Broj: Kž 247/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog M. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2018. broj Kov-Iz-15/18 (Kov-45/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine”, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. K. po branitelju B. G., odvjetniku iz Z., iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor i isti zamijeni mjerama opreza.

Žalba nije osnovana.

Iako žalitelj uvodno naznačuje da prvostupanjsko rješenje pobija zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“, iz razloga i sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo radi samo o prigovorima činjenične naravi.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. K. i to, kako glede postojanja opće, tako i one koje se odnose na posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor pobijanim rješenjem i produljen, te je potom za svoju odluku dao valjane razloge.

Naime, osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11 na štetu M. S. proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-16/18 od 28. svibnja 2018. i dokaza na kojima se ona temelji, dok okrivljenik žalbenim navodima ni ne spori postojanje osnovane sumnje kao opće zakonske pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZPK/08 za primjenu mjere istražnog zatvora.

Nije u pravu okrivljeni kada, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti, ističe da po tom sudu utvrđene činjenice ne predstavljaju one osobite okolnosti koje kod okrivljenika upućuju na opasnost od ponavljanja djela na slobodi. Naprotiv navedenom, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ocijenio sve činjenice temeljem kojih je osnovano zaključio o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upravo iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, okrivljeni M. K. osnovano je sumnjiv da je poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva, na način da je u svojoj obiteljskoj kući oštećenika - susjeda s kojim se do događaja gotovo svakodnevno družio, polio lakozapaljivom tekućinom (vjerojatno benzinom) te zapalio upaljačem, na koji je način oštećeniku nanio osobito teške, po život opasne, tjelesne ozljede (opekline II. do III. stupnja na 30% kože te opeklinu dišnih puteva), time da je nakon što je oštećenika polio vodom, istog otpratio njegovoj kući bez da je pozvao hitnu medicinsku pomoć, čijom je kasnijom intervencijom zatraženom od treće osobe oštećeniku spašen život.

Opisani način postupanja okrivljenika tijekom inkriminiranog događaja uz psihijatrijski nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je kod okrivljenika prisutan psihički poremećaj – ovisnost o alkoholu, da kada pije postaje agresivan, kao i da je tempore criminis bio pod odlučujućim utjecajem alkoholne ovisnosti, zbog čega mu se i preporuča izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkohola, predstavljaju u svojoj ukupnosti one osobite okolnosti koje upućuju na realno predvidivu opasnost da će okrivljenik na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Pri tome, paušalni i ničime potkrijepljeni navod žalbe o spremnosti okrivljenika „da se podvrgne liječenju ovisnosti od alkohola“ ne utječe na osnovanost zaključka o iteracijskoj opasnosti, osobito imajući u vidu navod vještaka psihijatra da okrivljenik tijekom vještačenja nije pokazao kritičnost prema potrebi liječenja.

S obzirom na sve navedeno, uz akceptiranje činjenice prethodne neosuđivanosti okrivljenika, zaključak je i ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, sve radi otklona postojeće kod okrivljenika utvrđene iteracijske opasnosti, ukazuje potrebnim i opravdanim. Također, imajući u vidu izložene razloge pobijanog rješenja, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da se, za sada, ista svrha ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08, pa niti žalbom predloženim mjerama opreza. Osim toga, uzimajući u obzir težinu inkriminiranog kaznenog djela, kaznu koja se za slučaj osuđujuće odluke prema raspoloživim podacima može očekivati, kao i duljinu trajanja te potrebu primjene mjere istražnog zatvora (okrivljenik se u istražnom zatvoru nalazi od 16. siječnja 2018.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. lipnja 2018.