Broj: Kž 345/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića, dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Z., zbog protupravnih djela iz čl. 111. toč. 6. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. I. Z., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 21. ožujka 2018. godine, br. K-14/17, u sjednici održanoj 4. srpnja 2018. godine,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u odnosu na protupravno djelo iz toč. 1. izreke i predmet upućuje u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II.              Odbija se kao neosnovana žalba opt. I. Z. te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III.              Protiv opt. I. Z. produljuje se istražni zatvor.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zadru presudom i rješenjem od 21. ožujka 2018. godine, br. K-14/17, je na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) utvrdio da je opt. I. Z. počinio protupravna djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11 i nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Rješenjem je na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 optuženiku određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest (6) mjeseci.

 

Protiv te odluke, u odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude, žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovi kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Optuženik se žali po branitelju Z. J., odvjetniku iz Z. u odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda u odnosu na to djelo preinači i donese oslobađajuća presuda.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

U odnosu na toč. 1. pobijane presude

 

U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Naime, u situaciji kada prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, a ne protupravno djelo teškog ubojstva u pokušaju, kako ga se teretilo podnesenom optužnicom, prvostupanjski sud djelomično mijenja činjenični opis toč. 1. izreke pobijane presude navodeći "pristajući da ga teško tjelesno ozlijedi" (…), dok ostavlja navod "dok je smrtna posljedica izbjegnuta stjecajem sretnih okolnosti i spretnošću T. D." (…).

 

Na taj način izreka pobijane presude je u toč. 1. proturječna sama sebi i nerazumljiva, jer je ostalo nejasno koje protupravno djelo je optuženik počinio, da li teško ubojstvo u pokušaju ili tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju.

 

Takvom nedosljednom izmjenom činjeničnog opisa ostvarena je postupovna povreda na koju ukazuje državni odvjetnik.

 

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

Prilikom ocjene provedenih dokaza, prvostupanjski sud će posebno cijeniti suglasne iskaze saslušanih djelatnika policije, posebno iskaz svjedoka T. D., koji svjedoci su svi iskazali da je optuženik mahao nožem duljine 27,5 cm, oštrice duljine 15 cm, koji je usmjerio na vitalne dijelove tijela policajca D. i koji je uspio trzajem i rotiranjem tijela ulijevo izbjeći ubod u tijelu tako da je oštećeniku zaparana jakna na prednjoj lijevoj strani, kako je to utvrđeno na temelju zapisnika o očevidu. Vještak sudske medicine je dao mišljenje da oštećenje jakne dozvoljava da se moglo raditi o dinamici događaja kako ju opisuje svjedok D. (držanje noža s vrhom okrenutim u vis i snažnim zamahom u smjeru odozdo prema gore). Vještak dozvoljava da je na taj način mogla nastati tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda ili osobito teška tjelesna ozljeda, a ne može se isključiti niti mogućnost smrtne posljedice.

 

U dopuni nalaza i mišljenja vještak navodi da je postojala realna mogućnost opsežnijeg i težeg ozljeđivanja u vidu nastanka ubodne rane na trbuhu međutim, pri tome ne isključuje mogućnost smrtnog ishoda, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, s obzirom da i u dopuni nalaza i mišljenja ostaje kod nalaza i mišljenja koji je dao ranije i u kojem je naveo da imajući u vidu iskaz svjedoka D. da je postojala mogućnost i smrtne posljedice.

 

Nakon sveobuhvatne ocjene provedenih dokaza, prvostupanjski sud će donijeti odluku koje protupravno djelo je optuženik počinio u neubrojivom stanju pa ukoliko se pokaže potreba za izmjenom činjeničnog opisa, učinit će to na način da iz istog mora biti jasno i razumljivo koje djelo je optuženik počinio i na koji način.

 

Ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da je optuženik protupravno djelo počinio u stanju neubrojivosti i da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, donijet će presudu na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08, a ne presudu i rješenje, kako je to pogrešno učinio u pobijanoj odluci.

