1

Broj: Jž-1662/2020

 

 

                                             

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.I., zbog prekršaja zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (NN 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o prigovoru okr. M.I., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Pula od 23. lipnja 2019., Broj: 511-08-21/1-52/88-2019, u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2020,

 

p r e s u d i o    j e:

 

1. Odbija se prigovor okr. M.I. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani

prekršajni nalog.

 

II.       Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi sa čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. M.I. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

                                                               Obrazloženje

 

 

              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. M.I. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te mu je izrečena mjera oduzimanja predmeta koji su privremeno oduzeti Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 0950740.             

 

              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.I. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, dok iz sadržaja prigovora proizlazi da je isti podnesen zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni.

 

              Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

Prigovor nije osnovan.             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              Okrivljenik u prigovoru ističe da se iskreno i duboko kaje, da je količina pronađenih ilegalnih tvari iznimno mala, a njegova nepromišljena i pogrešna odluka da uopće posjeduje te tvari da je proizašla iz spleta životnih okolnosti koje su ga snašle, a osobito dugotrajan potraga za poslom što mu predstavlja veli životni stres, a radi čega je i posegnuo za ovakvim načinom opuštanja. U prilog svojih tvrdnji dostavlja i izvod iz bankovnog računa iz kojeg je vidljivo da niti na jednom računu nema pozitivan saldo, a i plaća za nepuno radno vrijeme mu iznosi oko 1.000,00 kuna. Osim toga, ističe i obiteljsku situaciju koju opisuje kao financijski kompliciranu i emocionalno zahtjevnu obzirom da je majka jedina zaposlena u obitelji s plaćom od 3.000,00 kuna, otac da je ratni vojni invalid i nezaposlen s jedinim primanjem prijevremene zdravstvene mirovine radi kardiovaskularnih i psihičkih problema te dijagnosticiranog teškog oblika dijabetesa. Nadalje, ističe da do sada nikada nije bio prekršajno kažnjavan, da je po prirodi mirne i nekonfliktne naravi te nije sklon kršenjima zakonskih propisa radi čega smatra i da ima uvjeta da se ovo djelo proglasi beznačajnim djelom.

 

Međutim, uz puno uvažavanje navoda iznesenih u prigovoru, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Za prekršaj za koji je okr. Matija Idek proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se prvenstveno misli na količinu droge koju je okrivljenik posjedovao (1,9 grama marihuane) i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni.

 

Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Iz naprijed navedenih razloga, pogrešno okrivljenik smatra da su se ostvarili uvjeti za primjenu čl. 24.a Prekršajnog zakona, odnosno da se djelo prekršaja utvrdi kao beznačajno djelo.

 

Naime, odredbom čl. 24.a Prekršajnog zakona propisano; „Nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.“.

 

Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da je zaključak da se radi o beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja potrebno ostvarenje kumulativno dva elementa: neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom (objektivni element) te odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja (subjektivni element), dok količina droge koju je okrivljenik neovlašteno posjedovao od 1,9 grama ne predstavlja neznatnu količinu, a time niti nije ispunjen objektivni element kao preduvjet za zaključak da se radi o beznačajnom djelu.

 

Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu, 21. listopada 2020.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Istarska, Policijska