- 1 -              Kžm 29/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: Kžm 29/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 3. u vezi st. 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. lipnja 2020. broj Kmp-2/2020-19, ispravljenoj rješenjem toga suda od 10. srpnja 2020., u sjednici održanoj 22. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom proglašeni su krivima opt. M. S., zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 3. u vezi st. 1. i čl. 191. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 za koje mu je, primjenom čl. 105. i čl. 110. te čl. 10. st. 1. i 2. toč. 10. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZSM) izrečena odgojna mjera posebne obveze da se podvrgne medicinskom postupku odvikavanja od droge i drugih ovisnosti, dok je maloljetnom M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11, primjenom čl. 13. st. 2. u vezi čl. 105. i čl. 110. ZSM-a, izrečena odgojna mjera upućivanja u Disciplinski centar u neprekidnom trajanju od mjesec dana.

 

              Temeljem čl. 79. st. 1. KZ/11, od mlt. M. Š. oduzeta je droga marihuana ukupne mase 5,1gr., koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

 

Temeljem čl. 5. i 77. KZ/11 u vezi čl. 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) od opt. M. S. i od mlt. M. Š. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom i to: od opt. M. S. u iznosu od 1.300,00 kn, a od mlt. M. Š. iznos od 200,00 kn.

 

Optuženik i maloljetnik su oslobođeni dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, sukladno čl. 148. st. 6. ZKP/08.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ta presuda preinači te optuženiku i maloljetniku izreknu primjerene sankcije.

 

Odgovor na žalbu podnio je mlt. M. Š. po svojoj braniteljici S. L., odvjetnici iz O., u kojem pobija žalbene navode vezano za odluku o kazni te predlaže da se "pobijana presuda preinači i na zakonit način mlt. M. Š. potvrdi već izrečena maloljetnička sankcija".

 

Odgovor je podnio i opt. M. S. po svom branitelju M. V., odvjetniku iz O., u kojem pobija žalbene navode i predlaže da se pobijana presuda u cijelosti potvrdi.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

 

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Ističući žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, državni odvjetnik navodi da je izreka pobijane presude u odnosu na mlt. M. Š. nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, čime je ostvarena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Naime, ukazuje se da je u odnosu na maloljetnika, sukladno čl. 88. st. 3. ZSM-a, trebalo donijeti rješenje, a ne presudu, kako to čini prvostupanjski sud. Također, tvrdi se da nedostaju razlozi za primjenu maloljetničkog prava u odnosu na opt. M. S. koji je u vrijeme događaja bio mlađa punoljetna osoba. Konačno, državni odvjetnik ocjenjuje nerazumljivim status M. Š. kojem se, iako je tempore criminis bio maloljetan, u izreci pobijane presude izriču odgojne mjere primjenom čl. 105. ZSM-a, koja se odnosi na mlađeg punoljetnika.

 

Suprotno tvrdnji žalbe, navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije ostvarena jer ona postoji samo onda kada se zbog propusta u izreci ili obrazloženju presude ista uopće ne može ispitati, što ovdje nije slučaj.

 

Naime, iz ukupnog konteksta obrazloženja pobijane presude, kao i osobnih podataka maloljetnika navedenih u izreci presude, jasno je da se u odnosu na njega, kao osobu koja je u vrijeme događaja bila stara 17 godina, primjenjuje maloljetničko pravo. Stoga je doista bilo suvišno pozivati se na odredbe čl. 105. i čl. 110. ZSM-a, kako to čini prvostupanjski sud u izreci svoje presude, međutim, to još uvijek ne znači da je pobijana presuda zbog toga nerazumljiva ili da nije jasno koje pravo je primijenjeno.

 

Nadalje, točno je da se prema maloljetnim osobama primjenjuje odredba čl. 88. st. 3. ZSM-a te im se rješenjem izriče odgojna mjera, međutim, ovdje je proveden jedinstveni postupak s punoljetnom osobom pa se, sukladno čl. 61. st. 3. ZSM-a, odredba čl. 88. st. 3. ne primjenjuje tj. primjenjuje se samo ako nije u suprotnosti s vođenjem spojenog postupka. Zbog toga, imajući u vidu specifičnost postupka koji se istovremeno vodi protiv maloljetne i punoljetne osobe, okolnost da je i u odnosu na maloljetnika odlučeno presudom, ne čini pobijanu odluku nerazumljivom niti je time ostvarena u žalbi istaknuta povreda.

