Broj: Jž-1655/2020

                                         

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.S., zbog prekršaja iz čl. 24. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 10. rujna 2020., broj: 2. Pp J-232/2020, u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. M.S. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. M.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 10. rujna 2020., broj: 2. Pp J-232/2020, okr. M.S. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

              Protiv navedene presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da odbacuje predmetnu presudu, da se liječenju od alkoholizma nije odazvao, zbog teškog zdravstvenog stanja obzirom da je obolio od raka prostate te je nekoliko puta operiran, o čemu dostavlja i medicinsku dokumentaciju. Osim toga, žalbi prilaže i preslike Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola iz kojih je vidljivo da je više puta zaustavljen u prometu i alkotestiran ali da nikada nije bio pod utjecajem alkohola.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

Prvenstveno treba naglasiti da iz obrane okrivljenika koju je dao na Zapisnik o glavnoj raspravi od 19. prosinca 2018. proizlazi da je okrivljenik u obrani u potpunosti priznao počinjenje prekršaja za koji je proglašen krivim i nije dovodio u sumnju niti jedno zakonsko obilježje istog jer je iskazao: „…da se nije odazvao na poziv za obvezno liječenje od ovisnosti od alkohola, jer mu se to gadi…“. 

 

Na temelju takvih navoda obrane okrivljenika te materijalnog dokaza u spisu – dopisa Klinike za psihijatriju, Klinički bolnički centar Sestre Milosrdnice od 23. siječnja 2019. (list 1/9 spisa) iz kojeg proizlazi da se okrivljenik nije javio na izvršenje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, jasno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret.

Razlozi zbog kojih se okrivljenik nije odazvao na izvršavanje izrečene predmetne zaštitne mjere, a koje iznosi i u obrani i u žalbi, nisu i ne mogu biti od utjecaju na prekršajnu odgovornost okrivljenika niti mogu dovesti do njegove ekskulpacije.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. M.S. nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljene pravne osobe, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini izrečenoj prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. 

 

Naime, za počinjeni prekršaj zakonom je propisano da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna,  pa je jasno da novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu daleko ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa, radi čega i po ocjeni ovog suda nema osnove za daljnje ublažavanje kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija i svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 21. listopada 2020.

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.