Broj: Kž 272/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. J. zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja okrivljenika, odvjetnika Z. M., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 23. travnja 2018. broj Kov-1/2018-12, u sjednici održanoj 13. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbe branitelja okrivljenika K. K., odvjetnika Z. M., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje u odnosu na točku II. izreke rješenja te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba branitelja okrivljenika, odvjetnika Z. M., je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, odlukom pod toč. I. izreke na temelju čl. 354. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) potvrđena je optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu od 20. ožujka 2018., broj K-DO-28/2017-63 protiv okr. I. J., zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 110. KZ/11, dok je odlukom pod toč. II. prihvaćen prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu te je na temelju čl. 402. st. 3. ZKP/08 određeno da će se opt. I. J. suditi u odsutnosti.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio branitelj optuženika K. K., odvjetnik iz S. B., „iz svih zakonskih razloga“, s prijedlogom da se „usvoje navodi žalbe, te rješenjem vrati optužnicu tužitelju radi razjašnjenja razloga zbog kojih nije provedena radnja prvog ispitivanja zamolbenim putem, odnosno radi boljeg razjašnjenja stvari više navedenog“.

Spis je, sukladno čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Povodom žalbe branitelja optuženika ovaj je drugostupanjski sud, na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 pobijano rješenje ispitao po službenoj dužnosti te je utvrdio da sud prvog stupnja nije u obrazloženju pobijanog rješenja iznio razloge o svim odlučnim činjenicama, čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Naime, iznoseći argumentaciju za odluku o suđenju u odsutnosti sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je u pitanju kazneno djelo ubojstva za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 5 do 20 godina zatvora, da je protiv optuženika određen istražni zatvor, da su raspisane tjeralica i međunarodna tjeralica, da je izdan i europski uhidbeni nalog, iz čega slijedi da je optuženik u bijegu i da je nedostižan tijelima kaznenog progona, da je zbog ovog kaznenog djela naglašen interes javnosti te da treba imati u vidu dignitet oštećenika i satisfakciju njegove obitelji.

Međutim, iako sud prvog stupnja prije iznošenja navedene argumentacije cjelovito citira odredbu čl. 402. st. 3. ZKP/08 (str. 2., 7. odlomak obrazloženja rješenja) navodeći da se optuženiku može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima, u daljnjem dijelu obrazloženja, kao što je to već istaknuto, se iznose razlozi koje se odnose na optuženikovu nedostupnost i postojanje osobito važnih razloga.

Međutim, s obzirom da je sudu bilo poznato da optuženik živi u ..., G., iz dokumentacije koju je sjednici optužnog vijeća u spis priložio branitelj, slijedi da sud prvog stupnja nije u obrazloženju dao nikakve razloge o tome zašto smatra da nije moguće tražiti da se optuženiku sudi u stranoj državi, iako se radi o procesno odlučnoj činjenici.

Sve naprijed navedeno se ističe u kontekstu pravnog shvaćanja koje je Kazneni odjel Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici održanoj 5. listopada 2015., broj Su-IVK-20/15 koje glasi: “Optuženiku se neće suditi u odsutnosti ako je moguće suđenje u stranoj državi i onda kada je riječ o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora viša od deset godina koje ograničenje je predviđeno člankom 65. stavkom 2. ZOMPO, ako u međunarodnom ugovoru to ograničenje u pogledu visine propisane kazne nije navedeno“. Prema tome, sud prvog stupnja kod ocjene jesu li ispunjene sve pretpostavke za suđenje u odsutnosti, treba imati u vidu postoje li na temelju međunarodnih ugovornih ili izvanugovornih propisa mogućnosti za izručenje, odnosno ustup kaznenog progona, jer je suđenje u odsutnosti krajnja mjera koje se poduzima tek ukoliko se na nikakav drugi način ne može osigurati suđenje optuženika u njegovoj nazočnosti.

Zbog navedenih razloga, jer se pobijano rješenje ne da ispitati, žalba optuženika, koji se ne žali zbog navedene postupovne povrede (iako pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja sugerira na ustupu kaznenog progona u ...) je postala bespredmetna.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno razmotriti prijedlog za suđenje u odsutnosti te će imajući u vidu sve naprijed navedeno ocijeniti jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke da se optuženiku sudi u odsutnosti, a ovisno o toj će ocjeni donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku koju će obrazložiti iznošenjem razloga o svim odlučnim činjenicama.

Iz navedenih je razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. i st. 4. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. lipnja 2018.