Broj: Kž 264/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirne Mavriček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika I. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. lipnja 2018. broj: Kv I-84/18 (K-76/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog I. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. P. i drugih, zbog kaznenog dijela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. i drugih na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) pod točkom 1. izreke produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. P. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Pod točkom II./ je određeno da se u mjeru istražnog zatvora optuženom I. P. uračunava vrijeme lišenje slobode od 15. lipnja 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. P. po braniteljici, odvjetnici J. N., ne navodeći konkretne žalbene osnove, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu i pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor protiv okr. te prema njemu primijeni bilo koju mjeru opreza predviđenu zakonom“.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući ponajprije činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda vezana uz postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, optuženi I. P. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, unatoč nesporne dugotrajne nedostupnosti tijelima kaznenog progona, propustio uzeti u obzir okolnost njegovog dobrovoljnog povlačenja zahtjeva za azil, kraj saznanja da ga traže pravosudna tijela u Republici Hrvatskoj i njegovo nepozivanje na državljanstvo Bosne i Hercegovine.

Međutim, kraj činjenice da je pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje temeljne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog I. P., koja se ogleda u postojanju osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. za koja je optužen, prvostupanjski sud je prilikom razmatranja posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., suprotno iznijetim žalbenim navodima, uzeo u obzir da je optuženi I. P. deportiran u Republiku Hrvatsku nakon što je dobrovoljno povukao zahtjev za priznavanje izbjegličkog statusa u Kanadi.

Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da duljina vremena tijekom kojega optuženi I. P. nije bio dostupan tijelima kaznenog progona, uz činjenicu njegovog dvojnog državljanstva Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, opravdavaju bojazan da će on puštanjem na slobodu ponovno postati nedostupan sudu. Naime, kada se, uz činjenicu da uz hrvatsko ima i državljanstvo druge države, zbog čega bi puštanjem na slobodu mogao postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, uzme u obzir težina i ozbiljnost kaznenih djela koja su mu potvrđenom optužnicom stavljena na teret, k tome još i nesporna okolnost da šest godina nije bio dostupan tijelima kaznenog progona, tada se opravdano nameće zaključak da iznijete okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će puštanjem na slobodu optuženi I. P. pobjeći. Tu opasnost, suprotno žalbenim navodima, ne umanjuje ni činjenica da je optuženik svojim postupanjem pred kanadskim tijelima pridonio povratku u Republiku Hrvatsku.

Nije u pravu optuženi I. P. ni kada u žalbi navodi da je u pobijanom rješenju izostala suštinska i argumentirana analiza okolnosti vezanih uz načelo razmjernosti, tvrdeći da prvostupanjski sud samo deklarativno navodi da dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Prema odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno o njegovom trajanju, vodit će se posebno računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Upravo je sve te okolnosti, na koje upućuje odredba članka 122. stavka 2. ZKP/08., prvostupanjski sud imao na umu pri razmatranju je li dosadašnjim boravkom optuženog I. P. u istražnom zatvoru od 15. lipnja 2017. narušeno načelo razmjernosti, koje je i dostatno obrazložio. Pri tom je prvostupanjski sud u obzir uzeo težinu kaznenih djela za koja se optuženi I. P. tereti u ovom postupku, (riječ je o dva kaznena djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koja je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina), iznose pribavljene imovinske koristi (u visini od 1.246.700,00 kuna, odnosno 2.660.022,87 kuna za drugo djelo) te kaznu koja se, prema podacima kojima sud raspolaže, može očekivati. Razmatrajući dosadašnje trajanje istražnog zatvora u razmjeru s navedenim okolnostima, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju načelo razmjernosti propisano člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., nije narušeno. Takav zaključak prvostupanjskog suda ne dovodi u sumnju ni protek vremena od počinjenja djela, na koju okolnost optuženi I. P. ukazuje u žalbi, a ni paušalna tvrdnja o recentnoj sudskoj praksi vezanoj uz politiku kažnjavanja počinitelja ove vrste kaznenih djela.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se zbog navedenih okolnosti vezanih uz činjenicu dvojnog državljanstva i duljine vremena kroz koje nije bio dostupan sudu, opasnost od bijega u odnosu na optuženog I. P. ne može s uspjehom otkloniti blažom mjerom kao što je jamstvo ili mjera opreza pa se produljenje istražnog zatvora protiv optuženog I. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. za sada ukazuje nužnim i osnovanim.

Budući da je, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog I. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. za što je iznio jasne, valjane i dostatne razloge, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. lipnja 2018.