- 1 -

Broj: Jž- 1554/2020

 

  

 

Broj: Jž-1554/2020

 

                                  U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A

                                                                     

                           

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i  Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. Ž.P., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 6. rujna 2020., broj: Pp J-488/2020-4, u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o     j e:

 

I.   Prihvaća se žalba okr. Ž.P., preinačuje se prvostupanjska  presuda u odluci o kazni na način da se okr. Ž.P. za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna od 7.000,00 (sedam tisuća) kuna, u koju se na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) uračunava oduzimanje slobode okrivljenika 5. i 6. rujna 2020. kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljeniku preostaje 6.400,00 (šest tisuća četiristo) kuna novčane kazne, koju kaznu je dužan platiti u roku od 60 dana po primitku ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine preostale novčane kazne.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. Ž.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 ( dvjesto) kuna, u roku od 60 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 6. rujna 2020., broj: Pp J-488/2020-4 proglašen je krivim okr. Ž.P. da je na način činjenična opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštititi od nasilja u obitelji, za koji mu je, na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna od 9.600,00 kuna, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika kao 600,00 kuna novčane kazne, te je dužan platiti preostalu novčanu kaznu u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

Na temelju čl. 16. st. 1., 2. i 3. u vezi čl. 12. st. 1. Zakona o zaštititi od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja ošt. snahi N.P. i sinu A.P., tako što ima se ne smije približiti u obiteljskoj kući u XX, XX, na dvorištu i izvan kuće na udaljenosti manjoj od 10 metara, u trajanju od 6 mjeseci.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka od 100,00 kuna i trošak alkometra od 80,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. Ž.P. pravodobno je po branitelju odvjetniku I.J. podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog, netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje, odnosno preinači pobijana presuda na načina da se okrivljeniku izrekne ublažena novčana kazna ispod Zakonom propisanog minimuma.

 

Žalba je osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju  čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žalbom se ističe da se u izreci i obrazloženju presude navodi da je okrivljenik prekršaj koji mu se stavlja na teret „počinio pod utjecajem alkohola od 1,27 g/kg“, iako je činjenica da je imao tako malu koncentraciju alkohola irelevantna za ocjenu da li je isti ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret ili ne, kao što je irelevantna i za eventualno donošenje odluke o kazni.

 

U pravu je podnositelj žalbe da je činjenica okrivljenikove alkoholiziranosti irelevantna za ostvarenje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret i ne predstavlja odlučnu činjenicu zakonskog obilježja tog prekršaja, ali sastavni je dio činjeničnog opisa optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja. Kako ubrojivost okrivljenika zbog konzumacije alkohola u vrijeme počinjenja prekršaja provedenim dokazima nije dovedena u pitanje, a posebice imajući u vidu utvrđenu koncentraciju alkohola od 0, 27 g/kg, sud se nepotrebno upustio u obrazlaganje samoskrivljene neubrojivosti u smislu čl. 27. Prekršajnog zakona. Međutim, navedeno nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskom postupku.

 

Iz daljnjeg obrazloženja žalbe proizlazi da se sve žalbene osnove ističu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu. Naime, podnositelj žalbe smatra da je pobijana presuda nejasna i proturječna sama sebi i činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka, da sud iz pravilno utvrđenih činjenica izvodi pogrešne zaključke o postojanju alkoholiziranosti kod okrivljenika, postojanje izravne namjere za počinjenje prekršaja, o upornosti okrivljenika u činjenju prekršaja, kao i u nepostojanju pokajanja kako za sam događaj od 5. rujna 2020., tako i za cjelokupnu obiteljsku situaciju u kojoj se nalazi, te je sud na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 9.600,00 kuna.

 

Međutim, po ocjeni ovog suda, nepravilnosti na koje se ukazuje žalbom nisu takvog značaja da bi njima bila ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, koja bi dovela do ukidanje presude i zbog koje presuda ne bi bila podobna za meritorno odlučivanje, već se u ovoj situaciji radi o pogrešno utvrđenim činjenicama u odnosu na okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne.

