Broj: Kž 288/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 26. siječnja 2018. godine, br. K-15/2017, u sjednici održanoj 4. srpnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da se na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenik S. d.d., P. H., Z., s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu presudom od 26. siječnja 2018. godine, br. K-15/2017, proglasio je krivim opt. V. Č. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i na temelju čl. 57. KZ/11 izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se dio kazne zatvora u trajanju od dvije (2) godine izvršiti, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne (1) godine se neće izvršiti, ukoliko u vremenu provjeravanja u trajanju od tri (3) godine po pravomoćnosti presude, optuženik ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeno društvo kladionica … (H.-P.) s imovinskopravnim zahtjevom je upućeno u parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. i 7. ZKP/08 optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženik je po branitelju T. V., odvjetniku iz S., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 državni odvjetnik navodi da je presuda u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu nerazumljiva, proturječna sama sebi i da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

U navedenom državni odvjetnik nije u pravu, budući je prvostupanjski sud kaznenim djelom oštećenu kladionicu, tvrtku H.-P. d.o.o. iz D. uputio sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, što proizlazi i iz obrazloženja pobijane presude, pa stoga nema proturječja u izreci i ista nije nerazumljiva, a nisu izostali niti razlozi o navedenoj odluci.

Stoga nije ostvarena postupovna povreda na koju ukazuje državni odvjetnik, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je odluka o imovinskopravnom zahtjevu nezakonita, jer je u parnicu upućena izvorno oštećena kladionica H.-P. koja nije postavila imovinskopravni zahtjev (list 79 spisa), jer je šteta u cijelosti namirena po osiguravatelju S. d.d. Z..

Navedeni osiguravatelj je nakon toga postavio imovinskopravni zahtjev (list 91 do 98 spisa) što prvostupanjski sud propušta uočiti i donijeti odluku da je u stvari osiguravatelj oštećenik u ovom postupku i propustio je osuđujućom presudom odlučiti o tom zahtjevu.

Međutim, kako je u stvari odlučio pogrešno na štetu optuženika naznačujući i dalje kao oštećenika kladionicu na čiju štetu je djelo počinjeno, a koja nije podnijela imovinskopravni zahtjev, a uopće nije odlučio o imovinskopravnom zahtjevu koji je podnio osiguravatelj, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je prihvatio da je u takvoj situaciji državni odvjetnik bio ovlašten za izjavljivanje žalbe u pogledu odluke o imovinskopravnom zahtjevu i ista je prihvaćena kao osnovana te je odlučeno kao u izreci ove presude.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 4. srpnja 2018.