Broj: Kž 279/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 15. lipnja 2018. broj 2 Ov Kov-24/18-9, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. srpnja 2018,

r i j e š i o   j e

Žalba okrivljene S. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu nakon podignute optužnice protiv okrivljene S. B. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 110. KZ/11 je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) produljen istražni zatvor protiv okrivljenice po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žali se okrivljenica po braniteljici, odvjetnici Ž. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i okrivljenici izreknu mjere opreza iz čl. 98. ZKP/08, odnosno da se istražni zatvor ukine i okrivljenicu pusti da se brani sa slobode.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljene S. B. po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Naime, okrivljenica je osnovano sumnjiva da je počinila kazneno djelo ubojstva iz čl. 110. KZ/11 na način da je izvanbračnog supruga nožem ubola dva puta u desnu stranu prsnog koša i nanijela mu ubodnu ranu srca uslijed koje je oštećenik odmah preminuo. O postojanju okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost kod okrivljenice i ovaj drugostupanjski sud zaključuje na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka (list 244-269 spisa) koji je, pored ostalog, naveo da okrivljenica ima duboko poremećenu ličnost i vrlo nizak prag tolerancije na frustracije, a da je inkriminirane zgode došlo do vrlo intenzivne provale agresivnih impulsa u smislu srdžbe, ljutnje, bijesa i oslobađanja agresije, pri čemu se radilo o afektivnom stanju snažnog intenziteta koje proizlazi iz njene duboko poremećene ličnosti, ali i od ranije narušenog odnosa s oštećenikom. Dalje je naveo da zbog ozbiljnog poremećaja ličnosti i dalje postoji visok rizik u pravcu počinjenja mogućih novih kaznenih djela i da se preporučuje izricanje mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog liječenja prema čl. 68. KZ/11 čiji cilj je suprimiranje agresivnih impulsa farmakološkom terapijom te stjecanje uvida u vlastito psihičko funkcioniranje okrivljenice kroz psihoterapijski rad.

Sve gore istaknute okolnosti, a unatoč neosuđivanosti (list 133 spisa) i prekršajnoj nekažnjavanosti (list 134 spisa), u međusobnoj logičnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenica ponoviti slično kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelo. Zbog toga je osnovano protiv okrivljenice produljen istražni zatvor iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti za sada se ne bi mogla uspješno ostvariti u žalbi predloženim mjerama opreza.

Naime, žaliteljica osporava nužnost mjere istražnog zatvora s tvrdnjom da se utvrđeni poremećaji u ponašanju mogu tretirati farmakološkom terapijom čime bi se suspregnuli agresivni impulsi i čime bi ona kroz psihoterapijski rad stekla uvid u vlastito psihičko funkcioniranje. Žalba dalje navodi da je moguće istu svrhu koja se ostvaruje mjerom istražnog zatvora postići i nekom od propisanih mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08. Ovi žalbeni navodi s uspjehom ne osporavaju pravilnost pobijanog rješenja budući da po zakonu ne postoji mjera opreza koja bi podrazumijevala obvezu liječenja. Kod takvog stanja stvari se jedino istražni zatvor, iako krajnja mjera, ukazuje kao efikasan način onemogućavanja okrivljenice u postupanju sličnom onome koje joj se stavlja na teret.

Budući da žalbenim navodima okrivljenice nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. srpnja 2014.