Broj: Kž-246/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od  sudaca Vlaste Patrčević Marušić, kao predsjednice vijeća, te Nade Marincil i Melite Mioč- Felak, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović u kaznenom predmetu protiv optuženog R. S. zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. i 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj 10 K-45/18 od 24. travnja 2018., na sjednici održanoj 27. lipnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

1. Povodom žalbe optuženog R. S., po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru broj 10 K-45/18 od 24. travnja 2018. u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženi R. S. kaznenim djelom za koje je proglašen krivim tom presudom počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Shengenskog sporazuma označeno i kažnjivo po čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Uslijed odluke pod toč. 1. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog R. S. preinačuje se pobijana presuda i u odluci o kazni te se temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11 optuženi R. S. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju kaznu se temeljem čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. studenog 2017. nadalje.

3. U preostalom dijelu žalba optuženog R. S. odbija se kao neosnovana te se u preostalom nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi R. S. proglašen je krivim radi kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11 za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, a temeljem čl. 54. KZ/11 optuženom je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja 7. studenoga 2017. u 03,00 sati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. studenoga 2017. do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženog se oduzima mobilni uređaj marke Nokia 310 C, IMEI broja 358672017095880 sa SIM karticom srbijanskog operatera Vip, pozivnog broja +381612967981, a koji su oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj 841748 od 06. studenog 2017., papir A4 formata sa sadržajem "256 ima pumpa 51 km L., T. ulica i račun o plaćanju cestarine H. a. d.o.o. br.3550215714 od 6.11.2017. u 18:23 sata za relaciju L. Đ. koji su oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU v.s. sr.broja 841749 od 6.11.2017.

Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz člana 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08.

Protiv navedene presude žali se optuženik putem braniteljice po službenoj dužnosti J. B. "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom da ovaj sud usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je ODO u Vukovaru sa prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-262/18 od 8. lipnja 2018. kojim se nije očitovalo o žalbi.

Žalba optuženika je djelomično osnovana.

Prije svega iz obrazloženja žalbe proizlazi da se optuženi R. S. žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 (u žalbi pogrešno navedeno da se radi o bitnoj povredi odredaba Zakona o parničnom postupku) koju povredu vidi u tome da prvostupanjski sud nije obrazložio subjektivni element ovog kaznenog djela tj. da li je pri počinjenju predmetnog kaznenog djela optuženik postupao sa izravnom ili neizravnom namjerom. Suprotno ovakvim žalbenim navodima ovaj sud nalazi da nije počinjena ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer već iz samog činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da se optuženiku stavlja na teret postupanje sa izravnom namjerom jer se tereti da je unaprijed dogovorio za nagradu od 500 eura prevesti strane državljane koji su nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku pa je u skladu s tim dogovorom prijevoz započeo i vršiti , a prvostupanjski sud je obrazložio da smatra dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo upravo onako kako je činjenično i pravno opisano u izreci presude, dakle postupanje optuženika sa izravnom namjerom. Ispitivanjem pobijane presude i po službenoj dužnosti u skladu sa odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Optuženi se dalje žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu ne osporava zaključak prvostupanjskog suda da je prevozio migrante koji su se već nalazili na teritoriju Republike Hrvatske, dakle priznaje počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, dok je osporio da je pri tome postupao nečovječno te u pogledu tih okolnosti tvrdi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno jer nije provedeno prometno-strojarsko vještačenje na okolnost da li su tehničke karakteristike vozila bile takve da bi se moglo smatrati da je konkretnim prijevozom optuženik postupao nečovječno.

Imajući u vidu činjenični opis kaznenog djela za koje se tereti optuženik i to u dijelu koji se odnosi na uvjete prijevoza 13 migranata, pri čemu se optuženiku stavlja na teret da je 13 migranata prevozio na podu tovarnog sanduka i da su isti bili zbijeni jedni uz druge, ovaj sud, suprotno žalbenim navodima, nalazi da su shodno takvom činjeničnom opisu pravilno i potpuno utvrđene sve relevantne činjenice, međutim da prije svega iz takvog činjeničnog opisa, a i rezultata provedenog dokaznog postupka, ne proizlazi da se radi o nečovječnom postupanju. Prema ocjeni ovoga suda samim tim što je optuženik 13 migranata prevozio u tovarnom prostoru kombija pri čemu su sjedili na podu, što svakako predstavlja neprimjeren način prijevoza ljudi, nije prijevoz vršen pod nečovječnim uvjetima jer da bi se moglo govoriti o nečovječnom postupanju potreban je veći stupanj neprimjerenosti uvjeta prijevoza, bilo da se radilo o daleko većem broju osoba koje bi se prevozile u tako malom prostoru, nedostatku zraka, hrane i vode, velikoj hladnoći i duljem prijevozu u takvim uvjetima, što se prema činjeničnom opisu optuženiku niti ne stavlja na teret.

Stoga je ovaj sud povodom žalbe optuženika, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, utvrdio da je time što je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. i 1. KZ/11  na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer se i prema opisu kaznenog djela za koje je proglašen krivim, a i prema rezultatima provedenog dokaznog postupka, radi o osnovnom obliku kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici Europske unije ili potpisnici Shengenskog sporazuma označenog i kažnjivog po čl. 326. st. 1. KZ/11. Radi toga je ovaj sud pobijanu presudu preinačio u pravnoj oznaci djela tako da je isto označio kao kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

Uslijed takve odluke, a i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika koji se žali i zbog odluke o kazni, cijeneći olakotne okolnosti na strani optuženika koje je tijekom postupka utvrdio i prvostupanjski sud, a to je da je neosuđivan, da je otac dvoje malodobne djece, nezaposlen, te da se korektno ponašao tijekom rasprave i priznao počinjenje osnovnog oblika kaznenog djela, a kako nisu utvrđene otegotne okolnosti, ovaj sud nalazi da je kazna zatvora u trajanju od 3 godine na koju je osuđen prvostupanjskom presudom prestroga te je preinačio pobijanu presudu i u pogledu odluke o kazni i optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine smatrajući da je ista primjerena utvrđenim olakotnim okolnostima, kao i da će njome biti ostvarena sveukupna čl. 41. KZ/11 propisana svrha kažnjavanja, a posebno da će njome u dovoljnoj mjeri prema optuženiku izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da će djelovati na njega, a i na druge da ne čine ovakva ali i druga kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela. Budući da se optuženik od 7. studenog 2017. kada je uhićen nalazi u istražnom zatvoru sukladno čl. 54. KZ/11  u izrečenu kaznu mu je uračunato od uhićenja pa nadalje.

Zbog svega naprijed navedenoga temeljem čl. 486. st. 1. ZKP/08 i 482. ZKP/08 po službenoj dužnosti i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika pobijana presuda djelomično je preinačena kao u toč. 1. i 2. izreke, a u preostalom dijelu žalba optuženika je odbijena kao neosnovana te je u ostalom nepreinačenom djelu prvostupanjska presuda potvrđena.

U Varaždinu 27. lipnja 2018.