Broj: Kž 383/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u svezi s čl. 190. st. 2. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika S. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 6. lipnja 2018. godine, broj Ik I-311/18-8, u sjednici održanoj 3. srpnja 2018. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika S. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju čl. 159. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog zatvorenika S. B. za uvjetni otpust.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik S. B. osobno, ne navodeći izrijekom žalbene osnove niti prijedlog u kojem smislu postupiti s pobijanim rješenjem.

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući pravilnost pobijane odluke prvostupanjskog suda, žalitelj iznosi niz tvrdnji kojima u bitnome ističe da je mišljenje kaznene ustanove u povodu njegovog prijedloga za uvjetni otpust neutemeljeno i neobjektivno.

Odlučujući o prijedlogu zatvorenika S. B. za uvjetni otpust podnesenom sukladno čl. 158. st. 1. ZIKZ-a, prvostupanjski sud je uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 59. st. 2. KZ/11. te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno zaključio da prijedlog tog zatvorenika za uvjetni otpust nije osnovan.

Uzevši, naime, u obzir da iz mišljenja o prijedlogu za uvjetni otpust Kaznionice u L. proizlazi da je zatvorenik i specijalni i generalni povratnik koji je u više navrata osuđivan na zatvorske kazne, pri čemu je 2001. godine osuđen na kaznu zatvora od 15 godina zbog kaznenog djela istovrsnog onome zbog kojeg se i sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora, time da je ovo kazneno djelo počinjeno za vrijeme uvjetnog otpusta s izdržavanja te petnaestogodišnje kazne zatvora, kao i to da je on prema kaznenom djelu nekritičan, da ne osjeća krivnju niti izražava iskreno kajanje i žaljenje, zbog čega je rizik njegovog kriminalnog povrata procijenjen visokim, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u odnosu na zatvorenika još nije postignuta svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. te bi za njezino postizanje bilo nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Uzevši u obzir sve prethodno izneseno u pogledu pravilnosti odluke prvostupanjskog suda o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, pravilnost i zakonitost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u pitanje tim paušalnim i neargumentiranim žalbenim tvrdnjama zatvorenika.

Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08., pri čemu je utvrđeno da je isto donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Stoga je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. srpnja 2018. godine