 

U odnosu na navedeno pravilno se i navodi u žalbi da prilikom odmjeravanja novčane kazne sud nije vodio dovoljno računa o svim okolnostima koje utječu na to hoće li kazna biti veća ili manja, te da olakotne okolnosti koje je utvrdio tijekom postupka nije dovoljno cijenio, a neke okolnosti nije niti utvrdio (žaljenje, kajanje).

 

Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 45 dana. Prvostupanjski je sud, cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenika, priznanje, prekršajno nekažnjavanje, osobne, te obiteljske prilike i imovno stanje, jer je umirovljenik sa 4.100,00 kuna mjesečne mirovine, HRVI Domovinskog rata sa 20 % invalidnosti, a boluje od PTSP-a, a od obitelji ima ženu domaćicu, za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu propisane kazne. Cijeneći otegotnim težinu i činjenje prekršaja izravnom namjerom, upornost u činjenju prekršaja i izostanak pokajanja, te da je ne samo kod oštećenika izazvao uznemirenost, već i kod djeteta koje je plakalo, sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu od 9.600,00 kuna, dakle iznad propisanog posebnog minimuma.

 

Prvostupanjski je sud pravilno cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, zbog kojih mu je izrekao blažu vrstu propisane kazne (priznanje, prekršajno nekažnjavanje, osobne, te obiteljske prilike, HRVI Domovinskog rata sa 20 % invalidnosti, a boluje od PTSP-a). Međutim činjenicu da je okrivljenik umirovljenik sa 4.100,00 kuna mjesečne mirovine i da mu je žena domaćica, sud je trebao cijeniti odlučujući o visini novčane kazne, a ne o vrsti kazne koju će primijeniti. Naime, čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, zadnja rečenica, propisano je da će, izričući počinitelju prekršaja novčanu kaznu, sud uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje.

 

U odnosu na okolnosti koje je sud cijenio otegotnim prilikom odmjeravanja novčane kazne, pravilno se ukazuje žalbom da nije jasno u čemu bi se sastojale otegotne okolnosti koje sud navodi bez ikakvog obrazloženja (izravna namjera, upornost u činjenju prekršaja), kao i da je sud pogrešno cijenio izostanak pokajanja kod okrivljenika.

 

Naime, iz stanja spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik priznao prekršaj, naveo da se želi pomiriti sa sinom i snahom, nakon iskaza svjedokinje ošt. N.P., snahe, nije imao pitanja, navodeći da je rekla istinu, ali da nije sve baš tako mislio, ni sve zlonamjerno rekao.  Navedeno, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne ukazuje na odsutnost pokajanja kod okrivljenika. Nadalje, sud je propustio olakotnim cijeniti da je okrivljenik u postupanju prema sinu bio izazvan njegovim ponašanjem (usprkos molbama ošt. N.P. dolazi kod oca koji je spavao, verbalno ga napada, prijeti da će ga zaklati, diže masivni stol i baca ga o pod), a pogrešno otegotnim cijeni da je postupanje okrivljenika kod oštećenika i djeteta izazvao uznemirenost. Naime, uznemirenosti žrtve jedna je od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 1., a time i čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Slijedom svega navedenog, cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenika, u odsutnosti otegotnih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud je preinačio pobijanu presudu u odluci o novčanoj kazni, kao u izreci ove presude, smatrajući da je izrečena novčana kazna u propisanom posebnom minimumu za počinjeni prekršaj primjerena stupnju krivnje okrivljenika i opasnosti djela, te da će i na taj način postići svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona.

 

Izrečena novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u ostavljenom roku plati dvije trećine preostale novčane kazne.

 

Međutim, pogrešno podnositelj žalbe smatra da utvrđene olakotne okolnosti imaju značaj naročito olakotnih okolnosti u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona, koje bi dovele do izricanje blaže kazne od propisane, te se neosnovano žalbom sugerira primjena čl. 38. Prekršajnog zakona (oslobođenje od kazne), jer u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna od zakonskih  pretpostavki propisanih čl. 38. Prekršajnog zakona.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine", broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, prema podacima u spisu okrivljenik ostvaruje redovna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Iz navedenih razloga, na temeljem čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                 Zagreb, 21. listopada 2020.

 

 

Zapisničarka :                                                                                                    Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                            Gordana Korotaj, v.r.             

                                          

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenike i tužitelja.