Broj: Kž 246/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. V. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenih Ž. V., B. K., D. Š. i J. M. podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2018. broj Kov-Iz-13/18 (Kov-42/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenih Ž. V., B. K., D. Š. i J. M. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenih Ž. V., D. Š., R. T., J. M. i B. K. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11, i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11, a protiv okrivljenih Ž. V., B. K., D. Š. i R. T. i zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11; produljen je istražni zatvor protiv svih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje u tekstu: ZKP/08.), a protiv okrivljenog B. K. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točka 1. ZKP/08. Okrivljenicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. prosinca 2017. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Ž. V. po branitelju S. Š., odvjetniku iz Z., bez posebnog navođenja zakonske osnove. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu prihvati i ukine istražni zatvor.

 

Žalbu je podnio i okrivljeni B. K. po branitelju R. K., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda kaznenog postupka jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje ili da se preinači prvostupanjsko rješenje, a podredno da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.

 

Protiv rješenja žalbu je podnio i okrivljeni D. Š. po branitelju S. M., odvjetniku iz Z., bez posebnog navođenja žalbenih razloga. Predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje te okrivljenika pustiti na slobodu.

 

Okrivljeni J. M. po branitelju F. R., odvjetniku iz Z., žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor, podredno, da se pobijano rješenje ukine, a predmet uputi prvostupanjskom vijeću na ponovno odlučivanje.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Protivno navodima istaknutim u žalbama, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i na zakonu osnovano odlučio o daljnjoj primjeni mjere istražnog zavora protiv okrivljenih Ž. V., D. Š. i J. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a protiv okrivljenog B. K. iz osnova u članku 123. stavku 1. točka 1. i 3. ZKP/08.

 

Prvenstveno, da postoji osnovana sumnja da su okrivljenici počinili kaznena djela kako ih se to tereti podnesenom optužnicom, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica. Prvostupanjski je sud, što u cijelosti prihvaća i ovaj sud, u pobijanom rješenju valjano i iscrpno obrazložio svoje stajalište o postojanju dostatnog stupnja osnovane sumnje kao osnovne zakonske pretpostavke za određivanje istražnog zatvora. Pri tome prvostupanjski sud nije bio ovlašten preispitivati činjenična utvrđenja i kaznenu odgovornost okrivljenika, već je tu ocjenu ovlašteno dati isključivo raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

 

Osim toga, imajući u vidu prirodu te način počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenici terete optužnicom, pri čemu način počinjenja kaznenog djela razbojništva u vidu organiziranosti, međusobne povezanosti okrivljenika i podjele uloga, pripreme za počinjenje djela u vidu nabave oružja i vozila, uključujući i postavljanje nepripadajućih registarskih pločica na vozilo, praćenje dostavnog vozila, isplanirano postupanje prije počinjenja kaznenog djela kao i nakon počinjenja, a osobito pokušaj bijega nakon počinjenja kaznenog djela unatoč policijskoj potjeri, ukazuju na iznimnu upornost u protupravnom postupanju okrivljenika kao i na visok stupanj kriminalne volje.

 

Pored navedenog, okrivljenici su osobe koje su, kako proizlazi iz kaznene evidencije, a i vlastitog kazivanja, ranije osuđivane osobe. Okrivljeni D. Š. osuđen je zbog kaznenog djela ubojstva na kaznu zatvora od 13 godina, a u SR Njemačkoj osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Nadalje, okrivljeni J. M. je u tri navrata pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) te kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavak 1. KZ/97 pri čemu su mu izricane bezuvjetne kazne zatvora. Okrivljeni B. K. je prema vlastitom kazivanju osuđivan zbog kaznenog djela razbojništva i napada na službeno lice u Bosni i Hercegovini i to na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Okrivljeni Ž. V. je neosuđivana osoba, no protiv njega je u tijeku više drugih kaznenih postupaka zbog istog kaznenog djela, pa iako nije od suštinske važnosti, ta okolnost nije zanemariva te dodatno potkrepljuje postojanje opasnosti od ponavljanja djela na strani ovog okrivljenika.

 

Imajući u vidu navedene okolnosti, razvidno je da su okrivljenici osobe koje su u prošlosti bili u sukobu sa zakonom, da su osuđivani, pri čemu su im izricane i bezuvjetne kazne zatvora, no unatoč tome ta prethodna osuđivanost nije utjecala na njih da se klone počinjenja novih kaznenih djela, poput ovih u odnosu na koja je podignuta optužnica. Kada se, dakle, uzmu u obzir one okolnosti koje se odnose na svakog okrivljenika ponaosob, kao i način počinjenja kaznenih djela za koja se terete optužnicom (u vidu podjele uloga, nabavljanje vozila i oružja, praćenja „mete“, prikrivanje tragova, bijeg) onda te sve okolnosti upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će oni boravkom na slobodi počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo.

 

Okrivljeni B. K. u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na njegovu raniju osuđivanost i mogući nastup rehabilitacije u BiH gdje je, po vlastitom kazivanju, više puta osuđivan. Međutim, ti su prigovori činjeničnog karaktera. Okrivljenik je u tijeku prvog ispitivanja sam dao autonomne podatke o sebi, svjestan svoje ranije osuđivanosti te utjecaja koji ti podaci imaju u ovom, aktualnom kaznenom postupku. Stoga okolnost o mogućem nastupu rehabilitacije, koja nije ničime potkrijepljena, nije od utjecaja na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, imajući u vidu i način počinjenja kaznenih djela stavljenih na teret ovom okrivljeniku.

 

Niti okolnosti koje u žalbi ističe okrivljeni J. M. o njegovim obiteljskim prilikama nisu od utjecaja na primjenu istražnog zatvora za ovog okrivljenika.

 

Ovaj sud, nadalje, u cijelosti prihvaća i one razloge koje je iznio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, a koji se odnose na postojanje opasnosti od bijega u odnosu na okrivljenog B. K.. Ovaj je okrivljenik državljanin Republike Srbije i Bosne i Hercegovine s prijavljenim prebivalištem u Bosni i Hercegovini, koji je u studenome 2017. protjeran iz Republike Hrvatske, a u istu je potom ponovno ušao s putnom ispravom na ime svog brata. On, prema vlastitom kazivanju, neprijavljeno boravi na adresi u H., S. I. Z.. Iz navedenog proizlazi kako niti osobnim ni poslovnim vezama nije čvršće vezan za područje Republike Hrvatske, dapače, na snazi je i rješenje o protjerivanju, pa izložene okolnosti opravdavaju bojazan da će puštanjem na slobodu isti postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske te time otežati osiguranje svoje nazočnosti u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti.

 

Prvostupanjski je sud u svom rješenju pravilno utvrdio iz kojeg razloga nije povrijeđeno načelo razmjernosti, imajući na umu težinu kaznenih djela za koja se okrivljenici terete, kazne koja se prema podacima kojim raspolaže sud može očekivati u postupku, dosadašnjeg trajanja mjere istražnog zatvora te potrebe njenog daljnjeg trajanja, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08

 

Pravilno je, nadalje, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno utvrdio sve okolnosti, koje prihvaća i ovaj sud, iz kojih razloga je otklonjena mogućnost da se okrivljenima Ž. V., D. Š., J. M. i B. K. istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom. Stoga i tom dijelu pobijano rješenja sadrži sve elemente propisane člankom 124. stavkom 3. ZKP/08.

 

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao i izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. lipnja 2018.