Broj: Kr 34/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 132. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. studenog 2017. broj Kv-506/17-7 (K-1727/16) i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2018. broj Kv II-60/2018-4 (Kv-506/2017), u sjednici održanoj 13. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog D. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. studenog 2017. broj Kv-506/17-7 (K-1727/16) i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2018. broj Kv II-60/2018-4 (Kv-506/2017) na način da se postupak za opoziv uvjetne osude obustavlja.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. studenog 2017. broj Kv-506/17-7 (K-1727/16) i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2018. broj Kv II-60/2018-4 (Kv-506/2017) osuđenom D. P. opozvana je uvjetna osuda iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2016. broj K-1727/16-2, koja je postala pravomoćna 29. prosinca 2016. te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci.

 

Osuđeni D. P. podnio je osobno zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 469. točki 4. Zakona o kaznenom postupku  („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) u vezi članka 58. stavka 8. KZ/11., s prijedlogom da „Vrhovni sud ukine pravomoćne presude odnosno da usvoji zahtjev ... i obustavi postupak opoziva uvjetne osude“.

 

U skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08. zahtjev je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u pisanom odgovoru predložilo njegovo odbijanje.

 

Zahtjev je osnovan.

 

Osuđenik u zahtjevu navodi da je uvjetna osuda iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2016. broj K-1727/2016 opozvana nakon proteka roka od šest mjeseci, koji je propisan odredbom članka 58. stavka 8. KZ/11., a kojeg je prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o opozivu uvjetne osude, kao blaži zakon, u smislu članka 3. stavka 2. KZ/11., bio dužan primijeniti. Prema navodima zahtjeva, time što su primijenili Kazneni zakon („Narodne novine“ 125/11., 144/12. i 56/15. – dalje: KZ/11.-15.) koji je teži za osuđenika jer predviđa dulji rok za opoziv uvjetne osude u trajanju od godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveza iz članka 62. KZ/11., prvostupanjski i drugostupanjski sud su povrijedili kazneni zakon na štetu osuđenika.

 

U pravu je osuđeni D. P. kada tvrdi da je u postupku za opoziv uvjetne na njegovu štetu počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08.

 

Naime, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2016. broj K-1727/16-2, optuženi D. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela neisplate plaće iz članka 132. stavka 1. KZ/11. te je, na temelju tog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, time da mu je, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. optuženom D. P. naloženo je da u roku od tri mjeseca ispuni posebnu obvezu na način da oštećenoj M. F. isplati iznos od 6.518,02 kune, jer mu se u protivnom uvjetna osuda može opozvati. Navedenom presudom ujedno je, na temelju članka 158. ZKP/08., obvezan optuženik da oštećenici naknadi štetu prouzročenu kaznenim djelom u iznosu od 6.518,02 kune.

 

Kazneno djelo za koje osuđeni D. P. proglašen krivim naprijed navedenom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2016. broj K-1727/16 počinjeno je od svibnja do srpnja 2014.

 

Iako je nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1727/16-2, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 56/15., dalje u tekstu: ZIDKZ/15) koji je stupio na snagu 30. svibnja 2015., izmijenjen zakon, pa je sud bio u obvezi, u skladu s odredbom članka 3. stavka 2. KZ/11.-15., razmotriti koji zakon je blaži za počinitelja, iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2016. broj K-1727/16-2 nije razvidno je li sud razmatrao to pitanje i koji kazneni zakon je primijenio na počinitelja – je li primijenio KZ/11. koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela ili KZ/11.-15. koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presude. Naime, u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2016. broj K-1727/16-2 nije naveden puni naziv zakona kojeg je sud primijenio, niti broj službenog glasila u kojem je objavljen, a u obrazloženju presude nisu izneseni razlozi kojima bi se sud rukovodio pri rješavanju pitanja primjene blažeg zakona.

