- 1 -              Revd 2616/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2616/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. pok J., OIB ..., iz B., ..., zastupane po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku u Š., protiv tuženika P. P. pok. J., OIB ..., iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku H. S., odvjetniku u Š., radi uspostave etažnog vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-332/2020-3 od 10. lipnja 2020. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1251/2017-49 od 7. studenoga 2019., u sjednici održanoj 21. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-332/2020-3 od 10. lipnja 2020. kojom je dijelom potvrđena a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1251/2017-49 od 7. studenoga 2019.

 

Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava osnovanost tog prijedloga.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

K tome ovdje je za ukazati da se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-655/17 od 11. travnja 2018. (na koju se tuženik poziva) ne odnosi na situaciju postojanja diobnog ugovora, pa i uslijed toga u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 21. listopada 2020.