Poslovni broj: 13 P-655/2019-17

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužiteljice K. Š. iz P. OIB: …, zastupane po punomoćnici N. J. odvjetnici iz V., protiv tužene R. A. d.d. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima OD G. & G. iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 22. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici Š. K. iz P., OIB: … isplati iznos od 37.086,42 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju na iznos od:

 

-62,10 kn počev od 14.12.07. pa do isplate

-72,70 kn počev od 16.01.08.pa do isplate

-64,70 kn počev od 22.02.08. pa do isplate

-105,70 kn počev od 18.03.08. pa do isplate

-97,70 kn počev od 17.04.08.pa do isplate

-59,70 kn počev od 20.05.2008. pa do isplate

-74,70 kn počev od 12.06.08. pa do isplate

-64,70 kn počev od 15.07.08.pa do isplate

-55,70 kn počev od 27.08.08. pa do isplate

-67,70 kn počev od 26.09.08. pa do isplate

-249,70 kn počev od 29.10.08.pa do isplate

-118,70 kn počev od 28.11.08. pa do isplate

-181,70 kn počev od 30.12.08.pa do isplate

-249,70 kn počev od 20.01.09. pa do isplate

-249,70 kn počev od 21.02.09. pa do isplate

-249,70 kn počev od 19.03.09.pa do isplate

-249,70 kn počev od 17.04.09. pa do isplate

-249,70 kn počev od 15.05.09. pa do isplate

-249,70 kn počev od 16.06.09.pa do isplate

-249,70 kn počev od 17.07.09. pa do isplate

-249,70 kn počev od 28.08.09.pa do isplate

-249,70 kn počev od 20.09.09. pa do isplate

-249,70 kn počev od 17.10.09. pa do isplate

-249,70 kn počev od 18.11.09.pa do isplate

-249,70 kn počev od 18.12.09. pa do isplate

-250,70 kn počev od 20.01.10. pa do isplate

-260,70 kn počev od 19.02.10.pa do isplate

-299,70 kn počev od 27.03.10. pa do isplate

-299,70 kn počev od 18.04.10.pa do isplate

-349,70 kn počev od 22.05.10 pa do isplate

-399,70 kn počev od 27.06.10. pa do isplate

-399,70 kn počev od 28.07.10.pa do isplate

-449,70 kn počev od 24.08.10. pa do isplate

-449,70 kn počev od 21.09.10. pa do isplate

-449,70 kn počev od 22.10.10.pa do isplate

-449,70 kn počev od 23.11.10. pa do isplate

-552,70 kn počev od 22.12.10.pa do isplate

-549,70 kn počev od 20.01.11. pa do isplate

-549,70 kn počev od 18.02.11.pa do isplate

-549,70 kn počev od 18.03.11. pa do isplate

-549,70 kn počev od 22.04.11.pa do isplate

-649,70 kn počev od 27.05.11 pa do isplate

-670,70 kn počev od 21.06.11. pa do isplate

-759,70 kn počev od 27.07.11.pa do isplate

-849,70 kn počev od 30.08.11. pa do isplate

-699,70 kn počev od 27.09.11. pa do isplate

-649,70 kn počev od 13.10.11.pa do isplate

-649,70 kn počev od 17.11.11. pa do isplate

-749,70 kn počev od 20.12.11.pa do isplate

-749,70 kn počev od 18.01.12. pa do isplate

-749,70 kn počev od 18.02.12.pa do isplate

-749,70 kn počev od 16.03.12. pa do isplate

-749,70 kn počev od 18.04.12.pa do isplate

-749,70 kn počev od 17.05.12 pa do isplate

-749,70 kn počev od 20.06.12. pa do isplate

-749,70 kn počev od 18.07.12.pa do isplate

-749,70 kn počev od 17.08.12. pa do isplate

-749,70 kn počev od 14.09.12. pa do isplate

-749,70 kn počev od 18.10.12.pa do isplate

-749,70 kn počev od 22.11.12. pa do isplate

-749,70 kn počev od 18.12.12.pa do isplate

-749,70 kn počev od 17.01.13. pa do isplate

-749,70 kn počev od 19.02.13.pa do isplate

-749,70 kn počev od 20.03.13. pa do isplate

-749,70 kn počev od 18.04.13.pa do isplate

-749,70 kn počev od 16.05.13 pa do isplate

-749,70 kn počev od 19.06.13. pa do isplate

-749,70 kn počev od 20.07.13.pa do isplate

-749,70 kn počev od 21.08.13. pa do isplate

-749,70 kn počev od 21.09.13. pa do isplate

-749,70 kn počev od 17.10.13.pa do isplate

-749,70 kn počev od 19.11.13. pa do isplate

-749,70 kn počev od 18.12.13.pa do isplate

-749,70 kn počev od 15.01.14. pa do isplate

-549,70 kn počev od 03.02.14.pa do isplate

-549,70 kn počev od 19.03.14. pa do isplate

-483,82 kn počev od 18.04.14. pa do isplate

 

