Broj: Kž 343/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 10. travnja 2017. godine, broj K-45/09-48, u sjednici održanoj 26. lipnja 2018. godine,

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na optuženog Z. K. i kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97 opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Uslijed toga, žalba državnog odvjetnika u odnosu na točku 1) prvostupanjske presude je bespredmetna.

II. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika i ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na optuženog J. R. i kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ/97 i optuženog M. M. i kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u svezi s čl. 37. KZ/97, opisana u točki 5. izreke prvostupanjske presude te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

III. U preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom protiv optuženog Z. K. odbijena je optužba iz razloga u čl. 452. toč. 5. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u odnosu na kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97. opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude i iz razloga u čl. 452. toč. 3. ZKP/08. u odnosu na kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97. opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude.

Istom presudom oslobođeni su optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08. optuženici Z. K. i M. M. da bi počinili kaznena djela iz čl. 292. st. 2. KZ/97. opisano u točkama 3. izreke prvostupanjske presude i ono opisano u točki 5. izreke prvostupanjske presude da bi J. R. počinio kaznena djela iz čl. 337. st. 4. KZ/97., a M. M. kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u svezi s čl. 37. KZ/97. U odnosu na troškove kaznenog postupka odlučeno je da oni na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to kako to proizlazi iz obrazloženja žalbe u odnosu na odbijajući dio presude i kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97. opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude zbog povrede kaznenog zakona i u odnosu na oba kaznena djela za koja je donesena oslobađajuća presuda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu podnijeli su optuženi Z. K. po braniteljici I. D. Ž., odvjetnici iz V. i optuženi J. R. po braniteljici I. L., odvjetnici iz V. U oba odgovora na žalbu državnog odvjetnika predlažu da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika dijelom je osnovana, a dijelom, u odnosu na kazneno djelo opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude je ovaj sud utvrdio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

U odnosu na kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97. opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude za koje je pobijanom presudom optužba odbijena zbog nastupa zastare kaznenog progona Vrhovni sud Republike Hrvatske je kao sud drugog stupnja utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. time što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u dijelu kada se sud poziva na nastup zastare kaznenog progona za ovo kazneno djelo.

Naime, opravdano ističe prvostupanjski sud da se na pitanje utvrđenja nastupa zastare kaznenog progona u odnosu na ovo kazneno djelo imaju primijeniti odredbe Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. , 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) obzirom na odredbu čl. 86. istog zakona kojom je propisano da „Ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare, primijenit će se zastarni rokovi novog zakona“. Kako u odnosu na ovo kazneno djelo zastara kaznenog progona nije nastupila prije stupanja na snagu odredaba KZ/11. to se u odnosu na ovo kazneno djelo imaju primijeniti odredbe o zastari iz toga zakona.

Prvostupanjski sud utvrđujući nastupanje zastare kaznenog progona polazi pri izračunu roka zastare od datuma kada je kazneno djelo počinjeno, što je bio jedini relevantan datum za započinjanje zastare prema odredbama KZ/97. Međutim, KZ/11. uz druge posebnosti u utvrđenju roka od kojega započinje teći zastarni rok, sada izrijekom u čl. 82. st. 1. KZ/11. propisuje da „Zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno. Ako posljedica koja je obilježje kaznenog djela nastupi kasnije, zastara počinje teći od tog trenutka“ Dakle, kao datum od koga sada počinje teći rok za izračun zastare kaznenog progona u drugoj rečenici ovoga stavka propisan je trenutak nastupa posljedice koja predstavlja obilježje kaznenog djela. Kako kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97. u svome biću kao konstitutivni element tog kaznenog djela ima i nastup posljedice – pribavljanje znatne imovinske koristi, a što je sadržano i u pravnom opisu kaznenog djela u pobijanoj presudi, to je prvostupanjski sud razmatrajući nastup zastare kaznenog progona za ovo kazneno djelo trebao dati svoj osvrt i na trenutak nastupa posljedice tj. trenutak u kome je znatna imovinska korist za trgovačko društvo I. G. d.o.o. Z. i nastupila, da bi tek potom od toga datuma računao vremena propisanih u rokovima za nastup zastare kaznenog progona.

Kako o trenutku nastupa posljedice koja predstavlja element kaznenog djela prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke nije ništa naveo valjalo je povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti u tome dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupka i odlučivanje.

U odnosu na kazneno djelo Z. K. i M. M. iz čl. 292. st. 2. KZ/97. opisano u točkama 3. izreke prvostupanjske presude nije u pravu državni odvjetnik da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno.

Opravdano ukazuje prvostupanjski sud da u odnosu na ovu isporuku kablova TD I. G. d.o.o. je u TD K. d.d. V. je ispostavila svu potrebnu dokumentaciju, ništa ne prešućujući, a koja dokumentacija je bila dovoljan osnov za naplatu isporučene robe. Da li je ta naplata učinjena i čiji propust bi bio ako to nije učinjeno sud nije utvrđivao jer bi time izašao izvan okvira optužbe kojom je inkriminirano samo davanje naloga za ovu isporuku uz tvrdnju da je taj postupak bio protiv čl. 23. Statuta TD K. d.d. V.

Kako žalbom državnog odvjetnika u tome dijelu nije dovedeno u sumnju ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na ovo kazneno djelo, žalbu državnog odvjetnika u tome dijelu valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Nasuprot tome u pravu je državni odvjetnik da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na kaznena djela optuženih J. R. i M. M. opisana u točki 5. izreke prvostupanjske presude.

Naime, sud zaključak o nepostojanju dokaza da bi ovi optuženici počinili kazneno djelo kako im je ono stavljeno na teret optužnicom temelji obrani optuženog J. R. da je postupao u dobroj namjeri, a da u odnosu na višestruku kompenzaciju u njoj nije sudjelovao. Tvrdi da u spisu priležeći dokument je u lošoj preslici zbog čega nije bilo moguće provesti grafološko vještačenje radi utvrđenja tko je u potpisu istog, a sukladno tome i provjeriti navod obrane optuženog R.

Međutim, opravdano tvrdi tužitelj da je ovakav zaključak prvostupanjskog suda preuranjen prije nego li je i pokušano grafološkim vještačenjem utvrditi skriptore spornih potpisa, a to tim više ima li se u vidu, kako to ispravno ističe i državni odvjetnik u svojoj žalbi da je upravo optuženi R. bio osoba zadužena u TD K. d.d. V. za zaključivanje svih ugovora, za razliku od M. M. i M. T. koji tu ovlast nisu imali (kao ovlaštenici samo na potpise u platnom prometu).

Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika u tome dijelu te pobijanu presudu u odnosu na ovo kazneno djelo također ukinuti predmet i u tome dijelu vratiti na ponovno suđenje i odluku.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve izvedene dokaze, a potrebi i nove i zatim u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. izreke prvostupanjske presude razmotriti cjeloviti tekst zakonskog članka kojim je propisan početak roka zastare i zatim utvrditi je li zastara nastupila i kada za što će dati i valjano obrazloženje, a u odnosu na točku 5. izreke prvostupanjske presude pokušati provođenjem grafološkog vještačenja utvrditi skriptora spornih potpisa i zatim ovisno o tom utvrđenju, a vodeći računa o istaknutom u ovoj odluci odlučiti o krivnji optuženih R. i M., za što će dati i valjane razloge.

Slijedom izloženog, a uz primjenu odredbi čl. 482. i 483. st. 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 26. lipnja 2018. godine