Broj: Kž 273/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. N., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2018. broj K-32/18, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. srpnja 2018,

r i j e š i o   j e

Žalba optuženog D. N. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. N., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11, pod točkom I. izreke je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) produljen istražni zatvor protiv optuženog D. N. po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, dok je pod toč. II. izreke u trajanje istražnog zatvora optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od 17. prosinca 2017. godine pa nadalje.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po branitelju, odvjetniku M. K., a iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine i optuženik pusti na slobodu, podredno da se optuženiku odredi mjera opreza ili blaža mjera.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. N. po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Naime, optuženik je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11 na način da je rođakinju svoje supruge, oštećenicu u dobi od 75 godina više puta drvenim stolčićem udario u predjelu glave i tijela nanijevši joj brojne teške tjelesne ozljede. O postojanju okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost kod optuženika i ovaj drugostupanjski sud zaključuje na temelju pisanog i usmenog nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka (list 152-154 i 314 spisa) koji je, pored ostalog, naveo da optuženik ima zdravstvene probleme težeg stupnja, s neurološke strane epilepsiju, a s psihijatrijske strane PTSP i organski afektivni poremećaj, kao i da da tijekom inkriminiranog događaja nije bilo realnog povoda za abruptno i nekontrolirano agresivne reagiranje optuženika koje se može objasniti postojanjem ozbiljnih zdravstvenih smetnji. Zdravstveni problemi optuženika su promijenili njegovu ličnost i učinili ga sklonijim maladoptivnom reagiranju. S obzirom da je optuženik bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti i da postoji vjerojatnost da loše zdravstveno stanje u budućnosti poticajno utječe za počinjenje novog kaznenog djela, vještak je sugerirao izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11. U usmenoj dopuni je vještak ostao kod svega ranije navedenog.

Sve gore istaknute okolnosti, a unatoč neosuđivanosti (list 298 spisa) i prekršajnoj nekažnjavanosti (list 74 spisa), u međusobnoj logičnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelo. Zbog toga je osnovano protiv optuženika produljen istražni zatvor iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti za sada se ne bi mogla uspješno ostvariti u žalbi predloženim mjerama opreza ili blažim mjerama.

Iako se u žalbi navodi postojanje proturječja između izreke i obrazloženja te unutar samog obrazloženja što bi predstavljalo žalbenu osnovu apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, iz daljnje razrade tih žalbenih navoda vidljivo je da se u zapravo nudi drugačije viđenje okolnosti relevantnih za odluku o istražnom zatvoru što znači da se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanom rješenju. Tako žalba ističe da je vještak u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja od 13. lipnja 2018. naveo da optuženik nema tendenciju nikome učiniti zlo pa dalje zaključuje da je time vještak naveo da optuženi nije opasan za okolinu. Ovdje se radi o tumačenju nalaza vještaka suprotnom njegovom sadržaju s obzirom da vještak na ročištu nije reterirao od svojih ranijih stavova da postoji vjerojatnost da loše zdravstveno stanje optuženika u budućnosti poticajno utječe za počinjenje novog kaznenog djela, niti je vještak naveo da optuženik ne bi bio opasan za okolinu kako to žalba na više mjesta neutemeljeno ističe.

Žalitelj osporava nužnost mjere istražnog zatvora s tvrdnjom da bi se liječio na slobodi i da nikada nije odbio liječenje ili terapiju, a da se u više navrata potužio jer mu se terapija u zatvoru ne daje pravovremeno i u odgovarajućim mjerama. Niti ovaj žalbeni navod s uspjehom ne osporava pravilnost pobijanog rješenja u kojem je već obrazloženo da ne postoji mjera opreza koja bi podrazumijevala optuženikovu obvezu liječenja. Kod takvog stanja stvari se jedino istražni zatvor, iako krajnja mjera, ukazuje kao efikasan način onemogućavanja optuženika u postupanju sličnom onome koje mu se stavlja na teret.

Vezano za u žalbi istaknute povrede Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01,76/10, 85/10 i 5/14 – dalje u tekstu: Ustav), žalitelju se napominje da je Ustavni sud u svojoj odluci broj U-III-2037/18 od 6. lipnja 2018. (list 307-311 spisa) propitivao povrede Ustava tijekom ovog postupka, no da nije našao da je primjenom istražnog zatvora došlo do povrede bilo kojeg Ustavnog prava na štetu optuženika, a niti je ovaj sud utvrdio postojanje takvih povreda.

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. srpnja 2018.