1                  Poslovni broj: 10. Povrv-149/2019-14

 

Poslovni broj: 10. Povrv-149/2019-14

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. P. d.o.o. P., OIB: …, zastupanog po generalnom opunomoćeniku - zaposleniku M. M., mag. iur., protiv tuženika G. Z., OIB: …iz P., zastupan po opunomoćenik – ocu S. Z. iz P., radi isplate, vr. p. s. 1.111,43 kune, nakon javne glavne rasprave održane 1. listopada 2020. godine u nazočnosti generalnog opunomoćenika tužitelja, tuženika i opunomoćenika tuženika, dana 21. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv-2086/2019 od 9. listopada 2019. godine u kojem je naloženo ovršeniku G. Z., vlasniku obrta P. S. – vl. G. Z., OIB: …iz P., da ovrhovoditelju K. P. d.o.o., OIB: …, P., namiri tražbinu u visini glavnog duga od 1.111,43 kune, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od :

66,47 kuna počev od 21. srpnja 2018. godine,

74,64 kune počev od 21. kolovoza 2018. godine,

74,64 kune počev od 21. rujna 2018. godine,

74,64 kune počev od 23. listopada 2018. godine,

74,64 kune počev od 21. studenog 2018. godine,

74,64 kune počev od 21. prosinca 2018. godine,

74,64 kune počev od 21. siječnja 2019. godine,

74,64 kune počev od 21. veljače 2019. godine,

74,64 kune počev od 21. ožujka 2019. godine,

74,64 kune počev od 24. travnja 2019. godine,

74,64 kune počev od 21. svibnja 2019. godine,

74,64 kune počev od 22. lipnja 2019. godine,

74,64 kune počev od 23. srpnja  2019. godine,

74,64 kune počev od 21. kolovoza 2019. godine,

74,64 kune počev od 21. kolovoza 2019. godine, pa sve do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, a do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (u daljnjem tekstu z. z. kamata), a sve to u roku od 8 dana zajedno s troškom ovršnog postupka u iznosu od 110,00 kuna sa  z. z. kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi tj. od 9. listopada 2019. godine pa sve do isplate, održava se na snazi za iznos od 298,56 kuna, na  način da se tuženiku G. Z., OIB: …iz P. nalaže da tužitelju K. P. d.o.o. OIB: … P. isplati iznose od:

-            74,64 kune sa z. z. kamatom počev od 21. ožujka 2019. pa do isplate,

-            74,64 kune sa z.z. kamatom počev od 24. travnja 2019. godine pa do isplate,

-          74,64 kune sa z.z. kamatom počev od 21. svibnja 2019. godine pa do isplate, a

ukida za iznose od:

-          66,47 kuna počev od 21. srpnja 2018. godine,

-          74,64 kune počev od 21. kolovoza 2018. godine,

-          74,64 kune počev od 21. rujna 2018. godine,

-          74,64 kune počev od 23. listopada 2018. godine,

-          74,64 kune počev od 21. studenog 2018. godine,

-          74,64 kune počev od 21. prosinca 2018. godine,

-          74,64 kune počev od 21. siječnja 2019. godine,

-          74,64 kune počev od 21. veljače 2019. godine,

-          74,64 kune počev od 22. lipnja 2019. godine,

-          74,64 kune počev od 23. srpnja  2019. godine,

-          74,64 kune počev od 21. kolovoza 2019. godine,

-          74,64 kune počev od 21. kolovoza 2019. godine, (sveukupno 812,87 kuna) i trošak

ovršnog postupka u iznosu od 110,00 kuna sa z. z. kamatom od 9. listopada 2019. godine pa do isplate.

 

II. Nalaže se tuženiku G. Z., OIB: …iz P. da tužitelju K. P. d.o.o., OIB: …, P., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 210,00 kuna sa z. z. kamatom počev od 21. listopada 2020. godine pa do isplate, a u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

Između tuženika G. Z. kao ovršenika i tužitelja kao ovrhovoditelja K. P. d.o.o. (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) nije sporno da je na temelju vjerodostojne isprave kartice kupaca- otvorene stavke, na prijedlog tužitelja javni bilježnik A. B. dana 9. listopada 2019. godine donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv-2086/2019 od 9. listopada 2019. godine i tim rješenjem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati ukupno 1.111,43 kune, tj. pojedinačne novčane iznose kao u izreci da plati sa z. z. kamatom od prvog dana poslije dospijeća pa sve do isplate, zajedno s troškom ovršnog postupka u iznosu od 110,00 kuna, zajedno sa z. z. kamatom od dana donošenja rješenja tj. od 9. listopada 2019. godine pa sve do isplate, a na temelju tog rješenja je određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s  nastalim i predvidivim troškovima.