 

Pri tome će voditi računa i o potrebi oduzimanja sredstva počinjenja djela kao i o odluci o troškovima kaznenog postupka, jer nema zapreke da se optuženik obveže na platež istih, a odredba čl. 149. ZKP/08 je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjena.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 u odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude, odlučeno je kao u izreci.

 

U odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude

 

Optuženik se žali u odnosu na protupravno djelo iz toč. 2. izreke pobijane presude iz svih žalbenih osnova, kako se to navodi u uvodu žalbe.

 

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik ne obrazlaže, kao niti povredu zakona pa je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

 

Nije osnovana niti žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prvostupanjski sud je osnovano prihvatio iskaz svjedoka Z. Z., oca optuženika, koji je vrlo detaljno i uvjerljivo opisao događaj u kojem je optuženik ušao u dvorište njegove obiteljske kuće, s nožem u ruci, udario nogom u balkonska vrata pa nakon što je on izašao, napao ga je, pritisnuo uza zid kuće i stavio mu nož pod vrat, što je sve prekinula njegova supruga zapomaganjem. Iako je svjedok D. Z., supruga oštećenika, a majka optuženika, negirala postupanje optuženika, očigledno u namjeri da ga zaštiti, njezino ponašanje u stvari potvrđuje iskaz supruga, kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud.

 

Naime, nije sporno da je svjedok D. Z. vriskala i plakala te molila da se ne sukobljavaju, a i sam optuženik je potvrdio da se prepala. Zvala je drugog sina u R. koji je očigledno pozvao policiju, kako je to svjedokinja iskazala i policija je ubrzo i stigla.

 

Takav iskaz nije protivan iskazu Z. Z. i s obzirom da se i svjedok D. Z. prepala, za prihvatiti je da je optuženik svojim postupanjem izazvao strah kod roditelja, posebno kod Z. Z. koji se prestrašio za osobnu sigurnost a i sigurnost svoje supruge, a postupajući na opisani način optuženik ih je doveo i u ponižavajući položaj, kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud.

 

S obzirom na navedeno, osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da je na opisani način, u stanju neubrojivosti, optuženik počinio protupravno djelo iz čl. 179.a KZ/11 i takav zaključak nije s uspjehom osporen žalbenim navodima.

 

U uvodu žalbe optuženik ističe da se žali zbog odluke o kazni međutim, optuženiku je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu (posebnim rješenjem umjesto presudom), budući je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo. Navedena odluka o ispunjenju uvjeta za upućivanje optuženika u zdravstvenu ustanovu se temelji na nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka i žalbenim navodima ta odluka nije s uspjehom osporena.

 

S obzirom na sve navedeno, nije prihvaćena žalba optuženika u odnosu na protupravno djelo iz toč. 2. izreke pobijane presude i na temelju čl. 482. ZKP/08 u tom dijelu je odlučeno kao u izreci.

 

Kako je pobijana presuda djelomično ukinuta, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitao je na temelju čl. 484. st. 3. ZKP/08 da li još postoje razlozi za istražni zatvor i utvrdio da i nadalje opstoji osnova iz čl. 551. st. 1. ZKP/08 po kojoj je istražni zatvor u ovom postupku određen.

 

Naime, provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da optuženik boluje od teške kronične duševne bolesti, paranoidne shizofrenije uslijed čega je u vrijeme počinjenja djela bio neubrojiv, te da postoji opasnost da bi uslijed te bolesti mogao počiniti teže kazneno djelo.

 

Upravo ta utvrđena opasnost da bi optuženik mogao zbog svog zdravstvenog stanja počiniti teže kazneno djelo, opravdavaju produljenje istražnog zatvora, pa je na temelju čl. 484. st. 3. u svezi čl. 551. st. 1. ZKP/08 u tom dijelu odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

 

Zagreb, 4. srpnja 2018.