Broj: Kr 53/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o prijedlozima Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i optuženika od 3. svibnja 2018. za prenošenje mjesne nadležnosti u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-175/2014, u sjednici održanoj 7. lipnja 2018.

r i j e š i o   j e

              Odbijaju se prijedlozi za prenošenje mjesne nadležnosti.

Obrazloženje

Optuženik M. M. podnio je prijedlog za tzv. svrhovitu delegaciju u kaznenom postupku koji se protiv njega vodi pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem K-175/2014, po privatnoj tužbi privatne tužiteljice D. R. od 9. svibnja 2014. zbog kaznenog djela iz članka 149. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 52. KZ/11.

              U prijedlogu optuženik navodi da Općinski kazneni sud u Zagrebu nije u mogućnosti objektivno voditi postupak jer je privatna tužiteljica sutkinja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, a sada „kao zaposlenica Ministarstva pravosuđa u Zagrebu u zagrebačkom Općinskom sudu ima najbolje kontakte kako bi utjecala na suce što je dokazano u dosadašnjem tijeku postupka“. Također, optuženik prijedlogom tvrdi da su prethodna dva raspravna suca dokazano „postupali nezakonito pa su u tišini uklonjeni iz predmeta“, kao i da je protiv tih sudaca te protiv predsjednika Općinskog kaznenog suda u Zagrebu podnio kaznene prijave, zbog čega je sada predmet dodijeljen u rad trećem sucu čiji će prvenstveni zadatak biti „onemogućiti moje iznošenje istine i osuditi me pod svaku cijenu“. Stoga predlaže prenošenje nadležnosti na drugi sud jer je „Općinski kazneni sud u Zagrebu dokazao da nije u mogućnosti othrvati se tom „ludilu“ i histeriji, kao ni njezinim intimusima“.

Istovremeno, prenošenje nadležnosti predlaže i raspravna sutkinja kojoj je ovaj kazneni predmet dodijeljen u rad rješenjem predsjednika suda broj 48 Su-25/18 od 5. siječnja 2018. U prijedlogu se iznosi kronologija po optuženiku podnesenih zahtjeva za izuzeće sudaca, predsjednika Kaznenog odjela te predsjednika suda i način dodjele predmeta u rad njoj kao trećem raspravnom sucu, smatrajući da sve izloženo može kod optuženika izazivati sumnju u nepristranost sudaca Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i stoga značajno otežati vođenje ovog kaznenog postupka. Zbog toga smatra da bi stvarno nadležan sud izvan nadležnosti Županijskog suda u Zagrebu mogao lakše i ekonomičnije provesti postupak.

              Prijedlozi nisu osnovani.

              Prije svega valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj II-4 Kr 51/14 od 27. svibnja 2014. za vođenje ovog kaznenog postupka odredio Općinski kazneni sud u Zagrebu i to kako bi se izbjegla svaka sumnja u nepristranost i objektivnost u postupanju Općinskog suda u Gospiću koji bi prema odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje u tekstu: ZKP/08) bio mjesno nadležan postupati u ovom predmetu, stoga što je privatna tužiteljica sutkinja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću.

              Također, uvidom u spis je utvrđeno da je, od podnošenja privatne tužbe do danas, predmet u tri navrata dodjeljivan u rad različitim raspravnim sucima Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Međutim, suprotno tvrdnji izloženoj u prijedlogu optuženika, do takve dinamike dodjele predmeta nije došlo uslijed „dokazano protuzakonitog postupanja“ raspravnih sudaca, odnosno sudske uprave suda, već iz objektivnih i tijekom postupka rješenjima jasno izloženih razloga.

              Naime, raspravna sutkinja kojoj je prvotno predmet dodijeljen u rad je, nakon tri odbijena prijedloga optuženika za njeno izuzeće, osobno zatražila otklon od suđenja zbog neprimjerenih, uvredljivih i malicioznih tvrdnji optuženika o postupanju sutkinje iznesenih, kako u pisanim podnescima, tako i objavama na internetu, koji je zahtjev iz istih razloga prihvaćen rješenjem predsjednika suda broj 29 Su-234/2014-13 (list 88 spisa). Potom je spis dodijeljen u rad drugom raspravnom sucu čije je, po optuženiku u više navrata traženo, izuzeće također odbijeno kao neosnovano. Ni od tog raspravnog suca spis nije „uzet“ zbog nepravilnosti ili nezakonitosti u postupanju, kako to neosnovano zahtjevom tvrdi optuženik, već iz razloga ravnomjerne opterećenosti u radu sudaca Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Pri tome, način ponovljene dodjele spisa u rad sucu nije od utjecaja na procjenu njegove objektivnosti, a još manje predstavlja važan razlog zbog kojeg bi, suprotno prijedlogu rasprave sutkinje, trebalo dopustiti prenošenje mjesne nadležnosti na drugi sud.

              Slijedom izloženog, sveukupno dosadašnje postupanje, kako sudske uprave pri dodjeli konkretnog predmeta u rad, tako i raspravnih sudaca pri pokušaju određivanja rasprave i vođenja ovog kaznenog postupka, ne može se smatrati proizvoljnim ili protivnim zakonu niti predstavlja pristrano i objektivno postupanje.

              Također, suprotno tvrdnji optuženikovog zahtjeva, okolnost da je on podnio kaznene prijave protiv sudaca koji sada više nisu zaduženi za vođenje konkretnog kaznenog postupka te predsjednika Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, ne predstavlja važan razlog za prenošenje mjesne nadležnosti.

Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da oba prijedloga za delegaciju nadležnosti drugom sudu nisu osnovani, pri čemu paušalni i neargumentirani navodi optuženika o navodnom utjecaju privatne tužiteljice, sada na radu u Ministarstvu pravosuđa, na sve suce Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, bez konkretiziranja određenih i jasnih razloga takvoj tvrdnji, nema potreban značaj koji bi opravdavao delegaciju mjesne nadležnosti na drugi stvarno nadležan sud.

Pri tome, opetovano i neutemeljeno ponavljanje navoda o nemogućnosti sudaca Općinskog kaznenog suda u Zagrebu da objektivno vode postupak, koji se iznose i u ranijim brojnim zahtjevima optuženika za izuzeće raspravnih sudaca, predsjednika odjela te predsjednika, kako tog suda, tako i Županijskog suda u Zagrebu, sada već sadrži elemente zlouporabe prava s ciljem odugovlačenja postupka u smislu članka 11. stavka 4. ZKP/08. Ovo tim više kada se uzme u obzir da je privatna tužba podnesena još u svibnju 2014., a do danas dokazni postupak još nije započeo.

Kako prijedlozima nisu istaknute okolnosti koje bi svojim značajem predstavljale važne razloge iz članka 28. stavka 1. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. lipnja 2018.