Kako je tuženik  protiv citiranog rješenja uložio prigovor ovaj sud je rješenjem posl. broj. 10. Povrv-149/2019-3 od 22. studenog 2019. godine citirano rješenje javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje i odlučio postupak u dijelu u kojem je naloženo tuženiku plaćanje navedenih iznosa, nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Nakon pravomoćnosti ovog rješenja valjalo je odlučiti je li tuženik dužan tužitelju isplatiti navedene novčane iznose sa z. z. kamatom po osnovi pružene komunalne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, radi toga što je tuženik na temelju zaključenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora sa zakupodavcem Z. M. K. iz S. B., kao zakupac poslovnog prostora koji se nalazi u K., a sastoji se od prostora prodavaonice, skladišta i sanitarnog čvora, koji je izgrađen na kčbr. …i upisan u zk.ul br. …k.o. K., preuzeo u smislu čl. 5. toga Ugovora od 1. veljače 2019. godine, plaćati osim zakupnine za poslovni prostor i sve druge troškove koji terete poslovni prostor prema računima davatelja usluga.

Dakle, tuženik se protivio plaćanju svih novčanih iznosa koji se odnose na račune izdane od lipnja 2018. godine pa sve do 1. veljače 2019. godine jer je isticao kako nije bio nositelj obrta u to vrijeme.

Također se protivio plaćanju novčanih iznosa za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 1. rujna 2019. ističući da nije bio u najmu poslovnog prostora.

Tuženik je predlagao tužitelju sklapanje sudske nagodbe na način da bi tužitelju platio novčane iznose u iznosu od po 74,64 kune  sa z. z. kamatom od 21. ožujka 2019. godine, 74,64 kuna sa z. z. kamatom od 24. travnja 2019., 74,64 kune sa z.z. kamatom od 21. svibnja 2019. godine i 74,64 kune sa z.z. kamatom od 22. lipnja 2019. godine pa do isplate te i trošak ovršnog postupka u iznosu od 110,00 kuna sa z.z. kamatom od donošenja rješenja o ovrsi pa sve do isplate (zapisnik od 14. srpnja 23020. godine).

Obrazložio je da je na temelju Izvatka iz Obrtnog registra od 9. listopada 2019. godine vidljivo da je pristupio kao ortak obrtu pod nazivom P. S. obrt za proizvodnju, trgovinu i usluge, a jer je 29. siječnja 2019. godine  došlo do promjene prezimena poslovođe izdvojenog pogona s tim da je njegov otac S. Z. istupio iz ortaštva na temelju ugovora od 13. veljače 2019. godine.

Dakle, prestanak izdvojenog pogona u K. je prema izvatku iz Obrtnog registra bio 4. lipnja 2019. godine, a što proizlazi iz rješenja Ureda državne uprave od 4. lipnja 2019. godine (stranica 15 spisa), a radi čega se protivio plaćanju novčanih iznosa koji su dospjeli 20. srpnja 2018. godine pa sve do 21. veljače 2019. godine, kao i onih novčanih iznosa koji su dospjeli 21. lipnja 2019. godine i kasnije.

Očitujući se na prigovor i stav tuženika da nije u obvezi platiti tužitelju preostale novčane iznose tužitelj je istakao da tužitelj nije platio niti jedno mjesečno zaduženje od svibnja 2018. godine pa nadalje iako mu je dostavljena opomena pred ovrhu 30. studenog 2018. i računi broj 1234 B/KG/1.

Osim toga, tužitelj je istakao da je tuženik trebao platiti uslugu tužitelja koja je utvrđena u čl. 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine K. od 29. siječnja 2018. godine.

Tužitelj je priznao da je u posjedu otkaza Ugovora o zakupu poslovnog prostora koji je tuženik dostavio vlasniku poslovnog prostora od 6. svibnja 2019. godine, ali je ustrajao u zahtjevu da je tužitelj u obvezi platiti za uslugu odvoza otpada iz poslovnog prostora u K. sve račune koji su dospjeli sa danom 30. rujna 2019. godine, a jer je njegov otac S. Z. 24. listopada 2019. godine otkazao korištenje davatelju usluge.

