- 1 -              Revt 315/2015-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Revt 315/2015-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. N. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & M. sa sjedištem u Z., protiv tuženika K. V. I. G. d.d. R., kojeg zastupaju punomoćnici Z. V. i drugi, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. u R., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja O. L. d.o.o. u likvidaciji, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6482/11-4 od 2. travnja 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-759/2010-27 od 13. lipnja 2011., u sjednici održanoj 22. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6482/11-4 od 2. travnja 2015. u toč. I. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Tuženik K. V. I. G. d.d. R., ... je dužan isplatiti tužitelju B. N. d.o.o. Z., ... iznos od 14.038.848,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 6. ožujka 2008. godine do isplate po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena u roku od 8 (osam) dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 521.557,00 kn na ime prouzročenog parničnog troška u roku od 8 (osam) dana.

 

III. Nalaže se tuženiku da plati umješaču iznos od 306.565,20 kn na ime prouzročenog parničnog troška u roku od 8 (osam) dana.

 

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 101.573,40 kn kao neosnovan."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-759/10-27 od 13. lipnja 2011. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 14,038.848,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2008. do isplate te u točkama II. i III. njene izreke

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-759/10-27 od 13. lipnja 2011. u točki I. izreke u odnosu na početak tijeka zatezne kamate i sudi:

 

Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 6. ožujka 2008. do 6. svibnja 2008. po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena.

 

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 102.188,40 kn.

 

IV. Odbija se umješačev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 102.188,40 kn."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju te pobijanu presudu preinačiti na način da usvoji žalbu protiv prvostupanjske presude i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na snošenje tuženikova parničnog troška, odnosno podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je zatražio trošak revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a tek podredno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/11, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao ugovaratelja pomorskog osiguranja da mu tuženik kao osiguratelj isplati osigurninu iz ugovora o osiguranju zbog nastupanja osiguranog rizika – krađe osiguranog objekta (jahte S., tip Manhatan 66) u razdoblju trajanja osiguranja.

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom utvrđeno je:

 

- da je tužitelj ugovaratelj osiguranja koji je sklopio s tuženikom ugovor o osiguranju na temelju kojeg je izdana kasko polica osiguranja 26. srpnja 2007. u korist osiguranika O. L. d.o.o. – ovdje umješača,

 

- da sastavni dio ugovora o osiguranju čine osigurateljevi Uvjeti za kasko osiguranje jahta (list 46 do 50 spisa),

 

- da je policom osiguranja predmetna jahta osigurana od rizika namjerne krađe u koji je uključen i čarter rizik,

 

- da je tužitelj bio korisnik lizinga, a umješač davatelj lizinga za predmetnu jahtu,

 

- da je tužitelj predmetnu jahtu iznajmio G. A. (ugovor o poslovnoj suradnji od 17. listopada 2010.),

 

- da su se tužiteljev zastupnik po zakonu S. S., G. A. i J. S. našli u Crnoj Gori te da su u lučkoj kapetaniji dobili potrebno odobrenje za krstarenje i zadržavanje strane jahte na području druge države,

 

- da su sastavili popis posade (A. i S.) te da su radi snimanja reklame trebali se uputiti u H. N. i tamo sastati s prijateljima J. S., M. i D.,

 

- da se suprotno dogovoru dolaskom A. u R., S. već tamo nalazio sa spomenutom dvojicom (M. i D.) i da su se svi ukrcali u jahtu i isplovili prema H. N.,

 

- da dvojicu putnika (M. i D.) A. nije upisao u listu putnika,

 

- da je nakon nekog vremena (35 do 40 minuta vožnje) jedan od ukrcane dvojice uperio pištolj u A. i naredio mu da skoči s jahte u more, što je on i učinio te otplivao prema obali i iz jedne kuće pozvao policiju koja je sastavila zapisnik o zaprimanju kaznene prijave 22. listopada 2007., dok je PU Područne jedinice H. N., Ispostava K. 31. srpnja 2008. sastavila zapisnik o obavještenju prikupljenom od S. S. u vezi prijave G. A. za krađu jahte,

 

- da je tužitelj podnio i kaznenu prijavu 14. studenoga 2008. zbog kaznenog djela krađe protiv J. S. i dvojice nepoznatih oba PU zagrebačkoj.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, dok je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 14.038.848,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2008. do isplate te u toč. II. i III. izreke, dok je prvostupanjsku presudu preinačio u toč. I. izreke u odnosu na početak tijeka zatezne kamate i odbio je tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 6. ožujka do 6. svibnja 2008. kako je to pobliže navedeno u toč. II. izreke.

 

Pritom se drugostupanjski sud pozvao na odredbe čl. 692. st. 1., 5. i 6., čl. 708. st. 1., čl. 719. st. 2. i čl. 721. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15 – dalje: PZ), te Uvjete za kasko osiguranje (list 46-50 spisa).

 

U revizijskom stadiju postupka je nadalje, prije svega, sporno je li tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati isplatu osigurane svote.

 

Glede (materijalnopravne) aktivne legitimacije tužitelja tražiti isplatu osigurane svote, a imajući na umu odredbe čl. 692. st. 5. i 6. PZ drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da u konkretnom slučaju mogućnost prijenosa prava iz osiguranja nije izričito isključena ugovorom, te da je svoje pravo na isplatu osigurnine osiguranik (ovdje umješač) ustupio tužitelju što proizlazi iz njegove izjave koju je dao tijekom postupka – izričito je izjavio pristanak na to da njegova prava iz osiguranja pripadnu tužitelju što tuženik tijekom postupka ničim nije doveo u sumnju, a da takav sporazum između umješača i tužitelja postoji dodatno da je potvrdio i umješač u odgovoru na žalbu slijedom čega da je tužitelj na taj način stekao pravo na isplatu osigurnine, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede aktivne legitimacije tužitelja za isplatu osigurnine, a time i drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu bar za sada, nije moguće prihvatiti.

 

Naime u pravu je revident da nije jasno iz koje to izjave osiguranika – ovdje umješača proizlazi da je isti ustupio svoja prava iz osiguranja tužitelju (to svakako, prema ocjeni ovoga suda, nije izjava kojom se O. L. d.o.o. umiješao u ovu parnicu, a niti navodi iz odgovora na žalbu), a osim toga osnovano revident ukazuje da navod drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju mogućnost prijenosa prava iz osiguranja nije izričito isključena ugovorom proturječi čl. 9. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje jahta (kao sastavnom dijelu predmetnog ugovora o osiguranju), prema kojem prava iz police osiguranja osiguranik može prenijeti ili založiti samo uz osigurateljevu suglasnost.

 

Već zbog toga, pobijana presuda u dosuđujećem dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je time u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, prihvatiti reviziju tuženika i odlučiti kao u st. I. izreke.

 

Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 22. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.