Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-193/2019-3

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Macure,
predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Eugena Škunce, člana
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz Z., B. 3, OIB:
….. koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., ,
protiv tuženice R. H., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu,
Građansko upravni odjel, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 6, OIB: 18683136487, radi naknade
štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu,
poslovni broj Pn-2626/14-16 od 25. svibnja 2018., u sjednici održanoj 21. listopada 2020.,

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2626/14-16
od 25. svibnja 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da će
se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženice odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženoj R. H., OIB: …., isplatiti tužitelju
M. R. iz Z., B. 3, OIB: ….., iznos od 185.543,44 kn
(stoosamdesetpettisućapetstočetrdesettri kune i četrdesetčetiri lipe) sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 5. prosinca 2013. do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog
postupka u iznosu od 27.437,50 kn (dvadesetsedamtisućačetristotridesetsedam kuna i pedeset
lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2018. do isplate, sve po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku
od 15 dana."

Protiv citirane presude tuženica je izjavila žalbu iz svih razloga predviđenih odredbom
čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda uopće
nema razloga, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti su razlozi nejasni i

Poslovni broj: 6 Gž-193/2019-3 2

proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između oboga što se u razlozima
presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika. Sud
nije obrazložio postojanje uzročno-posljedične veze između boravka u pritvoru i eventualne
imovinske štete. Nije obrazloženo zašto sud smatra primjerenim upravo dosuđeni iznos i zašto
za razdoblje od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 007., naročito jer je tužitelj bio u pritvoru do

29. prosinca 2006. Boravak tužitelja u pritvoru, pa makar je i nezakonit, ne daje pravo na
izgubljenu zaradu od tuženice ukoliko ne postoji uzročno-posljedični slijed između
neosnovanog lišenja slobode i štete koju tužitelj traži. Prema iskazima svjedoka klijente su
upućivali drugim špedicijama te je na taj način prekinuta uzročna veza između neosnovanog
pritvora tužitelja i gubitka zarade. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Predlaže
usvojiti žalbu i preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu nadoknade
parničnih troškova, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. zahtijeva
trošak za sastav žalbe.

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženice , ističući da je
utvrđena uzročno-posljedična veza te da tuženica u pogledu visine dosuđene naknade nije
imala primjedbi. Predlaže da se žalba odbaci, a podredno odbije i potvrdi pobijana presuda,
zahtijevajući trošak za sastav odgovora na tužbu.

Žalba je osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj
148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st.

1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj
70/19.), jer pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni,
ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i
zapisnika o iskazima te tih isprava i zapisnika tako da se presuda može ispitati.

Također, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.
toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po
službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi uslijed lošeg
poslovanja društva A. d.o.o., Z., u kojem tužitelj ima udio od 50 %, kao
posljedica toga što je tužitelj neosnovano lišen slobode u razdoblju od 30. kolovoza do 29.
prosinca 2006.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj bio uhićen, zadržan i pritvoren u razdoblju od 30. kolovoza 2006. do 29. prosinca 2006.

- da je tužitelj u trenutku uhićenja i pritvaranja radio u tvrtki A. d.o.o. u kojoj
je imao udio od 50 % temeljem društvenog ugovora o osnivanju društva s ograničenom
odgovornošću,

Poslovni broj: 6 Gž-193/2019-3 3

- da je presuda kojom je tužitelj oslobođen optužbe donesena 12. ožujka 2010. pod
brojem Ko-3026/06, a ista je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku posl. broj Kž-
563/12 od 28. veljače 2013.,

- da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od pravomoćnosti prvostupanjske
presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud, od
dana primitka odluke višeg suda, da je predmetna tužba podnesena 31. srpnja 2014. pa nije
osnovan tuženičin prigovor zastare tražbine,

- da pasivna legitimacija tuženice proizlazi iz čl. 496. st. 3. Zakona o kaznenom
postupku ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 178/04.,
115/06., 152/08., 76/09., 80/11., 143/12.; dalje ZKP) kojim je propisano da se tužba za
naknadu štete zbog neosnovanog pritvaranja podnosi protiv Republike Hrvatske,

