Broj: Kž 256/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 20. ožujka 2018. broj Kv I-Us-20/2018 (Kov-Us-11/2016), o određivanju primjene mjere opreza okrivljenom D. P., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 20. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), okrivljenom D. P. određena je primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi zagrebačkoj, II. policijskoj postaji Črnomerec – Susedgrad, načelniku ili osobi koju on odredi, jednom mjesečno, a okrivljenik je ujedno upozoren da će se izrečena mjera zamijeniti istražnim zatvorom ako se ne bude iste pridržavao te je odbijen prijedlog USKOK-a da se protiv okrivljenog D. P. odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. P. po branitelju, odvjetniku G. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se izrečena mjera opreza ukine, a „podredno“ da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenog D. P., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. te je isto tako pravilno utvrdio i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom proizlazi iz rezultata obavljenih pretraga osoba, vozila i domova, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, sadržaja provedenih posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točaka 1., 4., 5. i 6. ZKP/08. te zapisnika o ispitivanju osumnjičenika u kojima su pojedini okrivljenici u cijelosti ili djelomično priznali učin kaznenih djela ujedno tereteći za počinjenje kaznenih djela i supočinitelje.

Nadalje, također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, s obzirom da je okrivljenik do sada osuđivan zbog kaznenih djela teške tjelesne ozljede, tjelesne ozljede, krivotvorenja isprave i teške krađe, a i u ovom postupku je osnovano sumnjiv za učin kaznenog djela čije obilježje je stjecanje protupravne materijalne koristi. Osim toga, način počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv i međusobna povezanost s drugim okrivljenicima doista upućuju na upornost i odlučnost okrivljenika u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje, što nadalje upućuje na realnu opasnost od ponavljanja istog i sličnog kaznenog djela.

Isto tako pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir načelo postupnosti iz članka 95. ZKP/08., protek vremena od počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv te protek više od dvije godine od kada je istražni zatvor protiv okrivljenika ukinut i zamijenjen jamstvom, u kojem razdoblju okrivljenik nije prekršio uvjete jamstva te činjenicu da je okrivljeniku mogućnost korištenja jamstva kao zamjene istražnog zatvora koju je koristio kroz dvije godine naknadno zakonom oduzeta, zaključio da za ostvarenje svrhe istražnog zatvora nije nužno određivanje istražnog zatvora, već da se ista svrha može ostvariti i izrečenom mjerom opreza.

Uz navedeno i ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju može ostvariti upravo izrečenom mjerom opreza kao i da druge mjere opreza propisane člankom 98. stavkom 2. ZKP/08. ne dolaze u obzir, na koje obrazloženje se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelj.

Slijedom svega navedenog, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi ističe da mjera javljanja policiji nije objektivno prikladna da bi se njome okrivljenika spriječilo da čini nova kaznena djela.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 8. lipnja 2018.