Broj: Kž 243/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 11. svibnja 2018. broj Kzd-4/17, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 8. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog M. B. zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. i drugih KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. B. po branitelju mr. sc. D. K., odvjetniku iz S., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se istražni zatvor optuženiku ukine i zamijeni jednom od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, osnovana sumnja da bi optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti proizlazi iz činjenice da je protiv njega donesena nepravomoćna presuda kojom je osuđen zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 163. stavaka 1. i 2. i u svezi članka 37. KZ/11., članka 158. stavka 2. KZ/11. i članka 163. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo s obzirom na to da je uvidom u sustav eSpisa utvrđeno kako je optuženik već presudom Županijskog suda u Splitu broj Kzd-2/2017 od 25. siječnja 2018. osuđen zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 162. stavka 1. KZ/11. koja je postala pravomoćna 16. veljače 2018. i kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Osim toga, i iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da optuženik ima poremećaj seksualne sklonosti, parafiliju u sklopu koje se razvila i ovisnost o  internetskoj pornografiji uključujući i dječju pornografiju. Stoga zaključuje da postoji opasnost od počinjenja novih kaznenih djela zbog razloga koji su doveli do redukcije ubrojivosti (organske promjene mozga, miješani poremećaj osobnosti, parafilija te snažna ovisnost o internetskoj pornografiji), zbog čega mu je i nepravomoćnom presudom izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.

Slijedom navedenog, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da sud nije uzeo u obzir da je optuženik priznao u potpunosti kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, da je izrazio iskreno kajanje i želju da promijeni svoj život, da se radi o osobi mlađe životne dobi koja do sada nije bila u zatvoru i da mu zatvor teško pada jer nakon godine dana ima potrebu boraviti u svom domu i sezonski bi se zaposlio da pomogne starim i nemoćnim roditeljima kao i da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem predloženo liječenje optuženika, ali ambulantnog tipa.

Naime, iako je zaista psihijatrijskim vještačenjem predložen ambulantni tretman istaknuto je da je to zato jer stacionarni tretman za poremećaje osobnosti uz komorbiditet jake ovisnosti o Internetu ne postoji u Republici Hrvatskoj. Ostale gore navedene okolnosti, a koje upućuju na opasnost da će optuženik puštanjem na slobodu ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, i po stavu ovog suda ne opravdavaju primjenu bilo koje blaže mjere za ostvarenje svrhe istražnog zatvora.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. lipnja 2018.