- da je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja od strane stalnog
sudskog vještaka za financije D. P. utvrđena visina izgubljene dobiti tvrtke
A. d.o.o. za razdoblje od 1. rujna – 31. prosinca 2006. u iznosu od 92.771,72 kn, a u
razdoblju od 1. siječnja – 31. prosinca 2007. u iznosu od 278.315,16 kn, dakle ukupna
izgubljena zarada društva A. d.o.o. u razdoblju od 1. rujna 2006. do 31. prosinca 2007.
iznosi 371.086,88 kn,

- da je tužitelj imao 50 % udjela u tvrtki A. d.o.o., pa bi mu kao suvlasniku pripala polovica dobiti koju je ta tvrtka mogla ostvariti u tom razdoblju,

prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete
u visini od 185.543,44 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2013., kad je podnesen
odštetni zahtjev tuženici u mirnom postupku, do isplate, pozivom na odredbe čl. 496. st. 3. i
čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP te čl. 1046., čl. 1103. i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine", broj 35/05. i 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO).

Budući da šteta sukladno čl. 1046. ZOO predstavlja umanjenje nečije imovine (običnu
štetu), sprječavanje njezina povećanja (izmaklu korist), kao i povredu prava osobnosti
(neimovinsku štetu), jasno je da izgubljena zarada također predstavlja štetu koja je mogla
nastati tužitelju, ukoliko isti to dokaže.

Prema odredbi čl. 1089. st. 3. ZOO pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir
dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim
okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnom ili propuštanjem.

Pod redovnim tijekom stvari kod utvrđivanja visine izmakle dobiti, po stajalištu ovog
suda, razumijevaju se okolnosti u kojima je oštećenik uobičajeno radio, tj. uzimaju se u obzir
njegove subjektivne prilike u objektivnim okvirima.

U postupku je utvrđeno da je tvrtka A. d.o.o. dobro poslovala do dana
pritvaranja tužitelja te da je imala stalne klijente, što je sam potvrdio jedan od klijenata (D.
P., direktor tvrtke L. d.o.o., S. N.) te da je poslovanje tvrtke mogao narušiti
negativan publicitet u medijima vezano za uhićenje i pritvaranje tužitelja kao osnivača i
zaposlenika te tvrtke, na način da je tvrtka izgubila stalne klijente. Budući da je tužitelj

Poslovni broj: 6 Gž-193/2019-3 4

suvlasnik navedene tvrtke s 50 % udjela isti je nedvojbeno zbog činjenice svog neosnovanog
pritvaranja mogao pretrpjeti štetu u vidu izgubljene zarade.

Te okolnosti je ocjenjivao prvostupanjski sud, pa se prigovori tuženice da nije
obrazloženo postojanje uzročno-posljedične veze između boravka u pritvoru i eventualne
imovinske štete, za sada, ne mogu prihvatiti, jer su u suprotnosti s utvrđenjima i razlozima
prvostupanjske presude i sa sadržajem spisa.

Međutim, neovisno o izloženom, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud prihvatio
tužbeni zahtjev uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno zbog pogrešnog pravnog
pristupa u primjeni materijalnog prava, nisu utvrđene i raspravljene one odlučne okolnosti
koje su bile od bitne važnosti za odlučivanje o (visini) zahtjevu tužitelja.

Naime, u rješenju o izvođenju dokaza financijskim vještačenjem zadatak vještaka je
bio na temelju priložene i dostupne dokumentacije utvrditi visinu izgubljene dobiti društva
A. d.o.o., u razdoblju od 30. kolovoza do 29. prosinca 2006 te utvrditi je li u 2007.
godini došlo do pada poslovanja navedene tvrtke iz razloga koji nemaju objektivno
opravdanje u dokumentaciji društva, odnosno nisu posljedica predvidivog tijeka poslovanja
društva s obzirom na ranije poslovanje iz dokumentacije i poznate pokazatelje te kolika bi
izgubljena dobit društva bila u 2007. godini.

