Broj: Kž 217/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene A. F., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 5. travnja 2018. broj 9 Kov-2/18-92, o ukidanju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene A. F., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11, pod točkom I. izreke je, na temelju čl. 354. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici protiv okrivljene A. F., dok su pod toč. II. izreke optuženici, na temelju čl. 98. st. 5. ZKP/08, ukinute mjere opreza zabrane približavanja žrtvi M. M., zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom M. M. i udaljenja iz doma s adrese ... u Z. koje mjere su naložene rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KR-DO-13/17 od 15. ožujka 2017.

Protiv dijela tog rješenja koji se odnosi na mjeru opreza žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženici izreknu mjere opreza zabrane približavanja žrtvi i udaljenje iz doma, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Naime, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da protiv optužene A. F. više nije nužno primijeniti mjere opreza kao zamjene za istražni zatvor iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Kao argumente za svoj stav prvostupanjski sud navodi da se optuženica odselila iz stana u kojem je živjela sa žrtvom, da prema obavijesti VI policijske postaje Z. nije zaprimljena prijava žrtve o kršenju mjera opreza što ukazuje da se ponašanje optuženice stabiliziralo u smislu da ne kontaktira i ne ometa žrtvu, dok se njihovi kontakti odvijaju posredstvom djece, da je oštećenik izjavio da se ne osjeća ugroženim i da, vezano za inkriminirani događaj, nema prema optuženici odštetni zahtjev, kao i da optuženica do sada nije osuđivana osoba, a što sve ukazuje da više nije neophodno daljnje trajanje mjera opreza sa ciljem odvraćanja optuženice od ponavljanja djela.

Žalitelj traži procjenu okolnosti koje proizlaze iz stanja spisa smatrajući da iste opravdavaju daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženice jer da i dalje postoje osobite okolnosti iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Tako žalitelj ističe da način izvršenja kaznenog djela ukazuje na intenzivan fizički napad optuženice na žrtvu koji se odvijao po cijelom stanu, da su svjedoci iskazivali o ranijim sukobima i svađama između optuženice i žrtve, a da kod oboje postoji sumnja na opasnost od konzumacije alkohola, dok subjektivan stav žrtve prema kojem se ne osjeća ugroženim od strane optuženice ne isključuje stvarnu opasnost, tim više što isti nije bio u kontaktu s optuženicom zbog naloženih mjera opreza.

Protivno ovim žalbenim navodima, razlozi prvostupanjskog suda u konkretnoj situaciji prevladavaju u prilog stava da više ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženica ponoviti kazneno djelo, da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelo pa slijedom toga više ne postoje razlozi za primjenu mjera koje predlaže državni odvjetnik, a čiji cilj bi bio otklanjanje takve opasnosti. Naime, razlozima prvostupanjskog suda još valja dodati i činjenicu da je od inkriminiranog događaja (13. ožujka 2017.) prošlo više od godinu dana pa je činjenica vođenja ovog kaznenog postupka morala utjecati na optuženicu u smislu da shvati ozbiljnost svoje situacije i eventualnih posljedica u slučaju kršenja zakona što zacijelo za nju mora predstavljati značajan motiv da se kloni svakog budućeg protupravnog postupanja.

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u rješenju ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. srpnja 2018.