Broj: Kž 386/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. S., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 3. u vezi sa st. 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 6. lipnja 2018. broj Ik I-299/18-6, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika S. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu na temelju čl. 159.a. toč. 7. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi sa čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11) odbijen je kao neosnovan prijedlog Kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika S. S. sa izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina i devet mjeseci, koju izdržava po presudi Županijskog suda u Rijeci broj Kv-I-292/14 (K-29/11) od 29. listopada 2014. zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. i 3. i dr. KZ/97. Zatvorenik kaznu zatvora izdržava u Kaznionici u L.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno s prijedlogom da se njegova žalba prihvati te preinači pobijano rješenje na način da se usvoji prijedlog za uvjetni otpust.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi sa čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da su ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust jer da je, u tijeku izdržavanja kazne, došlo do pozitivnih pomaka u njegovom ponašanju koje se očituje u njegovom stavu prema radu, životu na slobodi, a i u odnosu na njegovu odluku da više ne čini kaznena djela. Prvostupanjski sud, tvrdi zatvorenik, u pobijanom rješenju nije dao svoju ocjenu tih promjena, već se samo poziva na njegov prijašnji život i osuđivanost.

Suprotno tvrdnji žalbe, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust prihvaćajući činjenice iznesene u mišljenju Kaznionice u L., gdje zatvorenik izdržava kaznu zatvora, te druge utvrđene okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu. Naime, procjena aktualne razine uspješnosti provedbe programa izvršavanja kazne zatvora za zatvorenika je „ne zadovoljava“ i to zbog počinjenog stegovnog prijestupa nakon kojega su mu ukinute sve izvankaznioničke pogodnosti koje je do tada koristio. Zatvorenik je višestruko osuđivana osoba zbog raznovrsnih kaznenih djela, pa i onih sa elementima nasilja kod kojeg je utvrđen disocijalni poremećaj osobnosti i sklonost zlouporabi alkohola. Iako počinjena kaznena djela djelomično priznaje, a s kaznom se pomirio, nekritičan je, snižene tolerancije na frustracije te izrazito agresivan.

Obzirom na iznijete okolnosti, a i činjenicu da je prema procjeni kriminalni povrat vjerojatan, te da je potrebno daljnje provođenje rehabilitacijskih postupaka, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da u ovoj fazi izdržavanja kazne još nisu ostvareni preduvjeti koji bi upućivali na osnovanost odobravanja uvjetnog otpusta. To tim više što je do punog isteka kazne zatvora preostalo više od godinu dana.

Imajući u vidu sve utvrđene činjenice, i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 59. st. 2. KZ/11, te da je radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Kako žalba zatvorenika nije osnovana, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja, sukladno čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

Zagreb, 3. srpnja 2018.