Dakle, ostalo je sporno koje novčane iznose tuženik treba eventualno isplatiti tužitelju, a jer je naknadno tuženik osporavao tužbeni zahtjev u cijelosti.

Nakon što je sud u dokaznom postupku pročitao odluku tužitelja od 29. siječnja 2018. godine, pročitao otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 6. svibnja 2019. godine, izvršio uvid u Ugovor o zakupu poslovnog prostora i u račune broj 11-08557-2496192, 11-08557-3736197, 11-08557-4976191 sa dospijećem na dane 20. ožujka 2019, 23. travnja 2019., 20. svibnja 2019. i 21. lipnja 2019. godine, u iznosima od po 74,64 kune, te saslušao svjedoka T. P. i tuženika u svrhu dokazivanja, nedvojbeno je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan za iznos do 298,56 kuna sa z. z. kamatom od prvog dana poslije dospijeća navedenih iznosa pa sve do isplate, a nije osnovan za iznos do 812,87 kuna zajedno sa z. z. kamatom od prvog dana poslije dospijeća svih preostalih novčanih iznosa pa do isplate, kao što nije osnovan trošak ovršnog postupka sa z. z. kamatom od donošenja rješenja o ovrsi tj. od 9. listopada 2019. pa do isplate.

Naime, u smislu čl. 2. tuženik je kao korisnik usluge tužitelja bio evidentiran kao takav jer je na temelju zaključenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora prihvatio da korisnik usluge tužitelja ne bude vlasnik nekretnine već on-zakupoprimac, kako i stoji u čl. 5. Ugovora od 1. veljače 2019. godine, a što znači da je, bez obzira što nije prihvatio spremnik za odlaganje komunalnog otpada, bio je u obvezi tužitelju kao davatelju usluge plaćati cijenu usluge koja mu nije pružena jer je prijavio tužitelju da je korisnik usluge tužitelja upravo zbog činjenice da je imao izdvojeni pogon u K. i u tom izdvojenom pogonu je prodavao kruh, svježe pecivo i kolače koje je proizvodio kao vlasnik obrta sa sjedištem u P..

Tužitelj je raspolagao otkazom Ugovora o zakupu poslovnog prostora koji je tuženik dostavio zakupodavcu i onda je tužitelj znao da više tuženik nije u obvezi plaćati uslugu sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, iako ga i ranije tužitelj nije odvozio, ali je po ocjeni suda tuženik bio dužan plaćati uslugu upravo zbog toga što su Općina K. i tužitelj putem sredstava javnog informiranja, mrežne stranice, dostavom pisane obavijesti ili na drugi način za korisnika usluge prikladan način upoznali korisnike usluga sa svim propisanim odredbama koje uređuju sustav sakupljanja komunalnog otpada (čl. 37.)

Bez obzira  što je tuženik dokazao da mu tužitelj stvarno uslugu sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja otpada nije pružio u navedenom razdoblju, treba zaključiti da bi to tužitelj prema tuženiku redovito činio da je tuženik postupio sukladno čl. 6. tužiteljeve Odluke (stranica 27-41 spisa) od 29. siječnja 2018. godine.

Dakle, tuženik je kao obrtnik bio dužan prije početka obavljanja djelatnosti u navedenom poslovnom prostoru obavijestiti tužitelja pisanim putem da je počeo obavljati određenu djelatnost u K., a sve to radi uvođenja tuženika u Evidenciju tužitelja.

U datim okolnostima na tuženika se ne bi mogao primijeniti Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-204/17-5 od 4. prosinca 2017. jer je nesporno utvrđeno da je tuženik na adresi u K. kao obrtnik samostalno obavljao dopuštenu gospodarsku djelatnost u skladu s čl. 8. Zakona o obrtu ( Narodne novine broj 143/13,127/19 i 41/20), a što znači da navedeni prostor nije koristio radi stanovanja tj. potreba domaćinstva.

