- 1 -              Revd 2658/2020-2

Broj: Revd 2658/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz V., zastupane po punomoćniku N. P., odvjetniku u V., protiv tuženika: 1. S. P. iz V., i 2. zavoda, Z., radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2843/2019-2 od 20. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-262/19 od 6. studenoga 2019., na sjednici održanoj 22. listopada 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2843/2019-2 od 20. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: P-262/19 od 6. studenoga 2019. i odbijen tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću, u predmetu poslovni broj Ovr-1334/15 ovrhovoditelja zavoda i ovršenika S. P. u odnosu na 1/2 dijela stana u V., ..., kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova tužiteljici.

Tuženici na prijedlog nisu odgovorili.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, tužiteljica u prijedlogu ističe materijalnopravno pitanje koje glasi:

„Da li dvije ugovorne stranke mogu na štetu treće osobe zasnovati založno pravo na nekretnini koja je u vlasništvu treće osobe, a bez znanja, suglasnosti ili dopuštenja treće osobe čije se vlasništvo nekretnine opterećuje založim pravom?“

Međutim, predlagateljica nije u prijedlogu određeno obrazložila niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, propušteno je u prijedlogu ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na druge važne razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 22. listopada 2020.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.