 

Isto tako, netočno se žalbom tvrdi da u pobijanoj presudi izostaju razlozi za primjenu maloljetničkog prava u odnosu na opt. M. S. jer su isti, iako sumarno, navedeni na stranici 7, IX pasus obrazloženja, a temelje se na suglasnom prijedlogu stručnih osoba, pa i samog državnog odvjetnika s rasprave.

 

Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik niti kada predlaže izricanje strožih maloljetničkih sankcija.

 

U odnosu na opt. M. S., predstavnica Centra za socijalnu skrb O. A. A. D. je na raspravi izjavila da podržava prijedlog dan u socijalnoj anamnezi jer smatra adekvatnim da se optuženiku izrekne odgojna mjera posebne obveze iz čl. 10. st. 2. toč. 10. ZSM-a. Nastavno, predstavnica Centra je predložila primjenu maloljetničkog prava "što uključuje i pridržaj maloljetničkog zatvora". Navedeno, međutim, ne znači da je izmijenjen prvobitno dani prijedlog za izricanje posebne obveze, kako pogrešno tumači žalitelj, već sadrži uopćeni stav da stručne osobe akcepiraju i teže sankcije, ako sud tako odluči. Međutim, prvostupanjski je sud optuženiku izrekao odgojnu mjeru posebne obveze da se podvrgne stručnom medicinskom postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, pa je na taj način prijedlog stručnih osoba u cijelosti prihvaćen.

 

Budući da se i državni odvjetnik, u završnoj riječi danoj na raspravi pred prvostupanjskim sudom, suglasio s izricanjem ove odgojne mjere, nejasno je zbog čega se sada u žalbi traži stroža sankcija iako se okolnosti vezano za ovog optuženika u međuvremenu nisu izmijenile niti se to u žalbi obrazlaže.

 

Što se tiče mlt. M. Š., žalitelj smatra da je trebalo prihvatiti prijedlog predstavnice Centra za socijalnu skrb O. koja je na raspravi izmijenila prethodno dano mišljenje navedeno u socijalnoj anamnezi i predložila maloljetniku izreći odgojnu mjeru upućivanja u Disciplinski centar u trajanju od tri mjeseca.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio navedeni prijedlog stručnih osoba, ali je maloljetniku izrekao tu mjeru u trajanju od mjesec dana, što državni odvjetnik smatra prekratkim zbog činjenice što maloljetnik nije uredno izvršavao prethodno izrečenu posebnu obvezu da se podvrgne medicinskom postupku odvikavanja od droge i drugih ovisnosti. Međutim, upravo ta okolnost je bila razlogom izmijenjenog prijedloga stručnih osoba za izricanje strože odgojne mjere i kao takva već je našla dovoljnog odraza pri izboru vrste i mjere sankcije.

 

S obzirom da se odgojna mjera iz čl. 13. ZSM-a maksimalno može odrediti u trajanju od tri mjeseca, to je prvostupanjski sud, imajući u vidu malu količinu droge marihuane koja je predmetom izvršenja djela (ukupno 4 gr.), a cijeneći da maloljetnik uredno završava srednju školu te se namjerava zaposliti, pravilno ocijenio da će i kraćim izdvajanjem maloljetnika iz njegove životne sredine i to u trajanju od mjesec dana, biti ostvarene svrhe odgojnih mjera. Za to će se vrijeme odgovarajućim intenzivnim mjerama izvršiti dostatan utjecaj na njegovu ličnost i ponašanje kako bi se ojačala osobna odgovornost maloljetnika radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.

 

Zbog navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u svemu prihvaća i ocjenjuje odgovarajućima odgojne mjere izrečene po sudu prvog stupnja te ih smatra dostatnim za ostvarivanje svrhe propisane u čl. 6. ZSM-a.

 

Kako time navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

 

 

Zagreb, 22. listopada 2020.