- 1 -              Rev 3481/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3481/2019-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. C., odvjetniku u Odvjetničkom društvu C. & D. d.o.o. u Z., protiv tuženika K. d.d. u stečaju iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. Ć., odvjetnici u Z., radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4066/2018-5 od 8. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2722/2016 od 29. ožujka 2018., u sjednici održanoj 21. listopada 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja kao stečajnog vjerovnika prema tuženiku kao stečajnom dužniku koja je prijavljena u stečajnom postupku nad tuženikom kao tražbina 2. višeg isplatnog reda u iznosu od 19.357.580,63 kn. Ujedno je u toč. 2. izreke prvostupanjske presude naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.060.487,50 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

 

Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao naručitelja radova na izgradnji osnovne škole sa sportskom dvoranom i bazenom u S. K., i ujedno zakupodavca tih objekata, za naknadu štete u vidu izmakle koristi koja se sastoji od 18 neplaćenih mjesečnih zakupnina od 794.218,75 kn zajedno s PDV i s pripadajućim kamatama, a koja šteta da mu je nastala jer 18 mjeseci u razdoblju od 1. rujna 2011., kao ugovorenog dana početka zakupa, pa sve do 28. veljače 2013., kao dana koji je prethodio primopredaji izvedenih radova od 11. ožujka 2013., nije mogao ispuniti svoju obvezu iz ugovora o zakupu poslovnih objekata za potrebe te osnovne škole, a zakupniku gradu Z. Pritom tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete temelji na činjenici što mu tuženik nije odmah nakon raskida ugovora o izvođenju radova, koji je raskid nesporno nastupio 12. srpnja 2011., predao navedeni objekt, nego je to učinio tek 20 mjeseci kasnije, odnosno 11. ožujka 2013., i u kojem razdoblju tužitelj nije mogao predati predmet zakupa zakupniku.

 

Suprotno navodima revidenta u reviziji drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi u obrazloženju pobijane presude nisu u proturječnosti sa odlučnim činjenicama i provedenim dokazima te stanjem spisa. Iz obrazloženja drugostupanjske presude i navedenih razloga o odlučnim činjenicama jasno i u cijelosti proizlazi zbog čega drugostupanjski sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i zbog čega mu ne pripada zatražena naknada štete. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

U odnosu na ostale navode revizije koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koju u cijelosti prihvaća temeljem odredbe čl. 396.a ZPP. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak drugostupanjskog suda da spornim propustom u primopredaji radova, zbog vremenskog odmaka od samo mjesec i po dana između raskida ugovora i početka školske godine 2011./2012. tuženik nije mogao prouzročiti dio zatražene štete nastale od rujna 2011. do kolovoza 2012., dok je tim propustom mogao prouzročiti zatraženu štetu nastalu od rujna 2012. do veljače 2013. samo pod uvjetom da je novi izvođač dovršio zgradu osnovne škole najkasnije 13 i po mjeseci nakon primopredaje radova od 11. ožujka 2013., a to se nije dogodilo. Dakle, zbog propusta u primopredaji radova tuženika nije došlo do nemogućnosti davanja u zakup sporne škole s pripadajućim objektima, slijedom čega tuženik nije odgovoran za naknadu zatražene štete po zatraženoj osnovi.

 

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4066/2018-5 od 8. travnja 2019.

 

 

Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP.

 

Zagreb, 21. listopada 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.