. M. iz S., ..., OIB: ..., valjanu tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva tužiteljice na nekretninama i to:

 

- čkbr. 979 neplodno ribnjaci, kanal i gospodarsko dvorište, ukupne površine  2468 hvati, odnosno 8884,80 m2, upisana u z.k.ul. 893 k.o. N. S.,

 

- čkbr. 333/2 zgrada, neplodno ribnjaci i gospodarsko dvorište, ukupne površine 1 ral i 519 hvati, odnosno 7628,40 m2,

 

- čkbr. 335/2 6 zgrada, neplodno ribnjaci,  kanal, gospodarsko dvorište i oranica, ukupne površine 5 rali i 70 hvati, odnosno 29052 m2 i

 

- čkbr. 335/5 trafostanica ukupne površine 2 hvata, odnosno 7,20 m2, sve čestice upisane u z.k. ul. br. 319 k.o. P., koju tabularnu ispravu će u slučaju neizdavanja u cijelosti zamijeniti  presuda, u roku od 15 dana.

 

Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",  kao s neosnovanim.

 

II Tužiteljica M. M. iz S., ..., OIB: ...,  dužna  je  tuženiku Republici Hrvatskoj,  naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 155.387,50 KN,  u roku od 15 dana.""

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti. Tužiteljica je zatražila trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano tužiteljica ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, razlozi pobijane presude ne proturječe sadržaju spisa, pa tako niti navodima da predmetne nekretnine nisu u postupku pretvorbe i privatizacije procijenjene jer predstavljaju poljoprivredno zemljište. Da je tomu tako proizlazi iz toč. 2.a rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klase: 943-01/96-01/2188, Ur.broj: 563-04-403/96-4 od 25. rujna 1996. (Lokacija: B., R. B.) – list 36 do 44 spisa.

 

Nadalje, neosnovano tužiteljica ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP koja da je učinjena pred drugostupanjskim sudom. Naime, obrazloženje pobijane presude je sasvim u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, a to što nije naveden materijalnopravni propis u situaciji kada je tužbeni zahtjev odbijen ne ukazuje da je riječ o nepravilnoj primjeni odredbe čl. 338. st. 4. ZPP, odnosno da bi to bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica izda tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanim u izreci prvostupanjske presude.

 

Polazeći od utvrđenja:

 

- da je otac tužiteljice D. N. dana 15. ožujka 2001. kupio od poduzeća Z. d.d. u stečaju nekretnine upisane u zk.ul.br. 893. k.o. N. S. i zk.ul.br. 319 k.o. P.,

 

- da joj je iste darovao 21. siječnja 2003.,

 

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisana tužena,

 

- da je tuženica pravo vlasništva tih nekretnina stekla po samom zakonu još 1991. i to na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 34/91),

 

- da je u međuvremenu izvršena parcelacija pa bi te nekretnine odgovarale dijelu kč.br. 979 u površini od 8.884,80 m2 upisanoj u zk.ul.br. 893. k.o. N. S. (neplodno - ribnjaci, kanal i gospodarsko dvorište) i kč.br. 333/2 od 7.628,40 m2, kč.br. 335/2 od 29.052 m2 i kč.br. 335/5 od 2 hvata upisane u zk.ul.br. 319 k.o. P.,

 

- da u postupku pretvorbe i privatizacije predmetne nekretnine nisu procijenjene, jer predstavljaju poljoprivredno zemljište - rješenje  Hrvatskog fonda za privatizaciju klase: 943-01/96-01/2188, ur.br: 563-04-403/96-4 od 25.09.1996.,

 

- da je još 1997. odbijen prijedlog Z. d.d. radi uknjižbe prava vlasništva na navedenim nekretninama,

 

nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, time da drugostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da izdavanje tabularne isprave pretpostavlja da je između stranaka sklopljen neki pravni posao, no da ni tužiteljica niti njezin pravni prednik s tuženicom nisu bili ni u kakvom obveznopravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila dužnost, odnosno obveza tuženice da joj izda tabularnu ispravu, pa da je već iz toga razloga tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno i u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. lipnja 2009. pod brojem Su-IV-188/19-5, a koje glasi: "Obveza izdavanja tabularne isprave postoji u slučaju kad ta obveza proizlazi iz pravnog posla ili iz zakona."

 

Slijedom navedenog, a jer tužiteljica i ne tvrdi da bi obveza tuženice na izdavanje tabularne isprave u okolnostima konkretnog slučaja proizlazila iz zakona, opširni navodi revizije nisu u bilo čemu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

Stoga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

 

Zagreb, 22. listopada 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.