Broj: Kžm 8/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. veljače 2018. broj Km-1/2017, u sjednici održanoj 7. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

              Žalba mlt. S. M. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 16. st. 2. u vezi čl. 96. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15 – u daljnjem tekstu: ZSM/11), odlučeno je nastaviti s izvršavanjem odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod koja je mlt. S. M. izrečena pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Km-1/2017 od 5. lipnja 2017. zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 1. i 2. KZ/11.

Protiv tog rješenja žali se maloljetnik po svojoj braniteljici K. S. T., odvjetnici iz V. G., bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i obustavi izvršavanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, odnosno da se navedena odgojna mjera zamijeni blažom mjerom.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

              Žalba nije dopuštena.

Prema čl. 16. st. 2. ZSM/11, u situaciji kada je maloljetniku pravomoćno izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod te je izvršavanje mjere započelo, sud je dužan svakih šest mjeseci u sjednici vijeća ispitati ima li osnove da se ta mjera obustavi ili zamijeni drugom odgojnom mjerom u smislu čl. 18. st. 2. ZSM/11.

Ako sud, u smislu čl. 99. st. 1. i 6. ZSM/11, ocijeni da je udovoljeno zakonskim uvjetima za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere tada je, s obzirom da faktički mijenja trajanje i karakter pravomoćno izrečene sankcije, dužan donijeti zasebno rješenje na koje osobe iz čl. 90. st. 1. i 2. ZSM/11 imaju pravo žalbe.

Međutim, u situaciji kada prvostupanjski sud, kao ovdje, ocijeni da nije udovoljeno uvjetima za obustavu izvršenja ili zamjenu odgojne mjere te odluči da izvršavanje iste treba nastaviti, nije dužan o tome donositi zasebno rješenje, a ako ga i donese, isto se ne može pobijati žalbom. Ovo iz razloga jer se takvom odlukom i nadalje održava na snazi izvršavanje pravomoćno izrečene sankcije u okviru njezinog zakonom predviđenog roka iz čl. 16. st. 2. ZSM/11 (od šest mjeseci do tri godine) pa bi se dopuštenjem podnošenja žalbe, u stari, ponovno ispitivala zakonitost već pravomoćne sudske odluke kojom je takva odgojna mjera izrečena.

Slijedom navedenog, a neovisno o pogrešnoj pravnoj uputi danoj u prvostupanjskom rješenju (koja ne obavezuje jer je protivna zakonskim propisima, a branitelj je pravu vična osoba), trebalo je žalbu maloljetnika kao nedopuštenu odbaciti i temeljem čl. 494. st. 3. toč. 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. lipnja 2018.