Sudski vještak D. P., dipl. oec., je u nalazu i mišljenju zaključio da visina
izgubljene dobiti društva A. d.o.o. za razdoblje 1. rujna – 31. prosinca 2006. iznosi

92.771,72 kn te da visina izgubljene dobiti za razdoblje 1. siječnja . 31. prosinca 2007. iznosi

278.315,16 kn, dakle da izgubljena dobit društva A. d.o.o. od 1. rujna 2006. do 31.
prosinca 2007. iznosi 371.086,88 kn.

Na temelju toga prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelju kao suvlasniku 50 % udjela u
tom društvu pripada polovica dobiti koju je ta tvrtka mogla ostvariti u tom razdoblju te
ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 185.543,44 kn.

Prvostupanjski sud je utvrdio izgubljenu dobit društva A. d.o.o. u
navedenom razdoblju, koja može, ali ne mora odgovarati izgubljenoj dobiti osnivača i
(su)vlasnika toga društva.

U smislu odredbe čl. 406. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine",
broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11.,
68/13., 110/15. i 40/19.; dalje ZTD), godišnja dobit članova društva dijeli se članovima, ako
nema drugačije odredbe u društvenome ugovoru, u omjeru njihovih uplaćenih temeljnih
uloga.

Između apstraktnog prava na udio u dobitku društva i konkretnog zahtjeva za isplatu
tj. prava zahtijevati isplatu, stoji nekoliko elemenata. Elementi zahtjeva za isplatu godišnjeg
dobitka društva su: postojanje dobitka društva iskazanog u godišnjim financijskim izvješćima,
revizija tih izvješća ako je posebnim propisima određena te donošenje odluke skupštine
društva o utvrđivanju financijskih rezultata društva u poslovnoj godini odnosno odluke kojom
se utvrđuju godišnja financijska izvješća društva i odluke o uporabi dobitka iskazanog u tim

Poslovni broj: 6 Gž-193/2019-3 5

izvješćima. Zahtjev za isplatu dobiti dospijeva u trenutku kad spomenute dvije odluke počnu
proizvoditi pravne učinke.

Jedno od financijskih izvješća je račun dobitka i gubitka, koje kalendarsku godinu
uzima kao cjelinu za koju se pokazuje postojanje ili nepostojanje dobitka, pa tek račun
dobitka i gubitka za jednu godinu može definitivno odgovoriti na pitanje postoji li dobitak i –
dosljedno tome – mogućnost isplate udjela u njemu.

U iznesenome smislu za priznavanje visine naknade izmakle koristi nije dovoljno uzeti
u obzir samo postojanje mogućnosti dobitka društva, već i to da je članovima društva
(suvlasnicima) po redovnom tijeku stvari i po propisanoj proceduri mogao biti isplaćen
iskazani dobitak.

Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog
prava propustio utvrditi i ocijeniti visinu ostvarenog dobitka društva kojega bi tužitelj ostvario
kao posljedicu njegovog neosnovanog pritvaranja, to je za sada činjenično stanje ostalo
nepotpuno utvrđeno, radi čega se ne može ni ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu i
predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dakle odlučiti kao u izreci ovog
rješenja.

U ponovnom postupku bit će potrebno, imajući na umu naprijed navedeno u odnosu
na primjenu odredbaba čl. 1046. i čl. 1083. st. 1. - 3. ZOO utvrditi sve relevantne činjenice i
donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, pri čemu treba imati u vidu jesu li, i ako jesu, u
kojem iznosu u odnosu na ostvareni dobitak, članovi društva ostvarili isplatu godišnjeg
dobitka u razdoblju prije spornog (za 2004., 2005. i 2006.).

Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženice zasniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru 21. listopada 2020.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura

Broj zapisa: 1789a-441b1

Kontrolni broj: 0af59-70a7b-ff667

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MACURA, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.