 

Međutim, s obzirom da je odredbom članka 58. stavka 8. KZ/11.-15. propisan rok od jedne godine unutar kojega je moguće opozvati uvjetnu osudu zbog neizvršavanja posebne obveze, dulji od onog iz članka 58. stavka 8. KZ/11. koji je iznosio šest mjeseci, nameće se zaključak da KZ/11.-15., koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presude K-1727/16, nije blaži za tada optuženog D. P., pa nije bilo uvjeta za retroaktivnu primjenu KZ/11.-15. Stoga treba zaključiti da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženog D. P. za kazneno djelo neisplate plaće primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela te presudom od 5. prosinca 2016. broj K-1727/16 optuženika proglasio krivim i osudio ga za kazneno djelo iz članka 132. stavak 1. KZ/11.

 

S obzirom da je presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2016. broj K-1727/16 postala pravomoćna i izvršna 29. prosinca 2016., to proizlazi da je tromjesečni rok za ispunjenje posebne obveze protekao 29. ožujka 2017.

 

Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. studenog 2017. broj Kv-506/17-7 (K-1727/16), koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2018. broj Kv II-60/2018-4 (Kv-506/2017), osuđenom D. P. opozvana je uvjetna osuda iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2016. broj: K-1727/16 i određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci iz razloga jer osuđenik u roku od tri mjeseca nije izvršio posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom.

 

Županijski sud u Zagrebu je, otklanjajući žalbene navode osuđenika o proteku roka iz članka 58. stavka 8. KZ/11.-12., u presudi od 13. veljače 2018. broj Kv II-60/2018-4 (Kv-506/2017), pravilno naveo da je, u skladu s odrednom članka 3. stavka 2. KZ/11., primjena blažeg zakona obavezna do donošenja pravomoćne presude.

 

Međutim, pogrešno se Županijski sud u Zagrebu poziva na odredbu članka 384. stavak 1. KZ/11. koja se odnosi na izvršenje kaznenopravnih sankcija pravomoćno izrečenih prema odredbama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – O. Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., – ispravak, dalje u tekstu: KZ/97.) čije izvršenje nije započelo ili je u tijeku. Naime, navedena prijelazna odredba članka 384. stavak 1. KZ/11. odnosi se samo na sankcije izrečene po ranijem propisu u vrijeme stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 2013.), a ne može biti osnova za rješavanje pitanja izvršenja kaznenopravnih sankcija koje su izrečene upravo po tom Zakonu (dakle, po KZ/11.) nakon njegovog stupanja na snagu.

 

Dakle, u postupku za opoziv uvjetne osude, prilikom razmatranja li ima osnove za opoziv, sud je dužan primijeniti isti onaj zakon po kojem je donijeta presuda kojom je izrečena uvjetna osuda, a to je ovdje KZ/11. Zbog toga uvjetna osuda izrečena osuđenom D. P., a u skladu s odredbom članka 58. stavka 8. KZ/11., nije mogla biti opozvana nakon što je proteklo šest mjeseci od isteka roka određenog za izvršavanje posebne obveze iz članka 62. toga Zakona. Stoga, budući da je rok za izvršavanje posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. osuđenom D. P. protekao 29. ožujka 2017. uvjetna osuda nije mogla biti opozvana nakon 29. rujna 2017. Budući da je presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Kv-506/17-7 (K-1721/16) kojom je opozvana uvjetna osuda osuđenom D. P. donijeta 13. studenog 2017., a svojstvo pravomoćnosti stekla je 13. veljače 2018. kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Kv II-60/2018-4 (Kv-506/2017), to proizlazi da je navedenim presudama počinjena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 4. ZKP/08.

 

Dakle, pobijanom presudom u postupku opoziva uvjetne osude osuđenom D. P. pogrešno je primijenjena odredba članka 384. stavka 1. KZ/11. i, pozivom na nju, odredba članka 58. stavak 8. KZ/11.-15. pa je trebalo prihvatiti zahtjev osuđenika kao osnovan te preinačiti pravomoćnu presudu na način da se postupak za opoziv uvjetne osude obustavlja, slijedom čega je, u skladu s odredbom članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP/08. presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. lipnja 2018.