i to tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a koje se obračunavaju po stopi koja je do 31.prosinca 2007.g. propisana čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01.siječnja 2008.g. po stopi propisanoj čl.29.st.2 ZOO-a odnosno koja je do 31.srpnja 2015.g. određena za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te nadalje od 01.kolovoza 2015.g. da isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanke kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 9.728,00 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2020., kao dana presuđenja pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanke kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužiteljica K. Š. je protiv tuženika R. A. d.d. podnijela tužbu 12. lipnja 2019. navodeći da je sa tuženikom 17. svibnja 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj 538-50-… (dalje: Ugovor) prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisnici, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 22.347,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF, uz rok vraćanja od 7 godina, koji kredit je isplaćen u cijelosti tuženiku 17. rujna 2014. kroz otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 325,93 CHF. Navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,95 % godišnje, i da je ista za vrijeme trajanja otplate kredita više puta mijenjana na njegovu štetu, a sve to sukladno odredbi Ugovora koja je utvrđena nepoštenom i ništetnom, pozivajući se pri tom na pravomoćnu presudu V. t. s. RH poslovni broj Pž-… od 13. lipnja 2014., odluku V. s. RH poslovni broj Revt-… od 9. travnja 2015., odluku U. s. U-III-… i rješenje U-I-… i odluku V. t. s. od 14. lipnja 2018. posl.br. Pž-… kojom je, pored ostaloga, utvrđeno da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

 

              Valja napomenuti da se tužiteljica u tužbi poziva na presudu V. t. s. RH (dalje: VTSRH) broj Pž-… od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno kako je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu obvezu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj se poziva i na presudu VTSRH broj Pž-… od 14. lipnja 2018. kojom je u točci 1. potvrđena presuda T. s. u Z. broj P-… od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, i to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

             

              I na kraju tužiteljica navodi da je tuženik, imajući u vidu pravomoćnu presudu VTSRH kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., kao što su nepoštenim određene i odredbe o ugovaranju valutne klauzule, sukladno odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi s člankom 1111., čl. 1115. i čl. 1046. ZOO, pri čemu valja istaknuti da je tužiteljica, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku M. I., u podnesku zaprimljenog na sudu 29. travnja 2020. (str. 130-132) precizirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pa slijedom toga predlaže da sud u cijelosti usvoji takav tužbeni zahtjev, pobliže naveden u točci I. izreke presude.

 

              Naime, radi se o konačno preciziranom tužbenom zahtjevu, i to nakon što je proveden dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenje, što ovaj sud ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva, jer je tužiteljica samo uredila tj. precizirala tužbeni zahtjev po provedenom vještačenju sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je dokaz proveden i po prijedlogu tužiteljice u tužbi i tijekom postupka kako bi se u konačnosti utvrdila visina tužbenog zahtjeva.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužiteljice za kojeg predlaže da ga sud odbije, istaknuvši prije svega prigovor mjesne nenadležnosti, te zatim i  prigovor zastare novčanog potraživanja tužiteljice.

 

              Tuženik, pored ostaloga, navodi da je tužiteljica, sklapajući Ugovor o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, unaprijed dala suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni, pa da je stoga trebala očekivati da će se kamatna stopa u jednom trenutku promijeniti, što se je u konkretnom slučaju i dogodilo, i to u skladu sa tržišnim parametrima čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane (npr. LIBOR, premija na kreditni rizik RH i slični parametri).

