Broj: Kž 209/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog D. F., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 25. travnja 2018. broj Kov-2/2018-11, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. svibnja i 7. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, nakon podignute (sada i potvrđene) optužnice protiv optuženog D. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. F. po branitelju Ž. M., odvjetniku iz S. B., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor, podredno da se isti zamijeni mjerama opreza.

Žalba nije osnovana.

Iako žalitelj navodi da prvostupanjsko rješenje pobija iz žalbenih osnova „bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“, iz razloga i sadržaja žalbe, u suštini, proizlazi da se zapravo radi o prigovorima činjenične naravi.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. F. i to, kako one vezane uz postojanje opće, tako i činjenice koje se odnose na posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor pobijanim rješenjem i produljen, te je potom za svoju odluku dao valjane razloge.

Naime, odgovarajući stupanj osnovane sumnje, kao opće zakonske pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. F., proizlazi iz do sada provedenih dokaza, kako to pobijanim rješenjem pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, a osobito iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine M. M. o vrsti, naravi, težini i načinu nastanka kod oštećenika utvrđenih ozljeda, sve uz razmatranje, nadalje, zapisnika o ispitivanju svjedokinje M. B., supruge oštećenika, te samog oštećenika I. B. o dinamici odvijanja inkriminiranog događaja. S obzirom na izloženo, a bez ulaženja u ocjenu vjerodostojnosti u prethodnom postupku provedenih dokaza, koju ocjenu, kako prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka, tako ni ovaj drugostupanjski sud, nije ovlašten davati, nisu osnovani žalbeni navodi kojima optuženik osporava „osnovanost inkriminacije“, pri tome pogrešno zaključujući da osnovana sumnja u konkretnom slučaju ne postoji. Nastavno, za napomenuti je da je u međuvremenu optužnica kojom se D. F. stavlja na teret učin kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11, potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 4. svibnja 2018.

Osim toga, nije u pravu optuženi ni kada, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti, ističe da po tom sudu utvrđene činjenice ne predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će na slobodi dovršiti inkriminirano mu djelo, odnosno počiniti koje teže kazneno djelo.

Protivno navedenom, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio, a potom jasno i određeno obrazložio sve činjenice koje su od utjecaja na valjani zaključak o osnovanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, protiv optuženog D. F. te konačno s pravom zaključio da se ista svrha ne bi mogla postići primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza.

Naime, optuženi D. F. osnovano je sumnjiv da je poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva, sve u namjeri počinjenja djela, na način da je 2. veljače 2018., oko 8,15 sati, u dvorištu kuće oštećenog I. B., skrivajući se, sačekao da I. B. izađe iz kuće, potom istoga napao, ubadajući ga nožem u predjelu rebara lijevo, prsnog koša i trbuha, dok u namjeri da ga usmrti nije uspio uslijed otpora pruženog od strane oštećenika i pomoći supruge oštećenika koja je optuženika u daljnjem napadu spriječila udarajući ga drškom metle. Opisani način počinjenja terećenog mu kaznenog djela, kada optuženik bezrazložno nožem napada oštećenika, prethodno ga čekajući skriven u njegovom dvorištu, uz činjenicu da je oštećenik zadobio višestruke ozljede utvrđene po vještaku sudske medicine, protivno žalbenim navodima optuženika, upućuju u svojoj ukupnosti, po ocjeni ovog suda, na upornost, bezobzirnost i izrazitu kriminalnu volju optuženika u terećenom mu postupanju.

Osim toga, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da su kod optuženika uočeni „elementi poremećaja osobnosti u smislu shizotipnog poremećaja osobnosti koji je karakteriziran osamljeničkim stilom života, otežanom socijalizacijom i slabom sposobnošću suosjećanja sa drugima“, tim da se poremećaj osobnosti manifestira, između ostalog, slabim mehanizmom prilagođavanja, trajnom sumnjičavošću i ograničenim afektom. Povezujući sve izloženo s navodima ispitanih svjedoka (oštećenik, supruga oštećenika, ali i A. N. te N. M.), koji suglasno govore o neprilagođenom, pa i nasilnom ponašanju optuženika u vidu verbalnih napada, neosnovanog optuživanja susjeda, premještanja stvari na groblju, pa do ozljeđivanja i navodnog usmrćenja psa jednog od susjeda, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da na strani optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će on, u slučaju puštanja na slobodu, dovršiti kazneno djelo, odnosno počiniti koje drugo teže djelo, sve neovisno o činjenici što do sada nije dolazio u sukob sa zakonom.

Prema tome, razmatrajući izloženo, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je protiv optuženog D. F. nužno produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, sve radi otklona postojeće, kod optuženika utvrđene, iteracijske opasnosti, time da se ista svrha za sada ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08, pa niti predloženim mjerama opreza. Stoga, protivno tvrdnjama žalitelja, ne radi se o neosnovanom boravku optuženika u istražnom zatvoru, niti se istim krše „njegova brojna konvencijska, Ustavna i zakonska prava“.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. lipnja 2018.