Dokaz da je tuženik obrtnik u smislu čl. 4. Zakona o obrtu upravo je Izvadak iz Obrtnog registra, a u toj javnoj ispravi sud utvrđuje i dan prestanka izdvojenog pogona tuženika u K. Evidentno je da je dan pretanka 4. lipanj 2019. godine pa tuženik nije u obvezi tuženiku platiti naknadu za skupljanje, odvoz i zbrinjavanje otpada, a koja je dospjela za lipanj 2019. godine u iznosu od 74,64 kune, 21. srpnja 2019. godine te ni iznose koji su dospjeli 20. kolovoza 2019. godine (74,64 kune + 74,64 kune).

Zbog ovih razloga sud se nije posebno upuštao u ocjenjivanje iskaza svjedoka T. P., uz napomenu da je očito da je otac tuženika S. Z. neovlašteno potpisao A. Zahtjev za trajno nekorištenje nekretnine broj 303/2019-D (stranica 27-28 spisa) u K..

Ovo stoga što je tužitelj iz Obrtnog registra mogao utvrditi tko je vlasnik obrta pa onda istoga pozvati na utvrđenje bitnih činjenica vezanih za prava i obveze koje proizlaze iz pružene usluge.

Svakako, nakon što je svjedok T. P. iskazao kako tuženika ne poznaje, a tuženikov otac za potpis navedene isprave nije imao ovlaštenje, nebitno je utvrđenje u navedenoj ispravi da je vlasnik obrta prestao isti obavljati u K., sa danom 30. rujna 2019. godine.

Kako je tužitelj na valjan način dokazao osnov i visinu potraživanja, ali samo za veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2019. godine valjalo je platni nalog održati na snazi za iznose koji su dospjeli za veljaču 2019. godine, 20. ožujka 2019., za ožujak 2019. godine koji je dospio 23. travnja 2019. godine, za travanj 2019. koji je dospio 20. svibnja 2019. godine i za svibanj 2019. koji je dospio 21. lipnja 2019. godine, a od prvog slijedećeg dana poslije dospijeća ovih iznosa tužitelju priznati i z. z. kamatu sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 -  dalje u tekstu: ZOO).

Dakle, ukupno je platni nalog održan na snazi za 298,56 kuna, a u preostalom dijelu za iznos od 812,87 kuna platni nalog je valjalo ukinuti i odlučiti kao u izreci  o glavnoj stvari u smislu odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP).

Treba istaći da je tužitelj pravilno postupio kada je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dostavio na nadležnost javnom bilježniku i u vezi s tim su za tužitelja nastali troškovi koji se odnose na javnobilježničku nagradu u iznosu od 80,00 kuna i trošak dostave Rješenja o ovrsi za dvije stranke u iznosu od 30,00 kuna, sve sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 112/12), tj. čl. 6. u kojem je propisano da se visina nagrade javnog bilježnika utvrđuje u iznosu od 80,00 kuna za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu i izdavanja Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako postavljeni zahtjev iznosi do 3.000,00 kuna.

Zato je nagrada pravilno utvrđena, kao i naknada za dostavljanje preporučene pošiljke s povratnicom u ukupnom iznosu od 30,00 kuna.

Međutim, kako su troškovi ovršnog postupka dio parničnih troškova tada tužitelju nije priznata z. z. kamata od dana donošenja Rješenja o ovrsi tj. od 9. listopada 2019. godine već su ovi troškovi dio onih troškova koje sud obračunava po zaključenoj glavnoj raspravi, u konkretnom slučaju onog troška kojeg će tužitelj imati kao izdatak za plaćanje sudske pristojbe za donesenu presudu.

Prema Tbr. 2. st.  1. Tarife sudskih pristojbi (NN 53/19) tužitelj je kao obveznik plaćanja sudskih pristojbi za donesenu presudu dužan platiti 100,00 kuna, a kako bi ukupan trošak bio za tužitelja jednak i da je tužitelj uspio u cijelosti sa postavljenim tužbenim zahtjevom tada je sud utvrdio da zbirni trošak predstavlja onaj utvrđen sa 110,00 kuna (ovrha) i trošak sudske pristojbe u iznosu od 100,00 kuna, sveukupno 210,00 kuna, a koji je tužitelju dosuđen sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Požegi, 21. listopada 2020.

 

Sudac:

Ljubomir Mirković v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba  u roku od 15 dana računajući od dana pismenog primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje  županijski sud.  

              Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

              Žalba protiv presude u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).

 

DNA:

1. K. P. d.o.o., P.
2. S. Z., P.