 

              Prije svega valja napomenuti da ovaj sud, postupajući prema uputi Ž. s. u S. poslovni broj Gž-… od 29. listopada 2019. (st. 63-65), odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, nije prihvatio taj prigovor i to iz razloga što u konkretnom slučaju odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da je za sve sporove iz Ugovora nadležan prvostupanjski sud sjedišta tuženikove podružnice, te time ostvari pogodnosti i bitno smanjene troškove. S druge srane, uzimajući u obzir i udaljenost između mjesta prebivališta tužiteljice do O. g. s. u Z., čija je nadležnost ugovorena ista bi kod tužiteljice izazvala znatnije troškove dolaska na sud, kao i dodatno vrijeme, a time i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

 

Dakle, među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

 

-          da su 17. rujna 2007., zaključili Ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila broj 538-50-… na iznos kunske protuvrijednosti od 22.347,71 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu  koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,95% godišnje, uz ugovoreni anuitet iznosa od 325,93 CHF mjesečno obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja, koji je tužiteljica plasiran 19. rujna 2007. godine,

-          da je srednji tečaj na dan 19. rujna 2007. godine prema tečajnoj listi tuženika broj 180 od 19. rujna 2007. godine iznosio 1 CHF – 4,449728 HRK,

-          da je rata koju je tužiteljica trebala isplaćivati iznosila 1.450,30 kuna,

-          da je riječ o namjenskom kreditu,

-          i da je tužiteljica trebala ukupno uplatiti 121.825,20 kuna (84 rate po 1.450,30 kuna)

-          i da je tužiteljica u cijelosti isplatila kredit 15. rujna 2014. godine uplativši u konačnosti iznos od 158.911,62 kune, i to iz razloga jer je plaćala mjesečne rate koje su se razlikovala od početno utvrđene zbog promjena kamatne stope i promjene tečaja CHF.

 

Sporno je da li tužiteljica ima osnovu za zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa zbog promijenjene kamatne stope i tečaja CHF za vrijeme otplate kredita u utuženom iznosu, preciziranog u podnesku od 29. travnja 2020., temeljem ništetnih odredbi Ugovora koje se odnose na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i ugovorenu kamatnu stopu koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke, i u dijelu u kojem je ugovorena promjena iznosa anuiteta u slučaju promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF, i da li je istaknuti prigovor zastare osnovan.

 

Sporno je i to da li se na konkretan  spor mogu primjenjivati utvrđenja iz pravomoćno okončanog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, kojima je utvrđeno da je, između ostalog i tuženik, u Ugovorima o kreditu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica obveze CHF.

 

Nadalje, odlučujući prije svega o istaknutom prigovoru zastare, sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o tražbini iz restitucijskog zahtjeva za dano u izvršenju ništetnih ugovornih odredbi, u kojem slučaju se na zastaru te tražbine primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz odr. čl. 225. ZOO. Sud je prigovor ocijenio neosnovanim iz razloga jer je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu T. s. u Z. broj 26.P-… od 4. travnja 2012. temeljem čl. 241. ZOO ukinuta zastara predmetne tražbine i rokovi zastare stoga ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu danom donošenja odluke VTSRH broj Pž-… od 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke VTSRH broj Pž-… od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao. Naime, radi se o općem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecanja bez osnove, pa iz tog razloga prigovor zastare nije osnovan imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019.

 

Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda, a tako i V. s. RH u Rev-… od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare u smislu odr. čl. 241. ZOO, što znači da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, s tim da nije sporno da je navedeni spor pred T. s. u Z. pokrenut tužbom podnesenom 4. travnja 2012., i da je u tom postupku prvostupanjska presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Dakle, u skladu s navedenim, 4. travnja 2012. nastupio je prekid zastare za sve one restitucijske tražbine potrošača koje do tog trenutka nisu zastarjele primjenom općeg roga zastare od 5 godina, te je zastara počela ponovno teći od 13. lipnja 2014.

 

Sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu (str. 5-9), u otplatnu tablicu (str. 10-12), u otplatnu tablicu (str. 13-15), u zahtjev za kredit i revolving kreditnu karticu (str. 33), u promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju rabljenih automobila u periodu od 1.7.2007. do 30.9.2007. (str. 34), u opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (str. 35-37), u pravilnik o obračunu kamata i naknada (str. 38-41 i 42-49), u obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope (str. 98-102), u izvadak o stanju po kreditu (str. 103), u prijepis knjigovodstvene kartice (str. 104-109), u nalaz i mišljenje vještakinje M. I. (str. 117-124).

