- 1 -              Revd 2816/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2816/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice G. K.1 iz Z., (OIB: ...) i II. tužiteljice S. B. iz Z., (OIB: ...), obje zastupane po punomoćniku P. K., odvjetniku iz B., protiv tuženika M. V. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljica da im se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-821/2019-2 od 16. travnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-550/2018-48 od 31. siječnja 2019., u sjednici održanoj 21. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

1. Tužiteljicama se dopušta revizija protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-821/2019-2 od 16. travnja 2020. u odluci o parničnom trošku u odnosu na u njihovom prijedlogu za dopuštenje revizije treće naznačeno pitanje: „"Kada odlučuje o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, da li je zakonita odluka suda kada trošak radnji poduzetih u postupku odmjerava obzirom na vrijednost predmeta spora prema presuđenom tužbenom zahtjevu, a ne konačno postavljenom tužbenom zahtjevu?".

 

2. Prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije i za prvo i drugo u prijedlogu naznačena pitanja odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, djelomično su prihvaćene i djelomično odbijene žalbe stranaka te je prvostupanjska presuda djelomično preinačena tako da je:

 

- u točki 1. izreke, tuženiku naloženo da I. tužiteljici „s naslova novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu isplati iznos u visini 176.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 31. siječnja 2019. pa do dana isplate“ - dok je odbijen zahtjev I. tužiteljice „za isplatu daljeg iznosa od 44.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 15. svibnja 2014. do 30. siječnja 2019.“,

 

- u točki 2. izreke, tuženiku naloženo da II. tužiteljici „u roku od petnaest dana na ime novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu isplati iznos u visini 60.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 31. siječnja 2019. pa do isplate“ - dok je odbijen zahtjev II. tužiteljice „s preostalim dijelom...za isplatu iznosa u visini 15.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama“,

 

- u točki 3. izreke, tuženiku naloženo da „u roku od petnaest dana na ime novčane naknade za pretrpljenu materijalnu štetu isplati tužiteljicama iznos u visini 13.522,64 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 19. svibnja 2004. pa do dana isplate“ - dok je odbijen „zahtjev ovih tužiteljica za isplatu daljnjeg iznosa u visini od 3.380,66 kuna“.

 

Istom presudom u stavku II. izreke, tuženiku je naloženo „da u roku od petnaest dana na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplati tužiteljicama iznos u visini 18.605,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 31. siječnja 2019. pa do dana isplate“.

 

Tužiteljice su sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijele prijedlog da im se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoji različita sudska praksa.

 

Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

Prijedlog je djelomično osnovan a djelomično nedopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 16. travnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

Predmetom spora zahtjevi su tužiteljica za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju trpe smrću G. K.2, sina I. tužiteljice i brata II. tužiteljice: koju smrt je „protupravnim ponašanjem uzrokovao tuženik u ovoj građanskopravnoj stvari M. V. dana ...“

 

Sporno je: je li G. K.2 pridonio štetnom događaju svojim ponašanjem koje je ovome prethodilo, a sporno je i kako obračunavati u postupku nastale parnične troškove.

 

              Drugostupanjski sud je zahtjeve tužiteljica ocijenio djelomično osnovanim i djelomično prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje (u odnosu na sporno) da je „između tuženika i G. K.2 došlo ne samo do verbalnog sukoba već da je G. K.2 fizički napao tuženika sa nekoliko udaraca u glavu“ i kod ovog izazvao "pored osjećaja straha i snažne narcističke povrede uz osjećaj poniženja, uvrijeđenosti i ljutnje" ( zbog čega je „kod tuženika došlo do snažnog porasta afektivne tenzije i do pražnjenja agresije ubodom oštećenika“) - tako da je i G. K.2 pridonio štetnom događaju i njegovim posljedicama sa 20%.

 

Tužiteljice su predložile da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa su, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavile pitanja:

 

1/ "Postoji li doprinos suodgovornosti oštećenika (podijeljene odgovornosti iz čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima) kada kao posljedica kratkotrajnog verbalnog i fizičkog konflikta oštećenika i štetnika - imaoca opasnih stvari (čl. 154. st. 2. Zakona o obveznim odnosima) dolazi do lišenja života oštećenika od strane štetnika?"

 

              2/ "Da li se odluka suda prema kojoj doprinos suodgovornosti oštećenika od 20% (podijeljene odgovornosti iz čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima) za kratkotrajni verbalni i fizički konflikt oštećenika i štetnika - imaoca opasnih stvari (čl. 154. st. 2. Zakona o obveznim odnosima), u kojem dolazi do gubitka života oštećenika, uvažavajući ugroženosti dobara oštećenika i štetnika, može smatrati zakonitom u smislu čl. 192. st. 2."?

 

              3/ "Kada odlučuje o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, da li je zakonita odluka suda kada trošak radnji poduzetih u postupku odmjerava obzirom na vrijednost predmeta spora prema presuđenom tužbenom zahtjevu, a ne konačno postavljenom tužbenom zahtjevu?"

 

Postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužiteljica treće postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje se u primjeni odredbe čl. 154. ZPP-a može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na treće u prijedlogu postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

- da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a), u stavku I.

 

U odnosu na prvo i drugo u prijedlogu naznačena pitanja, predlagateljice u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu izložile niti jedan određen i (time) prihvatljiv razlog zbog kojeg bi trebalo uzeti da su ova po bilo čemu važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

- odgovori na pitanja podijeljene odgovornosti ili „doprinosa suodgovornosti“ neke osobe za štetni događaj, na što se odnose ta pitanja, ovise od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja - pa se na njih ne može dati (što predlagateljice traže) jednoznačan odgovor, takav da bi bio primjenjiv za sve situacije i da bi se po njemu mogle uspoređivati druge odluke sudova,

 

- a (uostalom) postavljenim pitanjima tužiteljice sugeriraju prihvatiti činjenice koje u postupku koji je prethodio ovome nisu utvrđene (o samo „kratkotrajnom verbalnom i fizičkom konfliktu oštećenika i štetnika“) i na kojima osporena presuda nije temeljena, što ih već i samo po sebi čini (obzirom da se povodom prijedloga za dopuštenje revizije i povodom revizije i formuliranih pitanja ne može po revizijskom sudu preispitivati utvrđeno činjenično stanje) nevažnim i za odluku o predmetu spora.

 

Stoga je prijedlog tužiteljica u tome dijelu - u odnosu na prvo i drugo pitanje, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz stavka II. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 21. listopada 2020.