Broj: Kž 250/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. T., zbog kaznenih djela iz čl. 111. toč. 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje: KZ/11, odlučujući o žalbi optuženog I. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 30. svibnja 2018. broj Kv I-202/2018 (K-15/2018), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. lipnja 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog I. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. T. zbog kaznenih djela teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 4. i drugih KZ/11, na temelju čl. 129. st. 1. u vezi čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) produljen mu je istražni zatvor po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 te je dalje određeno da se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 16. rujna 2017. pa nadalje.
Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi I. T. po branitelju, odvjetniku N. S., ne navodeći izrijekom žalbene osnove s prijedlogom da se razmotre žalbeni razlozi i donese odluka u skladu sa Zakonom.
Žalba nije osnovana.
Naime, u žalbi se ističe više okolnosti kojima se osporavaju argumenti prvostupanjskog rješenja koji opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Tako žaba navodi da je optuženik neosuđivana osoba koja nikada nije dolazila u sukob sa zakonom, a da okolnost pronalaska veće količine streljiva ne ukazuje na njegovo nezakonito ili ekscesno ponašanje jer se radi o streljivu za lovačko oružje, koje je, osim toga, od njega oduzeto pa ne postoji opasnost od buduće uporabe tog streljiva. Također se ističe da okolnosti optuženikovog ponašanja inkriminirane zgode ukazuju da je isti bio pod utjecajem alkohola i umoran što ukazuje na mogući mentalni poremećaj, kratki spoj u psihi, prepast te neubrojivost ili smanjenu ubrojivost, dakle da se radilo o njegovoj afektivnosti, razdraženosti i trenutnoj rastrojenosti, a ne o promišljenoj bešćutnosti i visokom stupnju kriminalne volje na koje se poziva pobijano rješenje. Osporava se i opasnost od dovršenja pokušanih kaznenih djela s navodom da s oštećenim T. R. optuženik prije inkriminiranog događaja nije bio u bilo kakvoj interakciji i nema razloga za osvetu, a da je u oštećenog J. M. ispalio samo jedan metak.
Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti kaznena djela ili da će dovršiti pokušana kaznena djela zbog čega je pravilno protiv optuženika produljen istražni zatvor, a u pobijanom rješenju su izneseni uvjerljivi razlozi koje prihvaća i ovaj sud.
Naime, optuženiku se inkriminira kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 4. KZ/11 na štetu T. L. i dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 4. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11 na štetu J. M. i T. R. na način da je, pored ostalog, nakon sukoba s oštećenima J. M. i T. L., otišao doma gdje je uzeo pištolj i revolver s većom količinom streljiva pa se vratio u disco klub te J. M. odmah po ulasku u klub pucao u prsa i nastavio pucati prema T. L. koji je pao na pod i molio optuženika da ga ne ubije, no, optuženik je u njega ispalio više metaka, od kojih jedan i u glavu te ga usmrtio; potom da je, tražeći osobe koje su mu se rugale, pucao u smjeru oštećenog T. R. s kojim nije dolazio u sukob te noći te ga pogodio u bedro i kuk, a zatim mu pucao u glavu. Navedena ustrajnost da naudi oštećenicima uz činjenicu pronalaska veće količine streljiva (time da još nije provedeno balističko vještačenje pa se za sada ne može prihvatiti teza žalbe da se radi samo o lovačkom streljivu), iskaze više svjedoka da je optuženik osoba problematičnog ponašanja, u svojoj ukupnosti i međusobnoj logičnoj povezanosti prevladavaju u prilog zaključka o opasnosti od ponavljanja, odnosno dovršenja pokušanih kaznenih djela. Navedeni zaključak pobijanog rješenja nije uspješno doveden u pitanje činjenicom dosadašnje neosuđivanosti optuženika koja se apostrofira u žalbi, a koju je vrednovao i prvostupanjski sud prilikom donošenja svog stava o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Upravo zbog tog dominantnog značaja okolnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 u konkretnoj situaciji nije od utjecaja pitanje optuženikovog psihičkog statusa u inkriminiranom trenutku na što se također žalba poziva kao argument protiv zaključka o opasnosti od ponavljanja djela. Niti ostale okolnosti istaknute u žalbi nisu takvog značaja da mogu osporiti nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
Budući da žalbenim navodima optuženog I. T. nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. lipnja 2018.
