Broj: Kž 349/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika E. D., zbog kaznenog djela iz čl. 206. st. 2. u svezi sa st. 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i izručenika E. D., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 25. svibnja 2018. godine, broj Kv II-106/2018 (Kir-156/2018), u sjednici održanoj 26. lipnja 2018. godine,

r i j e š i o   j e

I.  Odbacuje se žalba državnog odvjetnika kao nedopuštena.

II. Odbija se žalba izručenika E. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje nadležnim pravosudnim tijelima Republike Srbije, na temelju čl. 33. i 34. st. 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04. – dalje u tekstu: ZOMPO), izručenika E. D., osuđivanog presudom Višeg suda u Somboru Spk 7/17 od 19. travnja 2017., koja je postala pravomoćna 28. travnja 2017. godine, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, radi izvršenja ostatka kazne zatvora iz ranije citirane presude – kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci i 4 dana, zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 206. st. 2. u svezi sa st. 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, što odgovara kaznenom djelu protiv imovine – razbojništvom iz čl. 230. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.). U izreci pobijanog rješenja, bez zakonske potrebe prvostupanjski sud navodi činjenični i zakonski opis te pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, kao i kaznu na koju je izručenik E. D. osuđen stranom pravomoćnom presudom, te da su ispunjeni uvjeti za njegovo izručenje uz pojedinačno navođenje postojanja svih pozitivnih pretpostavki za izručenje u konkretnom slučaju te nepostojanje negativnih pretpostavki za izručenje, a čemu bi bilo mjesto u obrazloženju rješenja. Potom je navedeno da se izručenik E. D., koji se nije odrekao primjene načela specijaliteta, ne može od strane države moliteljice Republike Srbije progoniti niti kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, da ga se ne ograničava u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem i da ga se ne izvede pred izvanredni sud.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio i izručenik E. D. i to osobno i putem branitelja, odvjetnika B. M. iz V. U osobno podnesenoj žalbi izručenika nisu izrijekom naznačene žalbene osnove niti prijedlog kako postupiti s pobijanim rješenjem, dok je u žalbi podnesenoj po branitelju navedeno da se ista podnosi zbog „bitne povrede kaznenog postupka“ te je predloženo da se pobijano rješenje ukine. Budući da se ove žalbe međusobno nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba izručenika.

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika nije dopuštena, dok žalba izručenika E. D. nije osnovana.

U odnosu na točku I. izreke rješenja

Nakon što je spis predmeta, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je u podnesku Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj KŽ-DO-702/2018 od 11. lipnja 2018. godine navela da, na temelju čl. 495. u svezi s čl. 465. st. 2. ZKP/08., u cijelosti odustaje od žalbe Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru.

Uvažavajući izneseno, žalbu državnog odvjetnika trebalo je odbaciti kao nedopuštenu, odnosno, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 1. ZKP/08., odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

U odnosu na točku II. izreke rješenja

U osobno podnesenoj žalbi izručenik izražava nezadovoljstvo svojim tretmanom u Zatvoru u S. M. zbog ponašanja tamošnjih zatvorenika i pravosudnih policajaca prema njemu te moli da se njegovo izručenje odgodi do daljnjega.

U odnosu na ove žalbene navode prije svega treba navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za izručenje stranca E. D. Republici Srbiji radi izvršenja ostatka kazne zatvora navedene u čl. 33. i 34. ZOMPO te da ne postoji nijedna zapreka za izručenje iz čl. 35. ZOMPO, a za svoja utvrđenja dao je valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osim toga, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju primjenu odredbe čl. 35. st. 2. ZOMPO, prema kojoj se izručenje može odbiti ako Republika Hrvatska može preuzeti progon kaznenog djela ili izvršenje strane kaznene presude, a to se čini prikladnim s obzirom na socijalnu rehabilitaciju okrivljenika.

Prema tome, pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje ovim žalbenim navodima izručenika.

U žalbi izručenika podnesenoj po branitelju upire se na povredu prava na obranu koja se, prema stanovištu žalitelja, očituje u tome što je sjednica na kojoj se odlučivalo o zamolbi za izručenje u konkretnom slučaju održana bez pozivanja i prisutnosti branitelja izručenika.

Međutim, ni ta žalbena tvrdnja nije osnovana. Naime, ni odredbama ZOMPO, a ni odredbama ZKP/08, koje se, sukladno čl. 81. ZOMPO, supsidijarno primjenjuju u postupcima izručenja, nije propisano da se o ispunjenju pretpostavki za izručenje odlučuje na sjednici vijeća na koju bi se pozivali izručenik i njegov branitelj. Izručeniku je u ovom postupku u potpunosti omogućeno ostvarenje svih prava zajamčenih čl. 52. ZOMPO, a osim toga mu je, kao i njegovom branitelju, omogućeno i podnošenje žalbe protiv pobijanog rješenja.

Prema tome, u pobijanom rješenju nije počinjena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a kako ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 26. lipnja 2018. godine