Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3606/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te sudske savjetnice Matee Miloloža, zapisničarke, u upravnom sporu I-tužitelja Regionalna zaklada za lokalni razvoj Z., Z., II-tužitelja S. – Zaklada za ljudska prava i solidarnost, Z. i III-tužitelja G., Z., protiv tuženika Vlade Republike Hrvatske, Z., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Z., radi imenovanja članova, odlučujući o zajedničkoj žalbi I-, II- i III- tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1470/20 od 21. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2020.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba I-, II- i III-tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1470/20 od 21. srpnja 2020.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba kojom su I-, II- i III-tužitelj tražili poništenje rješenja tuženika Vlade Republike Hrvatske o imenovanju članova i zamjenika članova Savjeta za razvoj civilnog društva, KLASA: 080-02/20-01/55, URBROJ: 50301-15/07-20-02 od 7. svibnja 2020.
I-, II- i III-tužitelj zajedničkom žalbom pobijaju rješenje prvostupanjskog suda iz razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS). U žalbi u bitnom ističu da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem povrijedio bitna pravila sudskog postupka, pogrešno primijenio materijalno pravo te istodobno ostvario povrede više postupovnih i ustavnih prava jer isti u obrazloženju pobijanog rješenja ne objašnjava zašto konkretna stvar ne može biti predmet upravnog spora, osim što je naveo da se ne radi o upravnom aktu. Stoga ističu da prvostupanjski sud nije naveo niti jedan razlog niti je pobliže objasnio o kakvom se aktu, odnosno o kakvoj se stvari radi i u kojem se postupku takav akt može pobijati. Navode da je negiran pravni interes tužitelja bez i jedne pozitivne osnove, odnosno kvalifikacije, a pritom smatraju da su svoj pravni interes utemeljili na opširan i normativno fundiran način, pozivajući se na odgovarajuće odredbe Odluke o osnivanju Savjeta za razvoj civilnog društva. Napominju da je prvostupanjski sud počinio ozbiljnu povredu postupovnih pravila kada nije na valjani način obrazložio odbacivanje njihove tužbe. Ističu da je pristup sudu sastavni i vitalni dio prava na pravično suđenje, koje ima ustavni status prema članku 29. stavku 1. Ustava RH te naglašavaju da je jamstvo pristupa sudu bitno u slučaju u kojem pojedinačni akt donosi Vlada RH, odnosno da je važno da su pojedinačni akti Vlade RH podvrgnuti sudskom nadzoru. Napominju da sudska odluka zbog koje stranka gubi mogućnost pristupa sudu mora biti detaljno obrazložena jer predstavlja formalnopravno okončanje postupka pred sudom. Stoga ukazuju da se mora smatrati nezakonitim pobijano rješenje prvostupanjskog suda kojim se nedostatno i nepotpuno obrazlaže negativna sudska odluka, odnosno kojim se negira nadležnost upravnog suda da meritorno odluči u predmetu. Navode da je u konkretnom slučaju došlo do povrede primjenjive postupovne norme koja se odnosi na sadržaj obrazloženja (članka 65. stavak 5. ZUS-a), kao i povrede prava na pristup sudu, odnosno prava na pravično suđenje (članak 29. stavak 1. Ustava RH) te povrede prava na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata tijela javne vlasti (članak 19. stavak 2. Ustava RH). Ističu da je sama odredba članka 31. stavka 4. Zakona o Vladi RH predvidjela donošenje rješenje kao pojedinačnog akta u upravnoj stvari iz nadležnosti Vlade RH te ukazuju da je na aktu Vlade RH od 7. svibnja 2020. naziv „rješenje“, kao i vrlo jasna uputa o pravnom lijeku koju je sama Vlada RH napisala u istom aktu. Stoga ukazuju da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo, točnije odredbu članka 31. stavka 4. Zakona o Vladi RH te članka 96. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje: ZUP) jer prvostupanjski sud smatra da rješenje tuženika od 7. svibnja 2020. nije upravni akt, a za to ne pruža valjano i potpuno obrazloženje. Stoga tužitelji sadržajno predlažu da ovaj Sud usvoji njihovu žalbu te poništi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.
Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud osnovano donio pobijano rješenje pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a jer rješenje o imenovanju članova Savjeta od 7. svibnja 2020. nije odluka kojom je odlučeno o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke, odnosno nije upravni akt. Navodi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora u smislu ocjene zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela kojom je odlučeno o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, kako je to propisano odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, niti su tužitelji ovlašteni tužitelji u smislu odredbe članka 17. ZUS-a, slijedom čega smatra da je prvostupanjski sud osnovano pozivom na zakonske odredbe donio rješenje o odbačaju tužbe. Stoga tuženik predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku odluku, s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija niti razlozi koji bi utjecali na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.
Žalba nije osnovana.
Iz spisa predmeta razvidno je da su rješenjem tuženika od 7. svibnja 2020. imenovani članovi i zamjenici članova Savjeta za razvoj civilnog društva (dalje: Savjet), kao savjetodavnog tijela Vlade RH, osnovanog sukladno odredbi članka 24. stavka 1. i 3. Zakona o Vladi RH (Narodne novine, broj: 150/11., 119/14., 93/16. i 116/18.). Navedeno rješenje doneseno je na temelju članka 31. stavka 4. Zakona o Vladi RH te točke IV Odluke o
osnivanju Savjeta za razvoj civilnog društva (Narodne novine, broj: 140/09., 42/12., 51/14. i 62/17.,dalje: Odluka)
Člankom 31. stavkom 4. Zakona o Vladi RH propisano je da Vlada Republike Hrvatske odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade.
Sukladno točki IV Odluke, Vlada RH ovlaštena je imenovati članove i zamjenike članova Savjeta na prijedlog tijela javne vlasti, udruga i drugih organizacija civilnog društva prema postupku provedenom sukladno Poslovniku Savjeta i na prijedlog Ureda za udruge koji predlaže predstavnike organizacije civilnog društva iz reda zaklada, sindikata, udruga poslodavaca i nacionalnih udruga lokalne i regionalne samouprave.
Prema ocjeni ovog Suda, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da pobijano rješenje tuženika kojim su imenovani članovi Savjeta nije upravni akt, već akt kojeg je tuženik bio ovlašten donijeti sukladno odredbi članka 31. stavka 4. Zakona o Vladi RH, kad odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te u drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade RH.
Naime, rješenje tuženika koje se osporava u ovom sporu akt je donesen u postupku iz točke IV Odluke, koji tuženik donosi u okviru svojih ovlasti propisanih člankom 31. stavkom 4. Zakona o Vladi RH (imenovanje i razrješenje osoba određenih zakonom). Takva rješenja se ne donose u upravnom postupku niti je riječ o upravnim aktima, slijedom čega protiv takvih akata nije osigurana sudska zaštita u upravnom sporu.
Ujedno, osnovano prvostupanjski sud napominje da nije riječ o upravnom aktu jer se pobijanim rješenjem tuženika ne rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu tužitelja, sukladno članku 3. ZUS-a, slijedom čega ni tužitelji nisu ovlašteni tužitelji u smislu odredbe članka 17. ZUS-a.
Stoga ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud osnovano ocijenio da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora pa je pravilno na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a odbacio tužbu kao nedopuštenu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora.
Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda, rješenje prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitim, a pritom žalbeni navodi tužitelja ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda ovoga upravnog spora.
Naime, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud osnovano ocijenio kako pobijano rješenje ne predstavlja upravni akt pa se zakonitost takvog rješenja tuženika ne može osporavati u upravnom sporu. Ovaj Sud napominje da je u konkretnom slučaju riječ o aktu volje uprave, koji nije podložan sudskoj kontroli zakonitosti, već se samo zakonitost upravnih akata može ispitivati u upravnom sporu. Stoga nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava iz članka 19. stavka 2. Ustava RH, odnosno povrede prava na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata tijela javne vlasti.
Nadalje, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja o bitnoj povredi pravila sudskog postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, iz pobijanog rješenja prvostupanjskog suda razvidno da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svog rješenja dao jasne i dostatne razloge za odbacivanje tužbe I-, II- i III-tužitelja, sve sukladno odredbi članka 65. stavka 5. ZUS-a.
Stoga ovaj Sud nalazi da je pobijano rješenje prvostupanjskog suda pravilno i dostatno obrazloženo, a donošenjem istog tužiteljima nije povrijeđeno ni pravo na pristup sudu, odnosno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava RH budući da tužitelji neosnovano zahtijevaju sudsku zaštitu u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
Kako tužitelji razlozima navedenima u žalbi nisu doveli u sumnju zakonitost pobijanog rješenja, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu I-, II- i III-tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 21. listopada 2020.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.