Broj: Kž 280/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. R., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. svibnja 2018. broj Ik I-139/2018-16, u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu je pod točkom I. na temelju čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 56/13 i 150/13 - u daljnjem tekstu: ZIKZ) i čl. 59 KZ/11 prihvaćen prijedlog za uvjetni otpust za zatvorenika A. R. podnesen po službenoj dužnosti u smislu čl. 158. a) ZIKZ-a, a točkom II. je na temelju čl. 159. st. 3. ZIKZ-a i čl. 59. KZ/11 prihvaćen prijedlog za uvjetni otpust podnesen od strane zatvorenika A. R. osobno u smislu čl. 158. st. 1. ZIKZ-a, te je zatvorenik A. R. otpušten na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11 izrečene presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-121/17 od 15. svibnja 2017. Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka ne izdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen, a istek kazne je 9. kolovoza 2018. Temeljem čl. 60. st. 2. u svezi s čl. 62. st. 2. toč. 11. KZ/11 zatvoreniku su određene obveze javljanja sucu izvršenja Županijskog suda u Dubrovniku, odmah po otpustu i jedan put mjesečno po dogovoru s nadležnim sucem izvršenja, Probacijskom uredu D., odmah po otpustu i nadalje do isteka uvjetnog otpusta te Policijskoj postaji S., odmah po otpustu i nadalje do isteka uvjetnog otpusta. Na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik A. R. može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, ali prema sadržaju žalbe zbog pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti, kao i zatvorenikov osobni prijedlog.

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsku odluku, državni odvjetnik ističe da sud nije dovoljno cijenio okolnost da su sva nadležna tijela koja prate izdržavanje zatvorske kazne zatvorenika, i to Zatvor u S., MUP i Centar za socijalnu skrb K. dali negativno mišljenje. Također, da sud prilikom odluke o uvjetnom otpustu nije svestrano cijenio okrivljenikovu ličnost, jer iz anamnestičkih podataka za zatvorenika proizlazi da je vjerojatnost kriminalnog povrata visoka. Osim toga, ukazuje se da je zatvorenik prema anamnestičkim podacima emocionalno nestabilna osoba, niskog praga tolerancije na frustracije, izrazito sklon impulzivnim reakcijama i traženju uzbuđenja, kao i smanjenih kapaciteta samokontrole te latentne agresivnosti. U odnosu na takve crte zatvorenikove ličnosti, sud je propustio cijeniti da je zatvorenik počinio kazneno djelo s elementima nasilja, dok se u pogledu izraženog žaljenja osuđenika za počinjenim djelom, u žalbi navodi da je zatvorenik prema anamnestičkim podacima sklon davanju socijalno poželjnih odgovora. Uz sve navedeno navodi i kako je zatvorenik u međuvremenu pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj 4K-229/14 od 26. lipnja 2014.

Ocjenjujući iznesene okolnosti iz žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnom slučaju nije riječ o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale rezultirati zaključkom da je odluka prvostupanjskog suda o odobrenom uvjetnom otpustu zatvorenika zakonski neutemeljena.

Naime, iz izvješća Kaznionice u S. proizlazi da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne urednog ponašanja, da poštuje pravila Kućnog reda, te je aktualno smješten na odjel sa blažim uvjetima. Radno je angažiran u čemu je vrlo uspješan, stegovno nije tretiran, a aktualna ocjena uspješnosti provedbe pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora je „uspješan“. Nema kaznenih postupaka u tijeku, a iskazao je i svoje žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, te se iskreno kaje. Pri svemu tome, zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat, a zadržao je i podršku obitelji, dok po otpuštanju iz zatvora ima izglednu mogućnost zaposlenja.

Stoga, suprotno žalbi državnog odvjetnika, tvrdnja  da je zatvorenik u međuvremenu osuđen zbog kaznenog djela prijetnje nema bitnog utjecaja za odluku o uvjetnom otpustu, obzirom da je navedena presuda donesena tri godine prije nego je zatvorenik počeo s izdržavanjem kazne u konkretnom predmetu u kojem se raspravlja o uvjetnom otpustu. S druge strane, da je zatvorenik dostatno samokritičan prema počinjenom kaznenom djelu, te da se zbog istoga iskreno kaje ne proizlazi samo iz njegovog verbalnog stava izraženog u postupku o uvjetnom otpustu nego i iz činjenice da je on u kaznenom postupku u kojem mu je izrečena aktualna kazna koju izdržava, u cijelosti priznao kazneno djelo, te se odrekao žalbe na presudu.

S obzirom da je sve iznijete okolnosti vezane uz izdržavanje kazne zatvorenika prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao, uz činjenicu da isti izdržava zadnju četvrtinu zatvorske kazne, i cijeneći pritom omjer između izdržanog i ne izdržanog dijela kazne, ispravno je sud prvog stupnja odlučio o uvjetnom otpuštanju zatvorenika sa izdržavanja zatvorske kazne. Pritom treba naglasiti kako i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je zatvorenik u izvršenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora pokazao uspješnost koja se očituje u ponašanju sukladno svim zahtjevima koji se pred njega stavljaju, a što je rezultiralo i njegovim smještajem u zatvorenički odjel sa blažim uvjetima, pa protivno žalbi državnog odvjetnika, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je dosad izdržana kazna u potpunosti postigla svrhu kažnjavanja.

Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. lipnja 2018.