- 1 -

Broj: Pž-4950/2020.

 

  

 

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.K., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke. I. Postaje prometne policije Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 2. rujna 2020. godine, broj: 47. PpP-13447/2019, na sjednici održanoj 21. listopada 2020.,

r i j e š i o  j e:

 

Prihvaća se kao osnovana žalba Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke. I. Postaje prometne policije Zagreb, pobijana presuda ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom, oslobođen je od optužbe okrivljenik M.K., da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

 

Istom presudom, temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Protiv pobijane presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

 

U žalbi tužitelj navodi da je u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitan policijski službenik koji je utvrdio prekršaj i izvršen je uvid u zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila. Policijski službenik je u svom iskazu iskazao da se ne sjeća okrivljenika niti događaja zbog proteka vremena a okrivljenik je negirao prekršaj. Sud da je trebao prihvatiti dostavljeni zapisnik o izmjerenoj brzini bez obzira što se policijski službenik ne sjeća okrivljenika niti događaja i što brzina nije utvrđena uređajem za mjerenje brzine, već brzinomjerom na službenom motociklu kojim je upravljao policijski službenik, a što je dopušteni način utvrđivanja prekršaja brzine, sukladno čanku 283. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članku 13. Pravilnika o mjeriteljskim zahtjevima za mjerila brzine vozila u cestovnom prometu i članku 22. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju nadzora i upravljanja prometom na cestama. Na navedenom zapisniku o izmjerenoj brzini  okrivljenik se vlastoručno potpisao i time je priznao počinjeni prekršaj, ne imajući primjedbe.

 

              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana.

 

Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je okrivljenik u svojoj obrani poricao prekršaj koji mu je stavljen na teret navodeći da nije točno da se  dana 22. listopada 2019. godine upravljajući vozilom u prometu, kretao brzinom od 162 km/h, odnosno da se je kretao brzinom većom od dozvoljene, ali nije mogao točno reći koliko je iznosila brzina kretanja.

 

Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka saslušao policijskog službenika Josipa Štimca koji je iskazao da se zbog proteka vremena ne sjeća okrivljenika, niti događaja, a također, prvostupanjski sud je pregledao i pročitao dokumentaciju spisa, tj. zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila.

 

Obrazlažući odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe za prekršaj koji mu je stavljen na teret, prvostupanjski sud navodi da okrivljenik poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, ističući da se nije kretao brzinom od 162 km/h, a svjedok djelatnik policije Josip Štimac, koji je utvrdio prekršaj nije se sjećao okrivljenika niti predmetnog događaja, dok se na temelju, jedinog, spisu predmeta, priloženog dokaza, odnosno zapisnika o izmjerenoj brzini kretanja vozila, imajući pri tom u vidu i činjenicu da brzina kretanja osobnog vozila nije utvrđena uređajem za mjerenje brzine, već brzinomjerom na službenom motociklu, kako je to i navedeno u zapisniku o izmjerenoj brzini kretanja vozila, to se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kako drugi dokazi nisu navedeni, niti priloženi spisu predmeta sud je u sklad s načelom in dubio pro reo okrivljenika oslobodio od optužbe.

 

Međutim, ovaj sud smatra da je na temelju tako provedenog postupka, preuranjena odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju od optužbe okrivljenika za inkriminirani mu prekršaj.

 

Naime, ovaj sud je mišljenja da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri ocijenio zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila, pri čemu se posebno napominje da je u citiranom zapisniku konstatirano da je brzina kretanja vozila okrivljenika  izmjerena uređajem za mjerenje brzine koji je prethodno ispitan na propisan način i koji zapisnik se može koristi kao dokaz u prekršajnom postupku.

 

Stoga prvostupanjski sud  treba ponovno ocijeniti navedeni dokaz te pribaviti u spis izvornik navedenog zapisnika te točno utvrditi kojim uređajem je predmetne zgode izmjerena brzina kretanja vozila okrivljenika.

 

 

Imajući na umu da okrivljenik u svojoj obrani tvrdi da se nije kretao brzinom od 162 km/h, odnosno da misli da se nije mogao kretati navedenom brzinom te kako iz stanja spisa proizlazi da mu nije pokazana izmjerena brzina kretanja njegova vozila, odnosno zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila, koji je osobno potpisao, to je olako prvostupanjski sud prihvatio obranu okrivljenika bez da je proveo sve potrebne i dostupne dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke.

 

Slijedom navedenog, činjenično stanje je, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđeno, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će ponovno ispitati okrivljenika, pribaviti izvornik izvješća o izmjerenoj brzini kretanja vozila te isto predočiti okrivljeniku te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

              Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu, 21. listopada 2020.

 

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Prekršajni odjel, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.