Poslovni broj: 57 Pž-4191/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-4191/2020-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., protiv tuženika N. tvornica četaka d.o.o. u stečaju, Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 84.889,78 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-364/2017-16 od 9. svibnja 2018., 21. listopada 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-364/2017-16 od 9. svibnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 84.889,78 kn i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od

3.500,00 kn.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-364/2017-16 u preostalom dijelu u odnosu na kamatnu stopu i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od

1.639,78 kn od 19. rujna 2016.;na iznos od 9.250,00 kn od 21. listopada 2016.; na iznos od

9.250,00 kn od 19. studenog 2016.; na iznos od 9.250,00 kn od 22. prosinca 2016.;na iznos od

9.250,00 kn od 22. siječnja 2017.; na iznos od 9.250,00 kn od 23. veljače 2017.; na iznos od

9.250,00 kn od 23. ožujka 2017.; na iznos od 9.250,00 kn od 21. travnja 2017.;na iznos od

9.250,00 kn od 21. svibnja 2017.; na iznos od 9.250,00 kn od 22. lipnja 2017., sve do isplate i to od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do

30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, a od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2020. do isplate po stopi od 6,11% godišnje, u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Trgovački sud u Osijeku je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 84.889,89 kn sa zateznom kamatom obračunatoj na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate i nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn.

 

U obrazloženju presude sud, u bitnome, navodi da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora koji tuženik koristi bez valjane pravne osnove jer je Ugovor o zakupu poslovnog sklopljen između Grada O. i tuženika 30. lipnja 2003. prestao s danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva tužitelja, odnosno 9. ožujka 2009. Za razdoblje od rujna 2016. do lipnja 2017. tuženik duguje ukupan iznos od 84.889,78 kn prema izvatku otvorenih stavki Državnih nekretnina d.o.o. Zagreb od 19. lipnja 2017. odnosno mjesečno 9.250,00 kn. S obzirom na to da se tuženik nalazio u posjedu poslovnog prostora bez pravne osnove, sud je primjenom odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP).

 

Protiv presude je žalbu podnio tuženik navodeći da je sud visinu zakupnine utvrdio uvidom u Izvadak otvorenih stavaka D. nekretnine d.o.o. slijedom čega tužitelj nema aktivnu legitimaciju. Pored toga sud nije valjano obrazložio utvrđenje prestanka Ugovora o zakupu koji je tuženik sklopio s Gradom Osijekom.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijanu presudu ispitana je sukladno odredbama čl. 365. i čl. 467.st. 1. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4.,

8., 9. i 11. toga Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Pri donošenju pobijanog presude ostvarena je bitna povreda odredaba postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, ali su ispunjeni uvjeti za potvrđivanje presude u odnosu na glavnicu i preinaku presude u odnosu na sporedno potraživanje u pogledu visine stope zateznih kamata, primjenom odredaba čl. 373.a ZPP-a.

 

Tuženik, osim neosnovanog podnošenja prigovora stvarne nenadležnosti Trgovačkog suda u Osijeku o čemu je odlučeno pravomoćnim rješenjem P-364/2014-4 od 26. rujna 2017., nije sudjelovao u postupku niti je iznio prigovore koje sada iznosi u žalbi. Naime, žalbeni navodi kojim žalitelj osporava pravnu osnovu, visinu, utuženog duga te ističe prigovor promašene aktivne nije isticao tijekom parničnog postupka. Stoga ovaj sud te žalbene navode neće ocjenjivati, s obzirom na odredbu iz čl. 352. st. 1. ZPP-a prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što se ne odnosi na konkretne žalbene navode.

 

Iz stanja spisa i priloženog izvadka iz zemljišnih knjiga (lis 12. spisa) proizlazi da je tuženik nije osporio činjenice: da je tužitelj vlasnik spornog poslovnog prostora koji tuženik koristi bez valjane pravne osnove jer raniji Ugovor o zakupu poslovnog prostora 30. lipnja

2003. između tuženika i Grada O. prestao na temelju čl. 41. st. 1. Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) prestao danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva tužitelja 9. ožujka 2009; da prema izračunu zakupnine Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 14. prosinca 2009. mjesečni iznos zakupnine iznosi za navedeni prostor iznosi 9.250,00 kn.

 

Iako je tužitelj u tužbi jasno naveo pravnu osnovu svog zahtjeva, korist od uporabe tuđe stvari prema odredbi čl. 162 i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06 i 141/06; dalje: ZV) prvostupanjski je sud osnovanost zahtjeva ocjenjivao pogrešnom primjenom materijalnog prava stjecanju bez osnove prema odredbi čl. 1111. ZOO-a.

 

Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009., ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbu čl. 165. st. 1. ZV-a prema kojoj je nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Prema istom shvaćanju, ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano njeno vraćanje, valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

 

U ovom slučaju nema dvojbe da je poslovni prostor u nepromijenjenom obliku te da je tuženik nepošteni posjednik, jer se u poslovnom prostoru nalazi bez ikakve pravne osnove slijedom čega valja primijeniti odredba čl. 165. st. 1. ZV-a, prema kojoj je tuženik dužan tužitelju naknaditi korist od uporabe tuđe stvari.

 

Prema mišljenju ovog suda, obujam koristi koju je tuženik imao uslijed upotrebe tužiteljeve nekretnine u svoju korist ne može biti niži od cijene zakupnine koju bi tuženik plaćao da je s tužiteljem sklopio ugovor o zakupu.

 

Visina zakupnine za poslovne prostore odmjerena je prema izračunu zakupnine Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 14. prosinca 2009. koju tuženik nije osporio.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. čl.

155. ZPP-a, sud je pravilno odmjerio troškove u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12; dalje: OT).

 

Stoga je tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti osnovanim u cijelosti primjenom čl. 165. st. 1. ZV-a pa je, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a, presuđeno kao u točki I. izreci.

 

Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate, u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a. Međutim, iako je pobijana presuda donesena nakon 1. siječnja 2008. od kada se primjenjuje odredba čl.

29. st. 2. ZOO-a (čl. 1165. ZOO-a), kojom je stopa zateznih kamata različito propisana za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava (s jedne strane) i sve druge odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava (s druge strane), tuženik je obvezan na isplatu „zakonskih zateznih kamata“ što izreku presude čini nejasnom i nerazumljivom i počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

S obzirom na to da predmetna obveza ne proizlazi (neposredno) iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a valjao odrediti stopu koja se ne odnosi na trgovačke odnose, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu (objavljene u „Narodnim novinama“ broj 85/05, 1. kolovoza 2015.) za tri postotna poena. Zbog toga je primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

 

Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu, a djelomično primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a djelomično preinačiti presudu, kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

 

Zagreb, 21. listopada 2020.

 

Sudac

Mirta Matić, v.r.