 

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

 

 

U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

 

              - da su stranke, i to tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor, 17. rujna 2007. zaključili Ugovor o kreditu za kupnju automobila broj 538-50-…,

- da je navedenim ugovorom tužiteljici odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.347,71 CHF, plasiran 19. rujna 2007., te da se je tužiteljica obvezala vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima izraženim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju banke za CHF u iznosu od 325,93 CHF,

- da je navedenim Ugovorom ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,95 %, te da je ugovoreno da tužitelj (korisnik) prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke,

- da je tužiteljica u potpunosti otplatila navedeni kredit 15. rujna 2014.,

- da je od plasiranja kredita 19. rujna 2007. do zatvaranja kredita tužiteljica preplatila kredit za iznos od 37.086,42 kuna, i to temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji iznos proizlazi iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje (str. 117-124). 

- da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (i ovdje tuženika) pravomoćnom presudom i rješenjem V. t. s. R. H. poslovni broj Pž-… od 13. lipnja 2014., te presudom poslovni broj Pž-… od 14. lipnja 2018. utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom odnosno korištenje nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli.

 

Valja napomenuti i to da je nesporno da je ovoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu s odredbama članka 131. do članka 141.b Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 125/07, dalje u tekstu: ZZP/07). Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. toga zakona (odnosno čl.120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – NN broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14), prema kojoj odredbi pokretanje ili vođenje postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne sprječava pojedinog potrošača da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim Zakonima.

 

Tužiteljica u predmetnoj parnici traži povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora, a što joj pripada temeljem odredbe članka 323. stavka 1. ZOO/05. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07 (članka 120. ZZP/14) nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužiteljica je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, ovlašten pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/14), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

 

Iako se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, ovaj sud nalazi da ponovno provođenje dokaznog postupka u tom smjeru, nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača. (istovjetno stajalištu i V. s. R. H. izraženom u odluci Rev-… od 19. ožujka 2019.).

 

Kako se i na ovaj postupak primjenjuju pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, sud nalazi da su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti stope redovne kamate sadržane u konkretnom Ugovoru o kreditu, nepoštene ugovorne odredbe, i to u smislu odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, ZZP/03) važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o nerazumljivim odredbama iz kojih nisu bili jasno vidljivi parametri za promjenu stope odlukom tuženika, niti povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF, jer se je radilo o odredbama unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženiku, i jer se o tim odredbama nije pregovaralo. 

 

S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe – tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, to tužiteljici pripada pravo od tuženika zahtijevati povrat preplaćenog iznosa, sve to temeljem već naprijed citirane odredbe čl. 323. st. 1. ZOO/05. 

 

Visinu preplaćenog iznosa sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka M. I. (str. 117-124), koji je prema ocjeni suda stručan, jasan i detaljno obrazložen, pa ga iz tog razloga sud u cijelosti prihvaća.

 

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata, pobliže navedena u točci I. izreke, sukladno odr. čl. 29. st. 2. ZOO.

 

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u točci I. izreke.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici, a trošak tužiteljice u iznosu od 9.728,00 kuna odnosi se na nagradu punomoćnika tužiteljice za sastavljanje tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, žalbe na rješenje u iznosu od 500,00 kuna, podneska od 17. 01. 2020. u iznosu od 250,00 kuna, i od 29. 04. 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna, za zastupanje tužiteljice na raspravama 18. 12. 2019., 06. 02. 2020. i 22. 10. 2020. za svako u iznosu od 1.000,00 kuna, na trošak vještačenja u iznosu od  2.500,00 kuna i na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 739,00 i na presudu u iznosu od 739,00 kuna, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT). Na dosuđeni parnični trošak tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu propisanu odr. čl. 29. st. 2. ZOO koja teče od 22. listopada 2020., kao dana donošenja ove presude. Radi navedenog o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

 

U Virovitici 22. listopada 2020.

 

Sutkinja:

 

Anneliese Janeš-Mihoković

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

 

Dostaviti:

1. N. J., V.
2. OD G. & G., Z.