Broj: Kž 257/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. F., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 25. travnja 2018. broj K-7/18-26, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 20. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog N. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. studenog 2017., pa nadalje na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj :152/08., 76/09., 80/11.,91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje : ZKP/08.) protiv optuženika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. F. po branitelju M. H., odvjetniku iz V., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim prigovorima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz sadržaja nepravomoćne presude kojom je isti proglašen krivim zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

Također, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da na strani optuženika postoji iteracijska opasnost, a koja proizlazi iz činjenice njegove dosadašnje osuđivanosti. Optuženik je prema izvodu iz kaznene evidencije koji se nalazi u spisu, već osuđivan zbog kaznenog djela silovanja i to pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 31. listopada 2012. broj K-3/12 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju kaznu je prema vlastitom iskazivanju izdržao u periodu od 30. listopada 2014. do 23. srpnja 2015. Navedeno upućuje na zaključak da se radi o specijalnom povratniku na kojeg dosadašnja zatvorska kazna evidentno nije utjecala da svoje ponašanje uskladi sa zakonom, već je isti osnovano sumnjiv da je nastavio s činjenjem novih istovrsnih kaznenih djela.

Stoga i nadalje postoji konkretna i realno predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi optuženik nastaviti činiti nova, ista ili slična kaznena djela, zbog koje je nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Imajući u vidu sve navedeno, žalbeni navodi optuženika da je u istražnom zatvoru proveo šest mjeseci, što predstavlja jednu trećinu kazne koja mu je u ovom kaznenom postupku izrečena i koje vrijeme boravka u istražnom zatvoru je na njega utjecalo u dovoljnoj mjeri „da se ne bi doveo u situaciju u kojoj bi mogao ponoviti kazneno djelo“, nemaju značaja na pravilnost pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. lipnja 2018.