Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 2658/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz V., zastupane po punomoćniku N. P., odvjetniku u V., protiv tuženika: 1. S. P. iz V., i 2. zavoda, Z., radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2843/2019-2 od 20. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-262/19 od 6. studenoga 2019., na sjednici održanoj 22. listopada 2020.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2843/2019-2 od 20. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: P-262/19 od 6. studenoga 2019. i odbijen tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću, u predmetu poslovni broj Ovr-1334/15 ovrhovoditelja zavoda i ovršenika S. P. u odnosu na 1/2 dijela stana u V., ..., kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova tužiteljici.
Tuženici na prijedlog nisu odgovorili.
Prijedlog nije dopušten.
Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Naime, tužiteljica u prijedlogu ističe materijalnopravno pitanje koje glasi:
„Da li dvije ugovorne stranke mogu na štetu treće osobe zasnovati založno pravo na nekretnini koja je u vlasništvu treće osobe, a bez znanja, suglasnosti ili dopuštenja treće osobe čije se vlasništvo nekretnine opterećuje založim pravom?“
Međutim, predlagateljica nije u prijedlogu određeno obrazložila niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, propušteno je u prijedlogu ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na druge važne razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.
Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.