Broj: Kž 245/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. P., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. svibnja 2018. broj Kov-iz-14/18 (Kov-44/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog I. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. P., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2.  KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. P. po branitelju R. K., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljenom I. P. ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio iz kojih prikupljenih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom i koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako i ovaj sud drži kako iz prikupljenih dokaza i to zapisnika o očevidu, fotodokumentacije očevida, izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja, iskaza oštećene V. V., iskaza svjedoka M. K., I. L. i D. I. kao i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i provjera uspostavljanja telekomunikacijskih usluga mobitela okrivljenika proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

Slijedom svega navedenog, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom jer da ništa osim činjenice da je okrivljenik parkirao vozilo u blizini mjesta počinjenja terećenog kaznenog djela ne upućuje da bi okrivljenik bio osnovano sumnjiv za počinjenje istog jer za to nema niti jednog materijalnog dokaza.

Nadalje, također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo s obzirom na to da je okrivljenik do sada višestruko osuđivan zbog raznih kaznenih djela i to osam puta zbog kaznenog djela teške krađe, dva puta zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave te zbog kaznenih djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, nasilničkog ponašanja u obitelji i zlouporabe opojnih droga, što na uvjetne osude, a što na kazne zatvora zbog čega mu je u konačnici izrečena i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci. Iz navedenog proizlazi da se radi o višestrukom specijalnom recidivistu radi čega pravilno prvostupanjski sud nalazi da postoji konkretno predvidiva opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Nadalje nije u pravu okrivljenik niti kada u žalbi navodi da je činjenica ranije osuđivanosti okrivljenika bila u istražnoj fazi korištena kao argumentacija za određivanje i produljenje istražnog zatvora, no u izostanku nove kvalitete razloga za produljenu primjenu ove najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika nije moguće i u raspravnoj fazi koristiti identične argumente za obrazlaganje istražnog zatvora danas, više mjeseci od početka primjene ove mjere.

Naime, kako je to već gore obrazloženo ranija osuđivanost okrivljenika i dalje upućuje na opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo a dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora u kojem se okrivljenik nalazi od 21. veljače 2018. godine, s obzirom na težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i kazne koja se može očekivati u postupku, nije narušeno načelo razmjernosti.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. lipnja 2018.